… čime se migrant koji u BiH ulaze iz Srbije i Crne Gore zaustavljaju u BiH.
Piše: Dženana Karup Druško
Nakon oštrih kritika koje je uputio bh. vlastima jer “zbog disfunkcionalnog sistema odlučivanja u BiH nisu našli rješenje za migrante”, te poziva da “osiguraju osnovne uslove za život i humano postupanje prema migrantima u prihvatnom centru Lipa”, evropski komesar za spoljne poslove, Josef Borrell, nekoliko dana kasnije pozvao je bh. vlasti da rade na održivim rješenjima, posebno otvaranju centara ravnomjerno na teritoriji cijele zemlje. Borrell je istakao da će u protivnom BiH osjetiti teške posljedice na svojoj reputaciji.
Dodik ne želi novčana sredstva za smještaj migranata, jer u RS neće biti migrantskih centara
Dok se BiH našla na udaru evropskih predstavnika zbog migranata, Srbija nema apsolutno nikakvih granično-migrantskih problema s Mađarskom, Rumunijom i Hrvatskom, kao vanjskim (osiguravajućim) granicama Evropske unije. S EU nemaju probleme ni Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija. Iako Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija nisu članice Evropske unije sa njima je (ali i između njih) još ranije napravljen nezvanični dogovor kojim su migranti s Balkanske rute preusmjereni prema Bosni i Hercegovini, tačnije prema Unsko-sanskom kantonu.
Ovu informaciju potvrdila su dešavanja koja su uslijedila i migrantska kriza s kojom se suočava BiH, odnosno dio BiH, jer je Milorad Dodik od početka jasno rekao da neće da čuje za njih, iako je RS uzela sredstva za pomoć migrantima koja se, valjda, očituje u prevoženju (pa i policijskim autima) od granice sa Srbijom do Unsko-sanskog kantona, a Dragan Čović, također, preko kantonalnih MUP-ova “štiti” dijelove BiH u kojima Hrvati čine većinu.
Otkud i zašto pritisak samo na dio granice BiH sa Hrvatskom (vanjskom osiguravateljicom granica EU), a ne i na granice Mađarske i Rumunije prema Srbiji, ili na granice Crne Gore prema Hrvatskoj? Nema ih, jer je očito postignut neprincipijelan dogovor (uz podršku i EU?) koji se prelama preko Bosne i Hercegovine.
Dodik: Nećemo migrante u RS!
Johann Sattler, šef Delegacije Europske unije u BiH, prije nekoliko dana (neposredno nakon prve Borrellove izjave) upozorio je bh. vlasti da moraju pokazati da su u stanju upravljati migrantskom krizom, jer će to biti kriterij koji će odlučivati o njezinom eventualnom kandidatskom statusu. Vrlo neuvjerljivo, (samo je njegova posjeta reisu Kavazoviću i kardinalu Puljiću bila nejasnija od ove izjave), pa ako hoćete i licemjerno, jer upozoravati Bosnu i Hercegovinu na ovakav način u situaciji kada sama EU (osim Njemačke) nije ispoštovala kvote prijema migranata koje su u EU dogovorene prije nekoliko godina, i kada EU ne želi da “čuje” riječ migrant, pravljenjem ovakvih pritisaka na BiH, nije ni iskreno ni dobronamjerno.
Nakon još jedne noći pod vedrim nebom: Migranti i danas odbijaju hranu
O problemu migranata u BiH Suddeutsche Zeitung u svom Izvještaju navodi: “Bosna još uvijek nije članica Evropske unije, a Grčka jeste. Na Lezbosu i Samosu izbjeglice sjede u hladnom i u blatu, bez grijanja, bez tekuće vode. Za njih je odgovorna EU. Licemjerno je hvaliti se zatvaranjem Balkanske rute samo da bi se potom problem migranata nasukanih na južnoj granici EU prepustio zemljama koje nisu članice Unije. (…) Apelovanje na vladu u Sarajevu da poboljša uslove života za ‘svoje’ izbjeglice, dok istovremeno ‘njihove’ izbjeglice hiberniraju u blatu na grčkim ostrvima – to je nečuveno.”
Iako je (drugo) saopćenje Borrella bila vrlo jasna poruka Miloradu Dodiku da ne može manipulirati migrantskom krizom, još uvijek čekamo jasnu akciju predstavnika EU u BiH. Doduše, šef Evropske delegacije u BiH izjavio je jučer kako se teret migrantske krize mora ravnomjerno rasporediti širom BiH, uključujući i Republiku Srpsku i Hercegovinu, ali bez adekvatnog plana, i regionalnog djelovanja, teško da se ovaj problem može rješiti.
Borrellove i Sattlerove “diplomatske” poruke pobio je sam Dodik, po ko zna koji put pokazujući odbijanje bilo kakve suradnje u BiH, pa i s evropskim predstavnicima, kad se radi o pitanjima o kojima ima (politički) dogovor s Beogradom. Tako je Dodik otkrio javnosti o čemu je pričao s Borrellom i šta mu je rekao o politici u Republici Srpskoj (dok je govorio kao predsjedavajući Predsjedništva BiH): RS ostaje pri ranijem stavu da na njenom prostoru neće biti izgradnje i opremanja migrantskih centara, jer su migranti “isključivo problem EU, a ne naš”, a problem s “Birom” je u nadležnosti Federacije. Očito je zaboravio da je Vijeće ministara BiH donijelo odluku o smještaju migranata u Biru, kao i da je on taj koji u Predsjedništvu ne dozvoljava pojačanu kontrolu ulaska migranata preko istočne granice sa Srbijom, a onda ih iz RS-a ne vraćaju u Srbiju, nego ih preuzimaju i prevoze u Unsko-sanski kanton.
I Milorad Dodik je od početka migrantske krize u BiH o tome bio jasan: “Migrante ćemo nastaviti da prevozimo do Federacije BiH, nećemo ih u RS. Naša politika oko migranata je poznata i nije ništa novo. Mi pokušavamo, najviše preko dojava građana, da saznamo gde se nalaze migranti, kojim rutama se kreću, ne želeći da se oni slobodno kreću u RS.”
Realizatori migrantske krize u BiH
RS za prebacivanje migranata u Federaciju koristi MUP, a Dragan Čović “županijsku” policiju da se migranti ne prebacuju u kantone s hrvatskom većinom. Pa ni to nije dovoljno, jer je na dobronamjerni pokušaj Vlade Federacije, uz saglasnost međunarodnih institucija, da se uključe i pomognu u rješavanju (oko zadnjih) problema smještanjem migranata na Bradinu, oštro reagirao Vjekoslav Bevanda, zamjenik predsjedavajućeg i ministar u Vijeću ministara BiH, nazvavši tu odluku “samovoljom” i “anarhijom”, te poručio da tako neće biti dok “ja odlučujem u Vijeću ministara BiH”.
Upravo Vijeće ministara problem “rješava” prebacivanjem migranata u – Unsko-sanski kanton, bez suglasnosti lokalnih vlasti (dok se stavovi lokalnih vlasti uvažavaju i poštuju kad dolaze iz, recimo, HNK) i potpunim ignoriranjem zahtjeva iz USK, kao i poruke da su oni dosad dovoljno pomogli. Tenzije su dodatno porasle i produbile sukobe na relaciji Bihać-Sarajevo, i ne smiruju se.
Nažalost, za ovo što rade Dodik i Čović, čak to i ne krijući, imaju podršku (nekih) međunarodnih dužnosnika za što postoji bezbroj dokaza i primjera. Među ilustrativnijim su posjete vjerskim liderima a ne Dodiku i Čoviću, ali i zivkanje telefonima povjerenika iz Bruxellesa pojedinaca u Unsko-sanskom kantonu, gdje se samo pravi novo žarište migrantske krize u Europi, uz potpuno odsustvo empatije prema tim dijelovima BiH koji su u ratu teško stradali, etnički očišćeni, teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava.
Potvrda navedenom je i Dodikova izjava da je problem migranata “jedna vrsta civilizacijske okupacije hrišćanskog svijeta, a ne humana priča”!? Na ovo niko od međunarodnih zvaničnika nije reagirao. Da li ova Dodikova izjava ima veze sa smještanjem migranata u Bosni i Hercegovini samo i isključivo u dijelovima koji su većinski naseljeni bošnjačkim stanovništvom, znaju oni koji kroje politiku za Balkan.
Milorad Dodik je još 2019. na sjednici Predsjedništva BiH odbio da se Frontex (evropska policijska agencija za sigurnost granica) i Oružane snage BiH rasporede na istočnoj granici prema Srbiji odakle je pojačan priljev migranata, uz objašnjenje: “Mi ne želimo tvrdu granicu na Drini.” Iako je i tada situacija u Unsko-sanskom kantonu bila blizu eskalacije, Dodik je odbio raspoređivanje vojske jer bi se “migranti zadržavali u Bosni”?! Ovim potezom Dodik je samo potvrdio šta je strategija – migranti ulaze iz Srbije i prebacuju se u Unsko-sanski kanton – ali i ko je glavni realizator migrantske krize u BiH.
Kaverne kod Bijeljine, Zvornika i na granici sa Crnom Gorom
Ukoliko EU zadrži ovakav pristup migrantskoj krizi u Bosni i Hercegovini, ne piše se dobro, ne samo migrantima nego i BiH jer se otvara prostor za dalju destabilizaciju BiH, ali i EU. Bh. dužnosnici bi morali zahtjevati jedinstvenu migrantsku politiku Evropske unije i ne popuštati pod pritiscima i ucjenama pojedinaca. Onog momenta kad BiH bude subjekt prava, odnosno kada se migrantska kriza bude zakonski i ravnomjerno rješavala na području cijele BiH, i to tako što će se poštovati Ustav BiH, a kažnjavati oni koji ga ne poštuju uz adekvatne reakcije visokog predstavnika, onda postoji šansa da se kaverne BiH otvorene kod Bijeljine i Zvornika, ali i cijele crnogorske granice, “preko noći” saniraju.
Zbog svega ovoga Satller, kao šef Evropske delegacije u BiH, koji je nesumnjivo upoznat sa svim ovim problemima, mora hitno napraviti plan, ne samo ravnomjernog raspoređivanja migranata u BiH, nego i svojevrsnu diplomatsku akciju kojom bi Srbija i Crna Gora prestale sa slanjem “svojih” migranata u BiH.
EU je od 2018. godine za BiH obezbijedila više od 88 miliona eura. Evropska komisija je najavila humanitarnu pomoć od 3,5 miliona eura kao odgovor na krizu. Zanimljivo je da Dodik nije podržao prijedlog Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, da se od Vijeća ministara BiH zatraži izvještaj o doniranim sredstvima, u opremi i novcu, kao pomoć izbjeglicama, azilantima i migrantima u BiH od Evropske unije i ostalih međunarodnih i domaćih organizacija za prošlu godinu. No, uskoro će se saznati koliko je miliona eura dobio Dodik da uz pomoć policije RS-a prevozi migrante iz Srbije na područje Unsko-sanskog kantona.
Jedan od načina pritiska na ovakvu politiku koja dolazi iz Srbije je i Izvještaj o utrošku sredstava u Republici Srpskoj koje su dobili u posljednje tri godine na ime rješavanja pitanja migranata ali i za pomoć ovim nesretnim ljudima. Radi se o više od 30 miliona eura.
U svijetu trenutno ima 79,5 miliona prisilno raseljenih osoba (izbjeglica, interno raseljenih, tražilaca azila, apatrida), što je 1% svjetske polupacije. Iz samo pet zemalja potiče 67% svih izbjeglica: Sirije, Venecuele, Avganistana, Južnog Sudana i Mijanmara. Zemlja koja je primila najveći broj izbeglica je Turska (3,6 miliona) a slijede Kolumbija (1,8 miliona), Pakistan (1,4 miliona), Uganda (1,4 miliona) i Njemačka (1,1 milion).
Izvor: Vijesti.ba