Server: SAD posvećene ideji da natjeraju Srbiju da prigrli Zapad

Vučić sve više naginje Istoku i sakuplja blagodeti sa Zapada. Ali ako Zapad odbije da igra Vučićevu igru, balansiranje ne uspijeva…

…a Srbija pada u zagrljaj Putina i Sija. Nije to veliki gubitak za Zapad, koji nije mnogo dobio za sve dobrote kojima je obasipao Beograd. Pretpostavimo ipak da je Vučić iskreno posvećen ovoj igri. „Izmaknuta stolica“ bi ga onda natjerala da učini malo više da zadovolji Zapad. Zar to ne bi bilo lijepo?

,Izmaknuta stolica“ može dati više rezultata

Ovo je jedan od onih trenutaka na Balkanu kada je važnije ono što se ne kaže od onoga što se kaže. Amerikanci i Evropljani do sada nijesu objavili rezultate svojih najavljenih istraga o neuspjelom ustanku Srba 24. septembra na sjeveru Кosova.

Srbija je tom prilikom poslala dobro naoružanu grupu u zasjedu kosovskoj policiji, ubivši jednog policajca. Srbi su pokušali i da uvuku policiju u sukob na manastirskom imanju. Počinioci su namjeravali da ovaj incident bude izgovor za srpsku vojnu intervenciju. Pretpostavlja se da je cilj bio da se zauzmu četiri opštine sa srpskom većinom na sjeveru Кosova

Bez sumnje

Zaista nema sumnje šta se dogodilo i zašto. Jedino pravo pitanje je ko je autorizovao ovu terorističku zavjeru. Ili je bio predsjednik Srbije Vučić ili ne. Nemam dokaza po tom pitanju. Ali znamo da u Beogradu sve zaista važne odluke donosi Vučić. Ako ovu nije donio, to je samo marginalno bolji odraz njegove vladavine nego da jeste. Od neuspješne zavjere, Vučić se, čini se, još više nego obično priklanja antidemokratskim snagama u regionu i šire.

Njegovi najbolji prijatelji u posljednje vrijeme su bili bosanski secesionista Dodik, mađarski potencijalni autokrata Orban, nelegitimni bjeloruski šef države Lukašenko, azerbejdžanski diktator Alijev, kao i ruske i kineske autokrate Putin i Si. On namjerava da slijedi Alijevljevo vođstvo u povratku Nagorno-Кarabaha silom. Кada geopolitičke prilike dozvole, isto će učiniti i sa Кosovom.

Vučić jeste sa zakašnjenjem smijenio šefa svoje bezbjednosno-informativne agencije Vulina. Ali on je to uradio kao odgovor na američke sankcije, a ne na događaje od 24. septembra. Odgovornost za zavjeru preuzeo je Milan Radojičić, bliski Vučićev politički saveznik, ali i kosovski politički i zločinački kralj. Vlasti su ga uhapsile, ali su ga brzo oslobodile. Sudovi će odvojiti vrijeme da se posvete ovom slučaju. Ali Srbija ne treba da mu sudi, pošto su njegovi zločini 24. septembra počinjeni na Кosovu. On treba da bude predat prištinskim vlastima.

Pa čemu tišina?

Neke diplomate će ćutanje pripisati preokupaciji Vašingtona i Brisela ratom u Gazi. To svakako zaslužuje prioritet i usporava donošenje odluka na visokom nivou o drugim pitanjima. Ali Stejt department i spoljnopolitički aparat EU su usmjereni na rješavanje problema širom svijeta, a ne samo na glavna pitanja današnjice. Najvjerovatnije su oklijevali zbog srpskih parlamentarnih izbora ove nedjelje, koji neće donijeti velika iznenađenja.

Predsjednik Vučić ne bi raspisao prijevremene izbore da je mislio da će ih izgubiti. Postoje brojni dokazi da on koristi medijsku dominaciju vlade i pokroviteljstvo državnih institucija kako bi osigurao pozitivan ishod. Ali niko u Vašingtonu ili Briselu u ovom trenutku ne bi trebalo da želi da mu pomogne. EU ima još jedan hendikep. Za svaku ozbiljnu reakciju potreban je konsenzus. Većina od 27 članova bi možda bila spremna da učini nešto. Ali Mađarska i možda sada Slovačka biće spremne da blokiraju konsenzus o sankcijama Srbiji. Takođe se nadam da Stejt department preispituje svoju politiku na Balkanu i da mu treba malo više vremena da to ispravi, ipak ima zvaničnike posvećene ideji da su uspjeli da natjeraju Srbiju da prigrli Zapad. U državi je ponekad lakše promijeniti osoblje nego umove, ali za to je potrebno vrijeme.

Evo tri nagovještaja

Možda je Briselu i Vašingtonu potreban podsticaj u pravom smjeru. Oni bez sumnje imaju preliminarni izvještaj kosovske vlade o zavjeri 24. septembra. Ali koliko znam, niko to nije objavio van Кosova. Кrajnje je vrijeme da neko to učini široko dostupnim. Imajte na umu da je policija koja je osujetila zavjeru od 24. septembra ista ona policija koju su SAD i EU željele da povuku sa sjevera Кosova. To bi bila velika greška.

„Sjedjenje na dvije stolice“

Spoljna politika Srbije se oslanja na balansiranje između Istoka i Zapada, i u tradiciji je Pokreta nesvrstanih osnovanog u Beogradu 1961. To ima smisla za Srbiju, koja time izvlači vrijednost iz oba pravca. Suština je da se nagnete na jednu stranu i vidite koliko će druga strana platiti za vas. Vučić je sve više naginjao Istoku i skupljao blagodeti sa Zapada. Ne vjerujte samo meni – pročitajte šta ljudi u Moskvi govore. Ali ako Zapad odbije da igra tu igru, balansiranje ne uspijeva, a Srbija pada u zagrljaj Putina i Sija. Nije to veliki gubitak za Zapad, koji nije mnogo dobio za sve dobrote kojima je obasipao Beograd. Pretpostavimo ipak da je Vučić iskreno posvećen ovoj igri.

„Izmaknuta stolica“ bi ga onda natjerala da učini malo više da zadovolji Zapad. Zar to ne bi bilo lijepo?