Catherine Bertrand se dugo mučila nakon što je preživjela terorističke napade u Parizu. Olakšanje je došlo tek kada je našla vlastitu metodu za svladavanje traume. Sada se nada da bi to moglo pomoći i drugim ljudima.
Povratak u koncertnu dvoranu Bataclan je za Catherine Bertrand čin otpora. Ova Parižanka (39) je preživjela jedan od najgorih terorističkih napada u Francuskoj. Trojica napadača su ubila 90 ljudi za vrijeme koncerta rock-banda Eagles of Death Meta – 3. studenoga 2015.
„Još uvijek dobivam grčeve u trbuhu kad dođem ovamo“, kaže, stojeći na mjestu napada ovog oblačnog popodneva: „Ali, ovo je za mene važno. Nekoliko tjedana poslije napada počela sam se redovito vraćati ovamo jer nisam htjela da se kod mene razvije fobija. Volim ići na koncerte i osoba sam koja ne odustaje lako. Ovo je neka vrsta hodočašća: odajem počast mrtvima i podsjećam se koliko sam sretna što sam preživjela.“
Masakr u Bataclanu je bio samo jedna od akcija ukupno sedmorice napadača u Parizu koji su na više lokacija u gradu ubili ukupno 131 osobu. Francuska će im ponovo odati počast ove srijede, na Europski dan sjećanja na žrtve terorizma. U posljednjih pet godina u Francuskoj je u terorističkim napadima ubijeno više od 250 ljudi.
Spomenik žrtvama terorističkog napada u Bataclanu, Pariz, Rue Richard Lenoir
„Imala sam osjećaj da ću poludjeti“
Catherine Bertrand nije fizički ozlijeđena u Bataclanu. Ali je ubrzo osjetila posljedice posttraumatskog stresa (PTSD) – kao i mnogi drugi s kojima dijeli sudbinu.
„Stalno sam govorila sebi da je sve u redu – na kraju krajeva nisam bila fizički ranjena“, kaže ona, „i nisam htjela vidjeti simptome. Ali, kod mene se razvila hipersenzibilnost – zvuci poput udaranja vrata ili padanja predmeta na pod za mene su zvučali kao pucnji iz oružja. Imala sam i auditivne halucinacije, priviđalo mi se da čujem sirene ili zvonjavu zvona. I krivila sam sebe što sam ostala živa; drugi su morali umrijeti da bih ja ostala živa. Imala sam osjećaj da ću poludjeti.“
Njezina obitelj i prijatelji su se trudili shvatiti što se s njom događa, jer je PTSD među civilima, običnim građanima, u Francuskoj relativno nepoznat. A Catherine Bertrand je osjećala da je nesposobna izraziti svoje osjećaje riječima. Umjesto toga opredijelila se za metodu koja je nekada bila njezin hobi: crtanje.
Jedan od crteža iz knjige “Kronika jedne preživjele” (Chroniques d’une survivante)
„Počela sam crtati oko mjesec dana poslije napada. Svoje patnje sam prenijela na papir i to mi je ispraznilo misli. To je bilo kao katarza“, objašnjava ona crtajući sebe kako vuče ogroman mlinski kamen uz stube, poput Sizifa.
„Kronika jedne preživjele”
„Htjela sam ljudima objasniti da sam patila od nevidljive ozljede“, kaže ona, dodajući da mlinski kamen služi kao simbol za sve simptome PTSD-a. Na drugim crtežima se ona vidi u panici usred prepunog metroa ili kako je uplašena zbog zvuka pneumatske bušilice na ulici. Crteži opisuju koliko se ona osjeća otuđenom od prijatelja i obitelji i koliko je profesionalne pomoći bilo potrebno dok joj konačno nije postalo bolje.
Ubrzo je shvatila da crteži ne moraju pomoći samo njoj. „Kada sam ih pokazivala drugima koji su preživjeli, oni su mi rekli da se na njima vidi točno ono što osjećaju i kroza što i oni prolaze; nosili su te crteže svojim obiteljima i prijateljima i to im je pomoglo da ponovo uspostave vezu s voljenim osobama.“
Tako je odlučila da svoje crteže objavi kao knjigu. „Kronika jedne preživjele“ je objavljena u Francuskoj 2018., a autorica planira prevesti ju i na druge jezike.
„Moji crteži bi“, kaže, „mogli pomoći drugim žrtvama terorizma i trauma širom svijeta – hoću im pokazati da nisu sami u svojoj patnji i da je važno da dobiju profesionalnu pomoć.“
Catherine Bertrand za svojim radnim stolom
„Nova Catherine”
Crteži, naravno, nisu u potpunosti riješili problem. Catherine Bertrand još uvijek ima neke simptome, posebno kada čuje vijesti o novim terorističkim napadima u Francuskoj ili drugdje. Ali, pokušava se izboriti. Objavila je i drugu knjigu u kojoj opisuje svakodnevne probleme, na primjer, kako to izgleda raditi, odgajati djecu i brinuti se o kućanstvu kada je osoba koja to čini bolesna. Nova knjiga je njezin put da uhvati priključak s normalnim životom – iako je iskustvo Bataclana njezin život izmijenilo zauvijek.
„Sada sam neka nova Catherine”, kaže ona, „stara verzija mene je mrtva. Usuđujem se raditi stvari o kojima sam ranije samo sanjala. Znam da nema vremena za gubljenje i želim živjeti punim životom. Postala sam osoba koja stremi k cilju. Bila sam arhivska službenica, a sada sam izučila za grafičku dizajnericu i želim blistati u svojoj umjetnosti.“
Catherine Bertrand će nastaviti obilaziti Bataclan. Odlučna je u namjeri ne predati se strahu koji su teroristi izazvali u njoj.
dw.com / balkantimes.pres
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.