fbpx

SIDRAN: MOJA STUDENTSKA DESETKA I TAJNA MLINA NA BREGAVI

Možeš ti imati i stopedeset godina, ali ne budi siguran da si pobro ikakvu pamet ovoga svijeta

Abdulah Sidran

Evo se ovih dana navršilo 50 godina otkako sam na drugoj godini studija, na Filozofskom fakultetu, dobio svoju prvu i jedinu DESETKU ! Sociologija. Kod Ćime.

Čuven i među studentima omiljen bio profesor Esad Ćimić – Ćima. Sa svih grupa hrlila raja u amfiteatar da ga sluša. Mi sa Književnosti – pogotovo.

Iz sociološke literature čitali i šta se mora i šta se ne mora, i šta treba i šta ne treba.

Vezani Članci:

Glava puna eurokomunizma ! Žorž Marše (Georges Marchais, 1920-1997) samo što nije preuzeo vlast u Francuskoj, Enrike Berlinguer (Enrico Berlinguer, 1922-1984) u Italiji, Santiago Kariljo (Santiago Carrillo, 1915-2012) u Španiji, pukovnik Otelo de Karvaljo (Otelo de Carvalho, 1934) već uveo socijalizam u Portugalu – šta je mene moglo odbiti od čitanja klasične i moderne socio-političke literature ? Nema sile ! Znam za deset desetki, ne za jednu. A ni Ćima nije cjepidlaka, pa da nešto posebno prebire i zanovijeta.

Spuca mi desetku, pred golemom studentskom publikom. Niko ko ja ! Bilo mi žao što me nije još propitivo. Frca iz mene na sve strane, nekako mi ispit prođe prebrzo.

Kao što prebrzo – u prah, dim i maglu – prođe i ovih pedeset godina nakon tog ispitnog dana. Za to vrijeme, profesor Ćimić progurao svoju golgotu: progon i bježanija iz Sarajeva, profesura u Zadru, pa Zagreb…pa, ne znam kad, mirovina…i povremena svraćanja u Sarajevo.

Sjedimo prošlog ljeta u jednoj sarajevskoj hotelskoj bašti, kafenišemo, razvezli priču ihi-hiiii, te u neka doba odlučim da ga podsjetim na svoju ‘historijsku’ desetku. Opričam sve kako je bilo. Ne mora se on sjećati, ispred njegovih profesorskih očiju prošle su hiljade studentskih lica.

A profesor veli ovako: Slušaj, Sidrane ! Ti si vjerojatno znao za desetku, i zaslužio desetku. Ali bi ti kod mene tu desetku dobio i da nisi ništa znao ! – Kako sad to ? – Evo kako.

Bila velika glad u Stocu, te 1942. godine. Nas u kući bilo šestero-sedmero, nigdje ni mrve brašna ni zalogaja kruha. Mi, djeca, samo što ne počesmo mrijeti od gladi. Pošalje mene majka – šta sam imo, deset, jedanes godina – jednom mlinaru na Bregavu, da izmolim koju kilu brašna…

Sažali se njemu na mene, pola mi vreće napuni. Da si samo vidio sreće u kući ! Napravila mati dva hljeba – jedan dala meni, da ga sam pojedem, a onaj drugi metla na siniju, za sve ostale.

Ti se sad pitaš kakve to veze ima sa tvojom desetkom.

Ima, ima. Mlinar se zvao Muharem Sidran.

(Oranje mora, 2016)

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.