Ramić: Borba za istinu i pravdu je osnova našeg postojanja

Povodom više od 20 godina moga rada za istinu, pravdu, kulturu sjećanja, za bolju Bosnu i Hercegovinu

Piše: Emir Ramic, Direktor Instituta za istaživanje Genocida Kanada, 

Za lobiranje i prezentaciju najboljih bosanskohercegovačkih vrijednosti.

U nemogućnosti da svakom pojedinačno odgovorim želim se javno zahvaliti svima onima koji više od 20 godina podržavaju moj rad za istinu, pravdu, kulturu sjećanja, borbu za bolju Bosnu i Hercegovinu, za lobiranje i prezentaciju najboljih bosanskohercegovačkih vrijednosti.

Zaborav je saučesništvo u zločinu. Nemamo pravo na zaborav. Borba za istinu i pravdu je osnova našeg postojanja, i za nju se vrijedi boriti.

Svaki građanin i građanka Bosne i Hercegovine je potrencijalni lobista za intesere bosanskohercegovačke države.Treba samo da nađemo pravi način da to iskoristimo. Borba za istinu i pravdu je bitna konstanta državnih bosanskohercegovačkih interesa, važan faktor bolje bosanskohercegovačke budućnosti i snažan zamajac u bosanskohercegovačkim evroatlanskim integracijama. Motiv takve borbe za istinu i pravdu nije mržnja protiv drugog i drugačijeg, nego oslobađanje žrtve od straha pomoću kulture pamćenja, a u ime bolje budućnosti. Ne može se doći do progresa, ako istina i pravda izgube, ako mržnja pobjedi ljubav, ako nada izgubi od beznađa. Zato okupimo se oko istine i pravde zarad očuvanja bosanskohercegovačke tradicije, kulture, bosanskog jezika i historije. Pojedinac može mnogo uraditi ali kada on energiju, entuzijazam, ljubav prema istini, pravdi, državi, prenese na zajedničko djelovanje u okviru sistema, stvaraju se preduslovi da se u takvom djelovanju rađaju dobri rezultati za dobrobit svih građana i naroda dobre Bosne i Hercegovine.

Istraživači moraju imati profesionalnu odgovornost i dovoljno moralne hrabrosti u istraživanju i saopćavanju javnosti naučne istine o genocidu. Ja sam nastojao utjecati na svijest ljudi i njihovih kolektiviteta o shvatanju potrebe udruživanja svih ljudskih snaga u borbi protiv genocida ma gdje i u koje vrijeme se oni događali. Istraživačkim radom dolazimo do naučne istine, koju blagovremeno i adekvatno predstavljamo javnosti, čime opominjemo na brojne razmjere genocida što je jedan od mogućih adekvatnih oblika preventivne strateške djelatnosti. Reducirali smo prostor brojnim lažima, falsifikatima i falsifikatorima historije, te utjecali na svijest, ponašanje, iskaze i djelanje pojedinaca, pojedinih društvenih subjekata i društvenih grupa koje negiraju genocid.

Bilo je mnogo prepreka i prijetnji. Borba za zaštitu ljudskih prava i sloboda i posebno borba protiv revizionista historije i negatora genocida je teška, ponekad i vrlo opasna, što sam ja lično osjetio na svojoj koži. Ono što meni daje snagu jeste ubjeđenje da je borba za istinu i pravdu jedan od najvažnijih ljudskih i civilizacijskih ciljeva. Ljudska prava su osnova demokratije, slobode i mira, razvoja i pravde. Svuda u svijetu ljudska prava su na udaru. Agresija i genocid u BiH su bili, jesu i biće još dugo strašna kušnja za načela upisana u Povelju Ujedinjenih nacija. Agresija i genocid u BiH su pokazala da su ljudska prava kršena i ugrožena, te da ne postoje adekvatni mehanizmi za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjene nacije su prihvatile stajalište da su ljudska prava univerzalna vrijednost i nisu uslovljena nacionalnom, vjerskom ili nekom drugom pripadnošću. Bošnjaci kao jedini narod u Evropi koji je u modernom dobu preživio agresije i genocide, danas, 30 godina poslije su izloženi nedopustivoj diskriminaciji u procesu u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

Da bi BiH bilo bolje, njeni narodi i građani trebaju biti gospodari svoje volje, a sluge svoje savjesti. Jer nikad i ništa ne izaziva veću pobunu od nepravde. A nepravda je antibosanska koalicija koja radi protiv države, diplomatija koja radi protiv sopstvene države, negiranje sudskih, naučnih i historijskih činjenica o agresiji i genocidu u BiH, veličanje i slavljenje presuđenih ratnih zločinaca, uspostavljanje kulture zaborava umjesto kulture sjećanja. Sva druga zla koja BiH trpi nisu ništa prema ovom.

Budimo bar malo bolji ljudi jer sreća ne zavisi samo od toga koliko smo srećni, već zavisi i od toga koliko su sretni drugi zbog nas. Zato se natječimo u dobru, korisnom znanju, lijepom ponašanju, pravdi i istini. Osjećajmo dobro čineći dobro sebi i drugima. Dobimo bitku za dobro u sebi u ime dobra za sve ljude dobre volje.

Ko iskreno ljubi istinu, pravdu, slobodu i domovinu slobodan je. Moj strah od zaborava veći je od užasa koji sam prisiljen pamtiti svaki dan. Upravo to je moto koji sve nas pokreće i koji treba prenijeti za sve žrtve.