Ova naša Bosna je neprocjenjiv dragulj zajedništva i naše ljudskosti koju nosimo, gordo i ljubomorno je branimo i nema žrtve koju nismo spremni podnijeti na tom svetom putu
Piše: Edhem Pašić
O našem drevnom dignitetu i časnim ljudima Bosne napisane su debele knjige i još će se još više i više ispisivati,,!!!
Kroz tešku istoriju preživjeli smo i žrtvovali svašta i mnogo, ali čast nikom nismo dali. Zato smo krajnje osjetljivi kada nam nasrnu na našu ljudskost, koju svake godine na svoj svebosanski način, uvijek nanovo ozareni slavimo, svako na svoj način. Tako je to bilo uvijek u Jerusalimu Evrope.
Bilo je to jednog hladnog, ćarolijski , sniježnog i hladnoga bozgunskog decembra, bio sam na radu u Kuwaitu, radeći i nostalgično čeznući za Domovinom koja kosmopolitski slavi u svojim dubokim korijenima svoja poslanja, nazvao sam ostarjele roditelje.
Moj vremešni Otac Hafiz zna koliko volim bosanske snjegove bijele, ispriča mi roditeljski toplo uzvišenu priču o božicu u Fojnici: „Jučer, u toploj sobi, u peći pucketa fojnička jelovina, tvoja majka sa tespihom u ruci uznosi predane dove Svevišnjemu, a ja medju mojim njavjernijim drugovima – knjigama, a na polju snijeg pada kao iz rukavice..neko pozvoni na snijegom zapala vrata naše stare kuće, otvorim ih, predamnom se ukaza sniježni čovjek – prekriven snijegom, zaželi mi dobar dan i reče: Ja sam novi gvardijan Fojničkoga samostana, zovem se Mirko Majdančić, došao sam namjerno pješke po ovom kijanetu, mogao sam poslati nekoga mladjeg, mogao sam doći džipom, htio sam da me ovi fojnički smetovi doprate već mokrog, štovani Hafize, htio sam Božiji božićni blagoslov …htio sam da na ovaj simboličan način iskažem postovanje velikom Čovjeku medju nama koga svi ljudi, a katolici posebno vole i cijene ..da vam uručim pozivnicu, da nam učinite čast i dodjete u nas Samostan , na božićni prijem.“
Hafiz je napustio ovaj tranzitni svijet 2010, na veličanstvenoj dženazi, nezapamćenoj u Fojnici, dženazu je klanjao pored šefa države i Visoki predstavnik Valentin Incko, možda je neki musliman izostao iz Fojnice i njenih rasutih sela, ali ni jedan katolik izostao nije, bila je to veličanstvena Oda našem Bratstvu!!
U Fojnici su vijekovima katolici i muslimani živjeli u zadivljujućem bratstvu, nikada nije bilo zazora, sve do demonskog, podlog, nametnutog bratoubilastva, krajem prošloga vijeka, kada se dogodila tragedija sa dna Danteovog čistilišta. Najgori medju nama mučki, na pravdi Boga dragog, ubili su naše najposvjećenije ljude Bogu i dobru, ubili su naše fratre.
Moj otac je danima plakao za dragom ubijenom braćom i govorio do posljednjeg dana života da je proklet ubica, a još prokletiji tko ga je ponukao ,,,i da se to mora istražiti…da je to sveta dužnost i po pravdi Božijoj i ljudskoj časti,,,
Svake godine, a posebno u božićnim slavljima, dužno se sjećamo i odajemo pijatet našim mučki ubijenim fratrima.
Otišao je moj Hafiz, kao što je činio uvijek, na božićni prijem, dočekan veličanstvenom pažnjom, kako to samo znaju toplo i ljudski iznijeti naši Franjevci,,,i tom prilikom se ozaren obratio: „Draga braćo i sestre, hvala vam što ste me pozvali na ovu veliku radost, počašćen sam, božićni blagdani su planetarno vlasništvo svih ljudi, vi znate da Vaša braća muslimani često upriliče svečane mewlude u svojim kućama, džamijama, to je slavlje rodjendana Muhammed savs, cilj je da se osvježe uspomene na glavne moralne poruke, da budemo što bolji ljudi, ova svečanost danas je mewlud – rodjendan Isusa-Isaa as,,,koji je u Kur’anu imenom spomenut 25 puta, daleko više nego Muhammed as. Ovo je slavlje mewlud da evociralo uspomene na planetarne moralne poruke koje nam podari dragi Bog preko Isusa-Isaa as i one su naša zajednička najdragocjenija vrijednost…“
Ovom dokumentiranom storijom dragog Roditelja želim osvježiti naše granitne svebosanske ljudske spone. Ne dozvolimo nikada, nikome, da ih narušava i kida.
U toj uvriježenoj bosanskoj ljudskosti posebno u ovim mubarek danima, ljubomorno smo osjetljivi, zato imam razumijevanja prema reakciji prve ličnosti našega grada, Benjamini Karić, na demonske nasrtaje, zamislite prvog čovjeka susjedne Hrvatske, predsjednika, koja je darovito (a nije joj bilo lako pod Tudjmanom) pružala ruku humanosti napadnutoj Bosni, čovjeka koji svojim crnim rasizmom ne cilja dobre i plemenite medju nama, već dometira do poremećenih, kao sto je i sam!!!!
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.