fbpx

Preveliko prisustvo velikih sila na Zapadnom Balkanu obično rezultira i velikim konfliktima

Nova ‘gužva’ na starom Balkanu

foto: društvene mreže

Iskustvo uči da preveliko prisustvo velikih sila na Zapadnom Balkanu obično rezultira i velikim konfliktima i velikim promjenama.

Otkako je Joe Biden uselio u Bijelu kuću, iselivši otamo Donalda Trumpa, na ovim prostorima mnogo se govori o tome kakav će biti odnos nove američke administracije prema jugoistoku Europe, odnosno prostoru Zapadnog Balkana, na kojem uvijek tinjaju lokalne tenzije, prijeteći da zapale neke veće požare.

Običava se reći kako je tijekom Trumpovog mandata, ali i ranije, tijekom dvaju mandata Baracka Obame, Jugoistočna Europa ispala iz fokusa američke vanjske politike, koja se mnogo više okrenula drugom, kudikamo važnijem  jugoistoku, onom azijskom, konkretno – Kini.

Bidenova pobjeda na Balkanu dočekana dvojako

“Američka vanjska politika u ovom trenutku ima nekoliko fokusa, no zemlje Zapadnog Balkana nisu među njima. Zapravo, ni Europska unija nije trenutno glavni fokus američke vanjske politike, iako neupitno dolazi do zatopljavanja odnosa između transatlanskih partnera, koji se više reflektiraju na stil komunikacije, a manje na sadržaj odnosa. EU je za američku politiku prvenstveno važan saveznik u borbi protiv Kine i Rusije, no i nadalje niz transatlanskih pitanja ostaje otvoreno, poput, primjerice, Sjevernog toka 2. Fokus američke vanjske politike je prvenstveno Azija i Pacifik – ključni je odnos prema Kini, američkim strateškim partnerima u tim regijama – Indiji, Japanu, Južnoj Koreji i Australiji te državama Jugoistočne Azije, koje se direktno nalaze na (s)udaru interesa Kine i SAD-a“, kaže Goran Bandov, stručnjak za međunarodne odnose i diplomaciju sa Sveučilišta u Zagrebu.

No, ovaj je prostor ipak geostrateški važan i potencijalno zapaljiv da bi bio posve “zaboravljen“. Neki su ovdje sa strepnjama, drugi s nadama iščekivali izborni rasplet u SAD-u, znajući – a to se pritom ponajviše isticalo u prvi plan – Bidenovu upućenost u odnose na Zapadnom Balkanu i njegovu neposrednu uključenost kada je devedesetih, tada kao senator, snažno zagovarao ukidanje embarga na uvoz oružja u Bosnu i Hercegovinu i žestoko se suprotstavljao politici Slobodana Miloševića. Ne čudi, stoga, da njegova pobjeda nije s radošću dočekana u Beogradu (i Banjoj Luci), za razliku od Sarajeva i Prištine.

„Ogromno je bilo razočarenje naprednjaka i Aleksandra Vučića u prošlogodišnje promene na čelu SAD-a, jer su sa republikancima imali skoro lični dil. Već sada je očigledno da Bajden u spoljnoj politici pravi dijametralne zaokrete u odnosu na svog prethodnika i pokušava da se vrati pređašnjoj politici. Bajden dobro poznaje Balkan i prvo što je na tu temu rekao bilo je – priznanje Kosova. [Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Matthew] Palmerovo naglašavanje da se jedino uz međusobno priznavanje sa Kosovom može ići napred i jeste nova politika pritiska na Srbiju. Sigurno da je situacija na terenu daleko složenja i komplikovanija od one do pre nekoliko godina, ali po svemu sudeći, stabilokratija oličena u Vučiću i naprednjacima, koja je, takođe, velikim delom stvorena pragmatizmom EU-a i Nemačke, mogla bi u najbliže vreme da ima svoj kraj“, smatra Boris Varga, novinar i politolog iz Novog Sada.

Danijel Server: Dejton 2 šifra za podjelu BiH. Putin nema dobre namjere

Angažman SAD-a u saradnji s Evropskom unijom

Da bi Bidenovo predsjedništvo moglo zakomplicirati život ovdašnjim lokalnim elitama i liderima, koji su, po potrebi, naučili žonglirati između Bijele kuće i Bruxellesa, smatra i Branimir Vidmarović, stručnjak za međunarodne odnose sa Sveučilišta u Puli. Uz uvjet da će se pozicije SAD-a i EU-a po pitanju Jugoistoka Europe i pitanja Kosova poravnati, regionalni igrači neće više moći izabirati lake populističke puteve, već krenuti sporim i teškim putem reformi, dijaloga i diplomacije.

“Ako se SAD želi ozbiljno posvetiti uspostavi svojih, odnosno zapadnih normi u zemljama Zapadnog Balkana u kontekstu pristupanja EU i boljoj integraciji u euroatlantski prostor, morat će se namučiti sa sustavima, elitama i raznim akterima. Dosada su SAD i EU naširoko tolerirali autokratske tendencije nekih lidera i njihovu ‘ne-smjenjivu’ poziciju na političkoj sceni – govorimo o Crnoj Gori i Srbiji – zbog njihovog prozapadnog stava i političkoj volji da udovolje američkim zahtjevima unatoč tome što je na prvi pogled moglo činiti drukčije. Takvo stanje stvari je u svjetskim razmjerima malen, ali znakovit test američke političke deklaracije da će braniti demokraciju od autoritarizma, populizma, maliciozne korupcije i grabežljivih poduzetničkih modela“, ističe Vidmarović.

Neki su skloniji tvrdnji da će Biden pažnju ovom prostoru davati u suradnji s Unijom, koju mnogi kritiziraju da je “zaboravila“ na Zapadni Balkan, te nakon prijema Hrvatske u članstvo, prethodno i Bugarske i Rumunjske, na neodređeno vrijeme zatvorila vrata ovdašnjim državama. No, eskalacijom migrantske krize, uvidjela se važnost stabilnosti ovog prostora, pa se iz Berlina i Pariza – prije nego što će pandemija korona virusa odvući svu pažnju – ipak signalizirao snažniji angažman EU-a.

“Zemlje Zapadnog Balkana jesu unutrašnje dvorište EU-a te zbog toga jesu i moraju biti prvenstveno u njenom centralnom fokusu. No, EU to često ne pokazuje dovoljno jasno i odlučno, zbog konstantne preopterećenosti unutarnjim izazovima od krize eura, migrantske krize, Brexita, pa sada i pandemije COVID-19, što ostavlja mogućnost nekim drugim globalnim i regionalnim igračima, od Rusije, Kine i Turske, da se pokušaju pozicionirati na ovom prostoru i da zemlje ovog prostora koriste za ostvarivanje svojih geopolitičkih interesa. Samo strateška suradnja EU-a i SAD-a može zemljama Zapadnog Balkana dati odgovornu perspektivu za njihov ekonomski i socijalni razvoj i napredak, a njihovim građanima za bolji život“, kaže Bandov.

Rezolucijom Evropskog parlamenta zvanični Beograd se iznova poziva da otvori tajne dosijee

‘Vakcina’ diplomatija i projekat ‘Pojas i put’

No, dok se birokratski troma Unija dogovori unutar sebe, Rusija i Kina preuzele su inicijativu svojim “vakcina diplomacijama“, a Kina i ulaganjima u sklopu ambicioznog projekta “Pojas i put“. Kina preko ovog prostora traži ulaz na tržište EU. U Grčkoj su preuzeli kontejnersku luku u Pireju, a u Hrvatskoj izvode svoj trenutno jedini infrastrukturni posao na prostoru Unije – gradnju Pelješkog mosta. S obzirom na sve veću prisutnost Kine na Zapadnom Balkanu, postavlja se pitanje preuzima li ona ovdje, na izvjestan način, inicijativu od Rusije i treba li u idućem periodu očekivati političko-ekonomska trvenja Kine i SAD-a na ovom prostoru. Stručnjak za međunarodne odnose Vidmarović smatra da, za razliku od Washingtona, Peking nastoji steći simpatije ostatka svijeta bez ideoloških ili moralnih imperativa.

“U kontekstu inicijative ‘Pojas i put, naš je prostor značajan jer pruža mogućnost uspostave poslovanja, proizvodnje i logističkih pravaca u zemljama koje su susjedi EU-a, a potencijalno i njene buduće članice. Čitava naša regija je u tom smislu dobra lokacija. Prvo, prirodna je potreba povezivanja grčke luke u kineskom vlasništvu Pirej s Europom. Drugo, gospodarstva koja se nisu oporavila još od financijske krize 2009. godine vape za investicijama, spašavanjem posrnulih poduzeća i infrastrukturnim projektima. Treće, personalistički (često klanski) i direktan stil upravljanja u regionalnim zemljama pogoduje brzom sklapanju ugovora i realizaciji projekata. Kina ovdje igra ekonomsku, merkantilističku igru. Usprkos optužbama EU-a i SAD-a, Kina nema nakanu dijeliti Europu, ugrožavati njenu stabilnost i jedinstvo ili igrati se Trojanskog konja. Njeni politički ciljevi su puno finiji“, ističe sugovornik.

U tom smislu, kaže Vidmarović, ako se (američka) politika suzdržavanja kineskog razvoja nastavi, zemlje poput Srbije, koje imaju vrlo razvijene političke odnose s Kinom, mogle bi se naći pod pritiskom i povećalom.

ANALIZA – Lošim upravljanjem pandemijom Zapad otvorio vrata za jačanje uticaja Kine na Balkanu

Kina vuče srednje i dugoročne poteze

“Srbijanski vrh je dosad uspješno kombinirao prorusku retoriku i prozapadni smjer, budući da realni ekonomski i politički utjecaj Rusije u Srbiji nije velik. No, ako Washington zatraži od Beograda distanciranje od Pekinga, Srbija bi se mogla naći u velikoj dilemi zbog neusporedivo većeg utjecaja Kine. Ako će se i NATO angažirati u suzbijanju širenja kineskog utjecaja, onda će situacija biti još zanimljivija“, smatra Vidmarović.

Varga, pak, ističe da je Srbija dio kineskog projekta “Pojas i put” te da će Peking iskoristiti svako gostoprimstvo, pa i srpsko, za svoje ciljeve.

“Kina vuče srednje i dugoročne poteze te će koristiti svaku pasivnost Zapada u Evropi. Trampov mandat je omogućio Kini da proširi svoj uticaj ne samo na Balkanu. Rusiji, takođe, odgovara kinesko prisustvo na Balkanu, ali ograničeno. Rusija je tu u limbu: u zavisnosti od američke politike prema Pekingu, Moskva će biti ili saveznik ili suparnik Vašingtona. Na Zapadnom Balkanu bi se te dve stvari mogle ispreplesti“, predviđa Varga.

Na pitanje hoće li se zaoštravanje odnosa Moskve s SAD-om i EU-om odraziti i na ovom području, Varga je uvjeren da će tako biti.

BiH u NATO-u – američki odgovor na ruski izazov?

“Moskva sve vreme koristi Balkan kao placdarm za geopolitičko odmeravanje. Istovremeno, Zapadni Balkan služi Rusiji za odvraćanje zapadnog uticaja od njene zone interesa, to jest od bivših sovjetskih republika, preko proširenja NATO-a i raznih evroatlanstkih programa, kao što je program politike EU susedstva i asocijacije sa Unijom. Pre svega, priznanje Abhazije i Južne Osetije u Gruziji, a zatim aneksija Krima i rat u Donbasu bili su tačka preloma u novoj preraspodeli zona interesa u Istočnoj Evropi. Taj proces je poput neodržane Jalte 2 i znači da će ubuduće svako ko zakorači na taj ‘ruski prostor’ završiti u hibridnom ratu sa Moskvom, kao što su Gruzija i Ukrajina”.

“Balkan je, u tom slučaju, ruska ekspanzija prema Zapadnoj Evropi. To je politika odvraćanja, gde će Zapadu trebati vremena da od Rusije preuzme uticaj, pogotovo u Srbiji i Crnoj Gori. ‘Revolucija litija’ u Crnoj Gori je jak udarac NATO-u i njegovom proširenju, a SAD i Bajden će morati da na njega adekvatno odgovore. U Crnoj Gori se odigrava ono što su evropski partneri sumnjali u vezi Srbije, da će, kada uđe u EU, postati – ruski Trojanski konj. Igrajući ulogu rasute, nepouzdane članice Alijanse, Podgorica stvara nepoverenje među članicama Alijanse, a posebno prema novim postomunističkim članicama. Bez obzira na sve, ulazak Bosne i Hercegovine u NATO bio bi adekvatan odgovor Vašingtona na taj ruski izazov“, kaže Varga.

Vidmarović napominje kako je u posljednjih desetak godina došlo je do blage promjene u konceptima i retorici aktera prema Jugoistoku Europe.

Moskva nije za destabilizaciju, već za opstrukciju

“Prije je Moskva bila ta koja je nastojala emotivno ideologizirati sva pitanja integracija i konflikata na Zapadnom Balkanu, dok se Zapad referirao na razne rezolucije Ujedinjenih naroda, međunarodno pravo. Danas je obrnuto: Zapad nastupa s pozicije metafizičkog, vrijednosti i svjetonazora, dok se Rusija i Kina hladno drže normativnih temelja i međunarodnih odredbi – i po pitanju Kosova, i po pitanju Bosne i Hercegovine. Moskva ne posjeduje neke adute u rukavu, neke posebne ekonomske i političke instrumente kojima može zemlje Jugoistoka Europe vratiti u svoju političku orbitu. Ona može sa spomenutog stanovišta međunarodnog prava i odredbi UN-a blokirati neke procese i koristiti pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Iako nema velikog utjecaja, Moskva želi sačuvati ulogu u međunarodnim procesima. U ovom slučaju to nije destabilizacija, već svojevrsna opstrukcija, jer zbog ekonomskih, prije svega energetskih interesa, Rusija nije zainteresirana za destabilizaciju i konflikte u regiji“, smatra Vidmarović.

Iskustvo uči da preveliko prisustvo velikih sila na Balkanu obično rezultira i velikim konfliktima i velikim promjenama. Zbog niza otvorenih pitanja (“istrošeni“ Dejtonski sporazum u Bosni i Hercegovini, trvenja u Crnoj Gori, “nepomični“ pregovori Srbije i Kosova…), starih rivaliteta (Rusija – Zapad) te dolaska Kine s novim “Putom svile“, valja se pitati: Svjedočimo li novoj “gužvi” na starome Balkanu?

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded.

Podržite nepristrano informiranje!             Support impartial informing!