Josip Kašman rođen je u Malom Lošinju 14. srpnja 1850. godine. Studirao je pravo u Padovi, a pjevačku karijeru započeo je u Zagrebu 1869. Usavršavao je pjevanje kod slavnoga hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca
Podulje vremena imao je vodeću ulogu u Zajčevoj operi Mislav, bio je na pozornici hrvatske opere od samog početka (2. listopada, 1870.) i ostao njezinim članom do 1878.
Te je godine došao u sukob s austrijskim vlastima zbog zauzimanja Bosne i Hercegovine te je pobjegao u Italiju. U Hrvatsku se nije smio vratiti do 1909. Bio je, dakle, politički emigrant. U Zagrebu je posljednji put nastupio 1910.
Pjevao je na raznim slavnim pozornicama u Europi i Americi, ali je svugdje rado isticao svoje hrvatsko podrijetlo.
Enzo Maiorca: Poljubac Delfina
Bio je briljantan u izvedbi raznih uloga u operama Richarda Wagnera i nekoliko talijanskih skladatelja. Ljubitelji opere nazvali su ga kraljem talijanskog belkanta (bel canto), to jest lijepog pjevanja.
Kašman je bio prvi hrvatski operni pjevač koji je nastupio na pozornici Metropolitan opere u New Yorku.
Bilo je to 1883. godine, kada je otvorena ta slavna operna kuća. Osim New Yorka, nastupao je u Chicagu i u drugim američkim gradovima.
Nakon uspješne karijere na raznim pozornicama svijeta, taj slavni hrvatski bariton umro je u Rimu 11. veljače 1925.
Otvorena kula Djevice Marije katedrale Sagrada Familia u Barseloni
Njegovo ime nosi Osnovna glazbena škola u Cresu i Puhački orkestar u Malom Lošinju, a sumještani su svom slavnom sinu podignuli spomenik u njegovu rodnom Lošinju.