Na Balkanu politički pluralizam koji se razlepršao nakon pada jednopartijskog sistema, počeo je nerazumljivo da lagano sklapa svoja krila
Piše: Muhamed Šemoski
Političke stranke koje su doprinijele demokratizaciji društva sa svojim programima i idealima, počeli su da gube kompas u „Hejvudskom“ razumijevanju ideologije od ekstremne ljevice pa do ekstremne desnice. Istina za volju, nastalo je još mnogo novih političkih partija, koji su trebale da doprinesu jačanju političkog pluralizma i da dodatno oboje spektar političkog dijapazona, što bi na koncu trebalo značiti više demokratije.
Međutim, u većini slučajeva statute, programe i ciljeve novih političkih partija se uklapaju u već postojeće stranke. To nikako ne znači da ne trebaju nove partije, nego da nove partije unesu nove ideje i da se drže i bore za svoje ideale onako kako su orijentirane. Ako su već ideje i ideologije za postojeće partije nebitne, ako je krajnji cilj ogoljena borba za vlast (čast izuzetcima), onda to je prilika za mlađe partije da pokažu i dokažu kako se bori i kako se ne odustaje od svojih ideala.
Svaki čovjek je politički mislilac, znajući to ili ne, dok izražava svoje mišljenje i javno iznosi svoje stavove koristeći političke termine: „pravda“, „jednakost“, „sloboda“, „demokratija“ i sl., ili opisujući nekoga kao „fašistu“, „ liberal“, „socijalistu“ i sl., te samim tim je uključen u političku zbilju. Još ako dodamo na to i da se institucije pod utjecajem politike bave uređenjem zdravstva, obrazovanja, poslovnim odredbama, ličnim dohodkom, penzijama (koji su osnova za život) itd., onda je neminovno da je svaki čovjek neposredno okrznut politikom.
Političke ideje i ideologije pružaju perspektivu iz kojeg se svijet razumije i objašnjava. Obično ljudi ne vide svijet onakav kakav jeste, nego onakav kakav očekuju da bude. Zbog toga, ljudi kroz odabir svoje političke opcije, očekuju uređenje društva onakvog kakvog ga žele vidjeti. Mnogi ljudi ostanu razočarani, upravo zbog promjena smjerova njihove političke opcije, pa na kraju, ni sami ne znaju jesu li ljevičarske ili desničarske, mada većina stranaka se predstavlja kao „centar“, manje više, lijevi ili desni.
No, vratimo se Balkanskoj političkoj zbilji.
U fokusu nedavno je bila Crna Gora, a ovih dana Bosna i Hercegovina, te Sjeverna Makedonija, dok Kosovo i Srbija su svakako u fokusu sa svojim neriješenim problemima. Na Balkanu se nadvili crni oblaci. Ako govorimo o ujedinjenog Balkana, možemo zaključiti samo da je Balkan jedino u konfrontacijama ujedinjen, jer svako na Balkanu vidi onakvog Balkana kakvog bi želio, a ne kakav jest. A to smo vidjeli skidanjem albanskih zastava u Beogradu, povodom samita „Otvoren Balkan“, zatim veličanje ratnih zločinaca i njihovim muralima.
Izgleda da su snovi o „velikim“ državama još aktivni i da bi neko rado ponovo prekrajao granice po svojoj mjeri i volji.
Srbija forsira ideju o „srpskom svetu“, što u suštini nije ništa sporno sve dok se ne miješa i ne zadire u unutrašnjost i uređenja, te teritorijalnog integriteta i suvereniteta drugh država. Međutim, ako taj „srpski svet“ ima pretenzije da uređuje i rješava stvari u drugim državama, onda je to vrlo opasno, jer logično je, pojavit će se još neki „svet“ da li bošnjački, albanski, hrvatski, makedonski, možda bugarski i sl., sa istim idejama i sa istim principima, onda bi to otišlo u haos i balkansko bure baruta bi prekipilo, jer snovi kao „svi Srbi u jednoj državi“, potegli bi još snova, na primjer, „svi Albanci u jednoj državi“, „svi Bošnjaci u jednoj državi“ i još mnogi, a to zaista nije moguće, i takve ideje su osuđene unaprijed na propast, to bi bilo fantazmagorija.
Nimalo nije čudna spona Dodik – Orban, a znamo Orbanov stav prema Evropi. O Dodikovim namjerama o vraćanju državnih nadležnosti na entitetske, i kuda bi to vodilo, već smo u ranijim kolumnama pisali.
U Sjevernoj Makedoniji politička situacija je itekako nestabilna. Poraz Zorana Zajeva i njegovog SDSM na lokalnim izborima, umnogome je zakomplicirao situacija, ne samo unutar države, nego i na Balkanu. U Zajeva je Zapad polagao mnogo nade kao nekog ko bi mogao voditi zemlju ka evropskim integracijama, obzirom na to da je prihvatio Prespanski sporazum i riješio problem s Grčkom. Pad Zajeva, odnosno pad makedonske vlade bi značilo ponovni napor Zapada, i dodatni pritisak na eventulano novog premijera koji bi vjerovatno bio ispred VMRO, partija koju zapadnjaci gledaju kao nacionalističku i kao „kočničari“ evrointegracijskih procesa, i sa velikim upitnikom da li bi prihvatili Prespanski sporazum ili bi ga rušili.
To bi značilo vraćanje stvari na početak, i uzalud bi propao veliki trud i ulog Zapada, a za nove napore i za kretanje ponovo iz „mrtve tačke“, Zapad ne bi imao volju. To bi se odrazilo na susjede i njihov odnos prema Makedoniji. Zbog toga se u diplomatskim krugovima „šapuće“, da Zajevu ipak treba podrška i da nastavi put kojim je krenuo.
Zbog toga jučer u makedonskom Sobranju nije bilo kvoruma, a sjednica je prekidana, da bi na kraju nedostajao samo jedan glas koji je trebao biti prevaga da se izglasa nepovjerenje Vlade. Naime, poslanik koji je bio za inicijativu da se glasa nepovjerenju Vlade, jednostavno nije se pojavio u Sobranju.
Na društevnim mrežama su počeli zbijati šale zbog toga, ali situacija i nije baš za šalu, jer nestabilna Makedonija bi značio i nestabilan Balkan. Čudno je i to što nova politička partija u Makedoniji koja ima naziv Ljevica, po svojim stavovima i djelovanjem sve više liči na ekstremnu desnicu, sa svoja dva poslanika u Sobranju, učestvuje i dio je projekta“rušenje Vlade“.
Situacija se dodatno komplicira i sa Bugarskom, koja ove godine po treći put izlazi na izbore. Geopolitički Bugarska ima vrlo stratešku poziciju obzirom da izlazi na Crno More, gdje su stalna previranja Rusije i NATO oko prevlasti. Iako je članica Evropske unije, Rusija itekako ima utjecaj u Bugarskoj.
Bugraski socijalisti i dalje imaju pozitivne stavove prema Rusiji. Treba sačekati da se vidi ko će činiti novu vladu Bugarske i hoće li moći odbiti dugoročni ruski ugovor isporuke plina. Ako socijalisti budu vlast, za očekivati je jačanje ruskog utjecaja.
Zbog svega navedenog, da bi se Balkan oslobodio crnih oblaka, potrebno je osloboditi se neostvarljivih snova, zakopati „ratnu sjekiru“, prihvatiti presude Međunarodnog suda u Hagu, ne miješati se u unutrašnjost drugih država, dati prostor biznisu i ekonomiji, ne negirati nijednu naciju niti bilo čiji jezik na Balkanu, integrisati se u Evropskoj uniji, onda granice neće nam biti ni potrebne.
Ako to ne učinimo, onda kako kaže Franc Kafka: „Činilo se kao da će ga sram nadživjeti“, sram na Balkanu će nas nadživjeti.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.