Otkako je koronavirus došao na naše prostore, put pacijenta ključna je tema. Nadležni su već prvih dana obećavali i ohrabrivali nas da imaju plan, da neće biti problema.
Put pacijenta, u cijeloj Federaciji, a u Kantonu Sarajevo posebno, veliki je problem i teško ga je nazvati putem. Više je to labirint, u kojem mnogi ostaju zaglavljeni i prepušteni sreći.
Ono što redovno čujemo od nadležnih, bez obzira na kojem su nivou jeste da je naše zdravstvo dobro i da funkcionište.
Zapravo, u pitanju je prašina koju nam već dvije i po decenije bacaju u oči. Zdravstvo je bilo loše i prije korone, samo nam je virus otvorio oči. U tome se slažu i novinari i analitičari i pacijenti.
Šta je izlaz iz takve situacije. Napredne zemlje odavno su zdravstvo i obrazovanje razvili na najviši nivo. Nama ne treba izimšljanje tople vode, dovoljno je da u potpunosti prepišemo sistem.
U tom sistemu ne bi bilo mjesta za one koji su nesposobni a podobni. Zdravstvo bi bilo vraćeno doktorima i zdravstvenim radnicima.
A kako izgleda zdravstvo u zemlji koju mi iz BiH i sa Balkana gledamo kao modernu utopiju, Njemačkoj, za Patriju je istraživao vjerni čitatelj.
I prije korone i sada na ovom kijametskom vaktu u njemačkom zdravstvu koje je na nivou države, pored 16 resornih ministarstava (16 saveznih zemalja) postoji i Savezno ministarstvo zdravlja na nivou države (Bundesgesuntcheitsministerium) koje je svojim zakonima između ostalog regulisalo i put pacijenta.
U slučaju bolesti (terapije, i dr.) radnim danom od ponedeljka do petka, obično od 8 do 18 sati svaki osiguranik po zakazanom terminu, a ako je hitan slučaj (akutno stanje) bez termina odlazi direktno svom kućnom ljekaru bez ikakve prethodne procedure. Znači, nema nikakve trijaže, nepostoje nikakvi dezinfikacioni tuneli, a pojmovi primarna, tercijalna i sekundarna zdravstvena zaštita su nepoznati pojmovi za obične građane – pacijente.
Kućni ljekar pacijentu propisuje terapiju ili istog pacijenta ovisno od bolesti šalje ljekaru –
specijalisti ili u slučaju potrebe u bolnicu. U Njemačkoj i u posljednje dvije godine u Austriji, svaki osiguranik može bez uputnice od kućnog ljekara direktno po svojoj želji ići kod ljekara specijaliste. <
Znač, uputnica je obavezna bilo od kućnog ili od ljekara specijaliste samo u slučaju bolničkog liječenja ili odlaska na Radiologiju, uzimanja mjera za razna ortopedska pomagala i sl. Ljekar specijalista pacijentu propisuje lijek i piše recept. Pacijent nemora ponovo ići kod svog kućnog ljekara da bi mu napisao recept.
Radnim danom između 19 i 7 sati ujutru, kao i subotom, nedjeljom i praznikom non – stop u slučaju bolesti ukoliko se ne radi o nekom hitnom slučaju odlazi direktno u najbližu pripravnu (po našem u Hitnu) ljekarsku ordinaciju (Ärztlischebereitschaftspraxis) gdje ordinirajući dežurni ljekar propisuje terapiju ili u slučaju potrebe osiguranika upućuje na bolničko liječenje. Ako je hitan slučaj, osiguranik može direktno bez uputnice da se obrati u najbliži Urgentni centar koji se nalazi u sklopu svake bolnice ili klinike.
Pacijent kad dolazi na liječenje u neku zdravstvenu ustanovu (bolnicu ili kliniku) osim uputnice nije obavezan donositi bilo kakve nalaze jer sve potrebne nalaze određuju ljekari na stacionaru i uz pomoć zdravstvenih radnika stacionirani pacijent odlazi da uradi potrebne pretrage, a u najgorem slucaju, određeni ljekari dolaze u bolničku sobu kod pacijenta s kim obavljaju razgovor ili potreban pregled.
Sve ljekarske ordinacije su privatne, znaci nema državnih ljekarskih ordinacija, pa tako isto su privatne i mnoge bolnice, dok su klinike u državnom vlasništvu ili eventualno akcionarska društva. Svaki osiguranik po svojoj želji odabira kako kućnog ljekara (porodičnog ljekara) tako isto po svojoj želji odabira i ljekara specijalistu i bolničku ustanovu jer na uputnicama ne smije da piše ime i prezime ljekara specijaliste, a ni mjesto bolničke ustanove.
I sada, dok i u Njemačkoj korona prijeti, sve je isto kada se nije ni znalo za virus.
Sve medicinske službe normalno funkcionišu, od kućnog ljekara do specijalista i klinika i bolnica. Sasvim normalno, ide se na zakazane kontrole neovisno o kojoj se bolesti radi, obavljaju se sve operacije kao da nema korone. Stomatološke ordinacije normalno rade.
Isti je put pacijenta i sada u vrijeme korone. Onaj ko posumnja da ima simptome korone dužan je telefonom obavjestiti svog porodičnog ljekara ako to primjeti od ponedeljka do petka u radno vrijeme ljekara. Radnim danom od 19 do 7, te subotom, nedeljom i praznikom non-stop građanin poziva pripravnu ljegarsku službu čiji je broj jedinstven za cijelu Njemačku.
Ako se radi o teškom slučaju onda se služba za spašavanje i transport bolesnika na tel. 112 za cijelu Njemačku.
Bilo koga da je građanin pozvao nakon objašnjenja o čemu se radi, ukoliko se ne radi o teškom slučaju građanin obavezno sa maskom odlazi kod ljekara gdje mu se uzima bris i krv u ljekarskoj ordinaciji ili ljekar odmah obavještava Zdravstveni zavod i neko odmah dolazi kod pacijenta i uzima bris ili krv za test koji se uradi najkasnije za 24 sata. Ako je građanin pozitivan, a nema uslova da bude kod kuće u samoizolaciji prva tri do četiri dana uz propisanu terapiju i njegu, onda se transportuje u COVID bolnicu i ostaje onoliko koliko bude potrebno.
Kada je riječ o pisanju recepata, ljekar ga jednom propiše. Za svaki naredni put građani odlaze po recept, sestra popuni a ljekar samo potpiše. U nekim ordinacijama medicinske sestre imaju bjanko recepte i samo ih propišu.
U Njemačkoj zdravstveni sistem pruža građanima pravo da kad god hoće promijene bilo kojeg ljekara i da odaberu kako ljekara tako i kliniku ili bolnicu bilo gdje u Njemačkoj i u svako doba.
Jer, ako građanin ima pravo da bira frizera i da ga promijeni kad god hoće, zašto onda ne bi imao pravo i ljekara ili bolnicu. Ovo pravilo je zakonski u Njemačkoj omogućeno svakom građaninu jer to se podrazumjeva pod pravom slobode izbora. A
Sve navedeno u poređenju sa Bosnom i Hercegovinom je drugi svijet. Autoru ovog teksta promijenili su porodičnog ljekara između odlaska u bolnicu i povratka s liječenja. Niti su ga pitali, niti nudili izbor.
Što se tiče puta pacijenta, svi poznajemo ljude koji su sumnjali u koronavirus i tražili testiranja pa bivali odbijeni.
Umjesto što palamude i provode silu, ministri, vlade, premijeri, direktori i direktorice neka pozovu ambasadora Njemačke i pitaju ga da pozove njemačke kolege i da prepišemo sistem koji zna da valja.
A mi ćemo uz sreću, Božiju ili neku treću pomoć preživjeti. Samo da preživimo naše zdravstvo.
Mehmede, hvala što si nam pojasnio kako je to u normalnim državama.
Piše: Rasim BELKO
Patria/Balkantimes.press