To je čest problem u mnogim gradovima i selima u Ukrajini. Rat je pogoršao tekući pad stanovništva u zemlji. Oni koji su ostali strahuju za budućnost Ukrajine dok se bore da ponovo izgrade svoje živote.
Spomenici palim borcima nižu se glavnim trgom Makiva. Na fotografijama su njihova lica u sretnijim vremenima. Iznad njih slogan koji je postao jedna od definicijskih mantri ovog rata: “Slava herojima.”
Makiv je udaljen više od 600 kilometara od prve linije fronta. Ipak, nekoliko mjesta tako zorno ilustruje duboki uticaj ovog rata. Ovdje vojno sposobni ljudi postoje samo na fotografijama – ili u grobovima gradskog groblja. Svi ostali su otišli.
“Gledajte, gdje su ljudi, ljudi se skrivaju, bili su zastrašeni”, govori Alex Khamovskyi.
Vozač Alex Khamovskyi živi u Njemačkoj više od 30 godina. Vratio se u svoj rodni grad prvi put otkako je počeo rat da obnovi svoja dokumenta – uočio je da su svi njegovi prijatelji i rođaci otišli.
“To je tragedija”, kaže.
Khamovskyi kaže da se mnogi gradski vojnici kriju na selu kako bi izbjegli slanje na prve linije fronta. Na ulicama Makiva početkom februara većina ljudi koje je VOA srela bile su žene. Mnogi su rekli da je s nestankom muškaraca život postao mnogo teži.
“Ja sam starica, imam preko 70 godina. Naravno, ovo je veći problem za mlađe žene – one koje su ostale sa djecom. Ako je muškarac kod kuće, on nije samo zaštitnik, već i hranitelj. Pomaže u svemu, posebno finansijski”, Neolina Kovalenko, umirovljena učiteljica.
Mnoga sela i gradovi širom zapadne Ukrajine bore se sa nedostatkom muškaraca. Ali Makiv je također odraz veće demografske krize koja je preoblikovala Ukrajinu prije rata. Vlada kaže da je stanovništvo zemlje palo sa 52 miliona u 1991. na samo 32 miliona u 2024.
“Ova činjenica me jako plaši. Toliko ljudi je otišlo sa svojim porodicama, i to je promijenilo sve u zemlji. Sama zemlja se mnogo promijenila. Tužno je jer je toliko ljudi otišlo – nema djevojaka, nema prijatelja, skoro sva moja porodica je otišla. I to je jednostavno… tužno”, kaže 15.godišnja Angelina Bondar.
Jedan od njenih komšija je poginuo u ratu. Neki se još bore. Mnogi njeni prijatelji otišli su prije nego što su i postali punoljetni. Ona zna da će jednog dana biti na njenoj generaciji da obnovi Ukrajinu. Ona jednostavno nije sigurna da je spremna da se suoči s tim izazovom.