Rusija se gospodarski raspada. Može li je spasiti Kina?

RUSKA vojska je možda zapela u okupaciji Ukrajine, ali moguća vojna katastrofa neće ni izbliza zaboljeti kao potpuni gospodarski kolaps koji je već počeo

Gospodarske veze sa Zapadom, osim izvoza nafte i plina, prekinute su. Može li Kina popuniti nastalu prazninu?

SWIFT je bio samo uvod u nešto puno gore

Skidanje Rusije sa SWIFT-a, što se smatralo oštrom sankcijom, bio je samo uvod u nešto puno teže. Pravi udarac Rusiji je bio kada su zamrznute inozemne rezerve Centralne banke Rusije, do sada skoro pola od 640 milijardi dolara.

SWIFT je samo sustav komunikacije među financijskim institucijama i ne sprječava prijenos novca. Ruske banke i ostale financijske institucije još mogu primati novac, samo je taj proces puno sporiji, kompliciraniji i riskantniji.

Tanja (6) je u Ukrajini umrla od žeđi: “Nezamisliva patnja, i mama joj je ubijena…”

Cijeli svijet koristi SWIFT, a unatoč tome što su Rusija i Kina razvile svoje sustave nalik na SWIFT, nijedan od tih sustava se nije pokazao ni približno uspješan. Ruska verzija SWIFT-a se koristi samo u Rusiji, a kineska samo u Kini.

Kina koristi CIPS, na koji bi se Rusija mogla prebaciti da bi nadoknadila izbacivanje iz SWIFT-a. Ali to se ne može napraviti brzo, a vrijeme je od presudne važnosti jer je potpuni bankrot Rusije sve izgledniji.

Rusija je tehnički već u bankrotu, jer je prestala plaćati kuponske isplate na svoje obveznice. Ali nominalnu vrijednost obveznica (iznos na koji su izdane) još uvijek plaća. CDS ugovori (Credit Default Swap), kojima se investitori osiguravaju od rizika bankrota, pokazuju iznenađujuće brz rast rizika bankrota Rusije.

Početkom mjeseca je tržište procjenjivalo vjerojatnost potpunog bankrota Rusije od 56 posto, a na dan pisanja ovog teksta iznosi 80 posto. Investicijska banka Morgan Stanley prognozira da će bankrotirati do 15. travnja 2022.

Stoga Kineski CIPS ne može pomoći, jer vjerojatnost potpunog bankrota strelovito raste i dok se Rusija potpuno financijski prebaci na veze s Kinom umjesto sa Zapadom, odavno će bankrotirati. Sve kada bi to i mogla, a ne može. Trenutno u svijetu ne postoji alternativa financijskom sustavu Zapada. Čak i kineska “alternativa” SWIFT-u koristi SWIFT.

SAD zabranio uvoz nafte i plina iz Rusije. Mariupolj u totalnom okruženju

Rusija više nema čime plaćati, njihovu valutu Kina ne želi

Rusija je ostala odsječena od eura i dolara. Trgovina s EU je, osim plinom i naftom, stala. To znači da u Rusiju stiže puno manje dolara i eura. Centralna banka Rusije je podigla referentne kamatne stope s 9.5% na 20%, a ministarstvo financija je propisalo izvoznim kompanijama da 80% svojih deviznih prihoda moraju automatski mijenjati za rublje.

Time kompanije ostaju bez dolara i eura i više ne mogu plaćati uvoz. Rublju malo tko prihvaća u svijetu. Čak ni Kina. Dapače, euro i dolar su valute u kojima kineske kompanije preferiraju da im se plaća. Razlog je taj što većina svijeta koristi dolar i euro, čak 80% svjetskih transakcija se odvija u tim valutama.

Rusija je nakon aneksije Krima 2014. i sankcija koje su uveli SAD i EU smanjivala korištenje dolara i devizne rezerve u dolarima. Primjerice, u trgovini između Rusije i Kine je dolarom izvršeno više od 90% plaćanja, a do 2020. se taj postotak smanjio na manje od 20%.

Bidenova glavna obavještajka: Putinovo spominjanje nuklearnog oružja je vrlo neobično

Ali valuta koja je zamijenila dolar nije ruski rubalj ni kineski juan. Rubalj u plaćanjima između Rusije i Kine sudjeluje tek 5.7 posto a kineski juan 6.3 posto. Dominantna valuta u plaćanjima između Rusije i Kine se s dolara prebacila na euro, koji je 2020. korišten za više od 70 posto plaćanja.

Rusija ostaje bez eura pa će plaćanja s Kinom sve više morati vršiti u rubljama i juanu, ali to kineske kompanije baš i neće htjeti. Ni rubalj ni juan nisu međunarodno konvertibilne valute te se s njima može plaćati samo uvoz iz Rusije, Kine i nekoliko manjih zemalja. Kineskim juanom se globalno odvija tek od dva do tri posto transakcija i čini dva posto međunarodnih pričuva.

Ukratko, Kinezi traže dolare i eure jer se njima može plaćati po cijelom svijetu, dok ruski rubalj vrijedi samo u Rusiji i ruskim satelitskim državama. A sankcije su Rusiji ozbiljno ograničile pristup tim valutama. Kineske kompanije dolar i euro preferiraju čak više od domaće valute, juana. Sigurno će se udio kineske i ruske valute u trgovini između te dvije zemlje povećati, ali to nije ni izbliza dobro rješenje.

Pogotovo to vrijedi za rubalj koji Kinezi vjerojatno neće uopće prihvaćati. Prije invazije na Ukrajinu jedan dolar je vrijedio 75 rubalja. Nakon invazije na Ukrajinu i objavljenih sankcija pada na 100 rubalja za dolar, a u trenutku pisanja ovog teksta je oko 130 rubalja za dolar.

Gospodarski problemi se nagomilavaju

To je tek početak pada, jer je Centralna banka Rusije ostala bez mogućnosti da efikasno upravlja tečajem zbog zamrzavanja više od pola međunarodnih pričuva, što je možda i najbolnija sankcija uvedena Rusiji.

Iako trgovina između Kine i Rusije godinama raste, ipak se radi o relativno malim iznosima. Godine 2021. je vrijednost te trgovine iznosila 147 milijardi dolara, ali to je ipak daleko manje od 270 milijardi dolara koliko je iznosila s EU. Teško je zamisliti da Kina može apsorbirati značajniji dio trgovine između Rusije i EU, čak i kada bi bili voljni trgovati u bezvrijednim rubljama.

Udio Rusije u izvozu Kine je manji od dva posto i Rusija joj nije ozbiljno tržište. Za pretpostaviti je da će se Rusija nakon zatvaranja EU ozbiljnije okrenuti uvozu iz Kine, ali tu postoje najmanje tri problema. Prvi je spomenuti problem da Rusija neće imati čime platiti uvoz iz Kine, jer je rubalj postao bezvrijedan, a otežan im je pristup eurima i dolarima, koje kineske kompanije ionako preferiraju jer su te dvije valute prihvaćene u cijelom svijetu.

Rusija je praktički bankrotirala 

Drugi problem je nekompatibilnost tehnologije koju koristi Rusija s tehnologijom iz Kine. To nije problem kod proizvoda za potrošnju, ali je kod kapitalnih dobara i međuproizvoda. Naime, jako puno kompanija sa Zapada je samoinicijativno prestalo trgovati s Rusijom, čime je Rusija ostala bez tehnologije koju je godinama ugrađivala u svoje strojeve, elektroniku i druge proizvode.

Dobar primjer za to je obustava prodaje zrakoplovnih dijelova iz američkog Boeinga i francuskog Airbusa. Više od 600 zrakoplova tih kompanija je u vlasništvu ruskih avioprijevoznika, što čini više od 70 posto ukupnog broja komercijalnih zrakoplova u Rusiji.

Obustava prodaje originalnih dijelova za zrakoplove će prizemljiti većinu zračnog prometa, koji je ionako teško pogođen zabranom leta u zračnom prostoru većine zemalja Europe. Aeroflot, najveći zrakoplovni prijevoznik u Rusiji, već je objavio obustavu letova prema svim međunarodnim destinacijama odi Bjelorusije.

Treći problem je logističke prirode i odnosi se na činjenicu da je 80% stanovništva Rusije u europskom dijelu, kao i većina industrije. Moskva je od Pekinga udaljena 5790 kilometara, što znači da su troškovi prijevoza od Kine do dijela Rusije gdje se nalazi većina tržišta jako veliki. Dio trgovine između EU i Rusije će se zasigurno prebaciti na trgovinu između Rusije i Kine, ali uz nepovoljnije uvjete za Rusiju.

Kina ne može nadoknaditi gubitak EU

Rusija se očito pripremala za ovakvu situaciju pa je samodostatna u proizvodnji hrane. Ali tehnologija je bolna točka Rusije. Iako ima ljudske resurse ( 8. zemlja u svijetu po godišnjem broju patenata) za to, nikada ih nije iskoristila i sasvim ovisi o uvozu tehnologije iz drugih država, posebno EU. Prebacivanje na tehnologiju iz Kine je dug i skup proces, a vrijeme i novac Rusiji trenutno nedostaju.

Kina kupuje trećinu ruske sirove nafte, ali EU kupuje skoro pola. Malo je vjerojatno da će Kina odbaciti druge zemlje od kojih kupuje sirovu naftu (Saudijska Arabija, Angola, Irak, Iran…) i ekskluzivno uvoziti samo iz Rusije. Sve da to i želi napraviti, ne može zbog nedostatka infrastrukture, tj. naftovoda i plinovoda. Planira se proširenje postojećih i izgradnja novih, ali proći će godine prije nego se sagradi dovoljno velika infrastruktura da bi mogla transportirati količine koje mogu zamijeniti tržište EU. Potencijalno je u igri i tržište Indije, ali to je daleka budućnosti.

Kina može donekle ublažiti udarac sankcija Zapada na Rusiju, ali ni izbliza dovoljno. Za svaku opciju kojom bi se EU zamijenila Kinom treba vremena i novca, upravo onoga što u Rusiji nedostaje.

Uostalom, nije ni jasno zašto bi Kina željela pomoći Rusiji te prestala kupovati naftu i plin iz drugih izvora ili pokušala preorijentirati svoj financijski sustav da pomogne Rusiji. Sve su to troškovi i za Kinu, a Rusija je manje važna Kini od EU i SAD-a, s tek 2 posto izvoza koji otpada na nju.

Za Rusiju je prekasno i gospodarski kolaps već dolazi. Jedino je pitanje koliko nisko gospodarstvo Rusije može pasti.