Nedavni razvoj događaja, od ratova u Gazi i Ukrajini do američko-kineskog rivalstva, mogu biti najava fundamentalnog globalnog…
geopolitičkog obračuna. Nazire se bauk stalnog sukoba između Zapada i njegovih rivala – posebno Kine, Rusije i islamskog svijeta
Krize, sukobi i ratovi koji danas bjesne, pokazuju koliko se geopolitički pejzaž promijenio posljednjih godina: rivalstvo velikih sila ponovo zauzima centralno mjesto u međunarodnim odnosima. Pošto ratovi u Gazi i Ukrajini produbljuju globalne podjele, sasvim je moguća još dublja geopolitička rekonfiguracija, uključujući i prelazak na novi svjetski poredak.
Ova dva rata naglašavaju rizik od trećeg – zbog Tajvana. Niko (a naročito ne kineski predsjednik Si Đinping) ne može da ne pomisli da prebacujući ogromne količine artiljerijske municije, pametnih bombi, projektila i drugog naoružanja u Ukrajinu i Izrael, Amerika iscrpljuje svoj arsenal. Iz perspektive Sija, koji je uključivanje Tajvana u Narodnu Republiku Kinu nazvao svojom „istorijskom misijom“, to bi značilo – što ovi ratovi duže potraju, to bolje.
Američki predsjednik Džo Bajden shvata da su ulozi veliki i pokušava da smanji tenzije sa Kinom. Vrijedi napomenuti da je Bajden prvo poslao jedan broj zvaničnika iz svog kabineta u posjetu Pekingu, a potom i planirao samit sa Sijem Đinpingom na marginama Foruma za azijsko-pacifičku ekonomsku saradnju, u San Francisku sredinom novembra. Pored toga, Bajden i njegovi partneri iz G7 su istakli da nastoje da „smanje rizike” u odnosima sa Kinom, a ne da „prekidaju veze” sa ovom zemljom, koja ima drugu po veličini ekonomiju u svijetu.
Ovaj proces, kako god da se zove, promijeniće globalni finansijski poredak, kao i strukturu investicija i trgovine. Trgovinski i investicioni tokovi se već sada mijenjaju tako da se može zaključiti da će se svjetska ekonomija, vjerovatno, podijeliti na dva bloka. Na primjer, Kina danas više trguje sa zemljama Globalnog juga nego sa Zapadom. Uprkos visokim troškovima takve ekonomske fragmentacije, Kina pokušava da ublaži svoju ranjivost na moguće buduće pritiske i tako tiho smanjuje svoje ekonomske veze sa Zapadom.
U velikoj mjeri, Amerika je sama kriva za sadašnju situaciju. Aktivnim promovisanjem ekonomskog uspona Kine tokom četrdeset godina, Amerika je pomogla da stvori najvećeg neprijatelja sa kojim se ikada suočila. Danas se Kina može pohvaliti najvećom mornaricom i obalskom stražom na svijetu; otvoreno osporava zapadnu dominaciju u globalnom finansijskom sistemu i međunarodnim organizacijama. Osim toga, Kina je aktivno angažovana u stvaranju alternativnog svjetskog poretka, u čijem se centru nalazi ona sama.
Iako se trenutni sistem često pominje u terminima koji zvuče neutralno (na primjer „globalni poredak zasnovan na pravilima“), nema sumnje da su Sjedinjene Države u njegovom centru. I poenta nije samo u tome da su uglavnom Sjedinjene Države te koje postavljaju pravila na kojima se zasniva taj poredak. Amerika očigledno vjeruje da se na nju ne odnose ključna pravila i propisi, uključujući i zabranu miješanja u unutrašnje stvari drugih zemalja. Međunarodno pravo je jako protiv nemoćnih, ali je slabo protiv moćnih zemalja.
Trenutna situacija u svijetu rastrzanom sukobima može u velikoj mjeri pomoći Kini u stvaranju alternativnog svjetskog poretka. Upravo je rat doveo do pojave svjetskog poretka predvođenog Sjedinjenim Državama, uključujući međunarodne organizacije koje su u njegovoj osnovi – Međunarodni monetarni fond, Svjetsku banku i UN. Reformisanje ovih organizacija na bilo koji smislen način u mirnodopskom periodu pokazalo se izuzetno teškim.
To svakako važi za UN koje su, izgleda, u nepovratnom padu, a njihova uloga u međunarodnim poslovima postaje sve marginalnija. Beznadežni ćorsokak u Savjetu bezbjednosti UN doveo je do toga da se veća odgovornost stavlja na Generalnu skupštinu UN. Na primjer, bila je prinuđena da donese rezoluciju o ratu u Gazi koja poziva na „humanitarno primirje“ i prekid izraelske opsade. Ali Generalna skupština je suštinski slaba i, za razliku od Savjeta bezbjednosti, njene rezolucije nisu pravno obavezujuće.
Kako slabe organizacije u kojima su SAD lider, tako slabi i autoritet same Amerike van njenih granica. Čak i Izrael i Ukrajina, koji zavise od Amerike i njihov je glavni izvor vojne, političke i ekonomske pomoći, periodično odbijaju američke savjete. Izrael je ignorisao američki savjet da smanji vojne napade i pokuša da minimizira civilne žrtve u Gazi, gdje je humanitarna situacija već bila sumorna. Osim toga, američke vlasti okrivljuju Ukrajinu za preveliko širenje svojih snaga, što je dovelo do zaustavljanja kontraofanzive.
Pored promjena u svjetskom poretku uzrokovanih kinesko-američkim rivalstvom, može doći i do značajnih pomjeranja na regionalnom nivou. Ako se sukob u Gazi oduži, moglo bi doći do geopolitičke reorganizacije na Velikom Bliskom istoku. Gotovo sve velike sile u ovom regionu (sa izuzetkom Egipta, Irana i Turske) kreacije su 20. vijeka koje je stvorio Zapad, prije svega Britanci i Francuzi. Izraelski rat već jača geopolitičku ulogu Katara bogatog gasom, regionalnog zajedljivca koji je sada prerastao u međunarodnog odmetnika koji finansira naoružane džihadiste, uključujući Hamas.
Ako se sukob proširi izvan Gaze, geopolitičke posljedice mogu biti veoma ozbiljne. Šta god da se dogodi, Ukrajina bi mogla biti među onima koji najviše mogu izgubiti. Kako priznaje ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, rat u Gazi već „odvlači pažnju“ od borbe njegove zemlje sa Rusijom, i to upravo u trenutku kada Ukrajina ne može sebi da priušti smanjenje obima zapadne pomoći.
Međutim, postoje i druge sile i kretanja (uključujući rastuću militarizaciju ruske ekonomije, usporavanje privrednog rasta u Kini, povećanje ekonomske težine zemalja Globalnog juga) koji povećavaju vjerovatnoću temeljnih promjena u međunarodnom poretku. U međuvremenu, svijet s mukom pokušava da se izbori sa rastućom nejednakošću i rastućom autoritarnošću, brzim razvojem transformativnih tehnologija (kao što je npr. vještačka inteligencija), degradacijom životne sredine i klimatskim promjenama.
Iako je nemoguće predvidjeti sve detalje, fundamentalno globalno geopolitičko preuređenje sada izgleda gotovo neizbježno. Bauk dugotrajnog sukoba između Zapada i njegovih rivala (prije svega Kine, Rusije i islamskog svijeta) nazire se vrlo jasno.
Autor je profesor strateških studija u Centru za politička istraživanja u Nju Delhiju i saradnik na Robert Bosch akademiji u Berlinu.