RAZGOVOR: Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji
Polazeći od toga da je Balkan region u kojem Rusija ima jake kulturne i istorijske veze može se se očekivati, kako predviđaju neki strani analitičari, da Rusija napravi nered na Balkanu i da se onda pozicionira kao posrednik, a zatim da to iskoristi da ponovo pregovara sa Zapadom o sopstvenom haosu u Ukrajini – kaže Sonja Biserko.
Crna Gora je prošla kroz veoma turbulentnu fazu posljednje dvije godine. Može se reći da je „srpski svet“ udario u zid i da je to bio maksimum koji je postignut – Crna Gora sada ulazi u novu fazu – kaže Sonja Biserko za Pobjed
Da li će formiranje manjinske vlade u Crnoj Gori riješiti sadašnje političke tenzije?
BISERKO: Formiranje manjinske vlade ne znači da Crna Gora ulazi u mirnije vode. Jer, prethodna vlada je uspjela da poništi mnoge iskorake koje je Crna Gora napravila poslednjih 15 godina. Trebaće dosta vremena da se to vrati u normalu. Može se očekivati jedan period vrlo dramatičnih obrta, što je normalno imajući u vidu da treba vremena da se poremećeni odnosi (i međuetnički) dovedu u „normalu“ koja bi vratila Crnu Goru na evropski kolosjek.
Međutim, ne treba isključiti i dalje djelovanje Beograda i posebno Moskve. Balkan može postati još jedno pozorište za Rusiju da izazove Evropsku uniju i NATO kako bi pokazala da su nesposobni stabilizirati fragilni Balkan. Polazeći od toga da je Balkan region u kojem Rusija ima jake kulturne i istorijske veze može se se očekivati, kako predviđaju neki strani analitičari, da Rusija napravi nered na Balkanu i da se onda pozicionira kao posrednik, a zatim da to iskoristi da ponovo pregovara sa Zapadom o sopstvenom haosu u Ukrajini.
Povratak Rusije na međunarodnu scenu kao globalnog aktera traje skoro tri decenije, što se očitovalo i kroz njen prodor na Balkan. Moskva je svoj uspon obilježila i veoma sistematskim optužbama da je Zapad odgovoran za destabilizaciju na Balkanu i raspad Jugoslavije. Naravno, treba imati u vidu i kontraofanzivu Zapada, prije svega SAD, koja je u toku. Povoljna okolnost za Crnu Goru je što je u međuvremenu postala članica NATO, što suštinski mijenja njen položaj.
U Srbiji su raspisani vanredni parlamentarni, u nekim gradovima lokalni, a očekuju nas i predsjednički izbori. S obzirom na to da je vladajuća stranka ušla u žestoki verbalni obračun sa opozicijom na svim poljima, možemo li očekivati drugačiji rezultat od izbora prije dvije godine?
BISERKO: Mnoga istraživanja i procjene ukazuju na različite ishode. Međutim, jasno je da je kumuliralo nezadovoljstvo građana, na šta ukazuje i veoma agresivna kampanja narodnjaka. Procjenjuje se da će naprednjaci možda izgubiti i neke gradove. Kao indikacija uzimaju se rezultati referenduma. Opozicija je najzad uspjela da se organizuje, što će joj svakako obezbediti ulazak u Skupštinu.
Kada je riječ o predsjedničkim izborima, procjena je da će predsjednik Vučić biti pobjednik. Drugi kandidat Zdravko Ponoš može eventualno iznuditi drugi krug. To objašnjava i veoma agresivna kampanja protiv njega. Najveće promjene se očekuju u Beogradu jer ima nekoliko grupacija koje imaju veoma jaku podršku građana. Iznenađenje svakako mogu biti i eventualni protesti građana, prije svega oni ekološki, poput onih u decembru.
Međutim, kako stvari stoje, naprednjaci će i ovog puta pobijediti ali parlament više neće biti jednopartijski – što će znatno dinamizirati politički život koji je potpuno nestao u posljednjih deset godina. Sudeći po kampanji koja je već počela, vlast će isticati svoje rezultate i uspjehe kako na unutrašnjem, tako i na spoljnopolitičkom planu. Prednost je što imaju monopol nad najgledanijim televizijama. Opozicija će, kao i do sada, fokus staviti na korupciju i posebno na nefunkcionalnost institucija koje su za posljednjih deset godina totalno devastirane i urušene, na šta ukazuju i izvještaji Evropske komisije i brojni drugi.
Ulaskom opozicije u parlament počinje nova faza u političkom životu Srbije. Nažalost, trebaće još vremena da se iznjedri prava alternativa koja će biti spremna da Srbiju postavi na reformski i evropski put. Ipak, ovi izbori su svakako početak kraja ere naprednjaka.
Sonja Biserko: RS kao ratni plijen od kojeg Srbija ne odustaje
Zapaljivi nacionalistički govori, parole i slike ratnih zločinaca, poput Ratka Mladića, sve više obilježavaju politički život u Srbiji – kao da se vraćamo u devedesete godine prošlog vijeka. Šta nam vlast poručuje tim akcijama, a šta državama regiona?
BISERKO: Naprednjaci su poništili sve rezultate koji su napravljeni između 2000. i 2012. godine kada je riječ o suočavanju s prošlošću. Mada je i tada bio veliki otpor, ipak, svi ratni zločinci protiv kojih su podignute optužnice su predati Haškom tribunalu. Narativ je vraćen na devedesete, kriminalizovani su svi iskoraci u saradnji sa Haškim tribunalom. Milošević se ponovo tretira kao državnik koji je postigao maksimum. Inerpretacija devedesetih je svedena na mantru da Srbija nije bila u ratu, da su Srbi vodili oslobodilački rat u Bosni, da je RS najveće dostignuće i da se mora uraditi sve kako bi se sačuvala, a Ratko Mladić, Karadžić i ostali se percipiraju kao nacionalni heroji (koji zaslužuju spomenike) koji su se žrtvovali za srpske interese. O tome dovoljno govori i činjenica da je, poslije protesta građana, mural Ratka Mladića osvanuo na desetinama zgrada u Beogradu.
Paraleno se stvara i novi identitet Srbije čije su reference problematične, posebno kada je riječ o susjedima, što diže tenzije u regionu i hrani nepovjerenje prema Beogradu. Kupovanje oružja i stalno isticanje kako je Srbija vojno ojačala (jača od Hrvatske) dodatno ugrožava region. Ovakav odnos prema devedesetim ima podršku Rusije, što znatno hrani aroganciju Beograda.
Odlikovanja i za kriminalni bekgraund
Predsjednik Srbije je za Dan državnosti uručio 170 odlikovanja. Među dobitnicima je i manastir Sveti Prohor Pčinjski, u čije ime je orden primio vladika Pahomije, koji je optužen za seksualno uznemiravanje. Da li je iznenađenje to što je nagradu primio silovatelj?
BISERKO: Nije samo riječ o Pahomiju, nego i brojnim drugim ličnostima sa kriminalnim bekgraundom. Posebno onim koji su angažovani na projektu „srpski svet“ – poput Cvijanovićke, Milana Kneževića i brojnih drugih. Zapadne diplomate nijesu prisustvovale toj svečanosti jer je na pozivnici pisalo da su domaćini Srbija i Republika Srpska. To je ujedno bio i početak Vučićeve kampanje, ali i manifestacija jednog nakaradnog sistema vrijednosti. Ovakvo ponašanje udaljava Srbiju od evropskog puta. Imajući u vidu međunaradnu konstelaciju, Srbija će biti primorana da se uskoro opredijeli za jednu stranu. Njen manevarski prostor se znatno smanjio.