Podsjetimo se, mi smo robovi Allaha, a ne ramazana. Za nas post ramazana nije samo obaveza već prilika i radost
Da bismo što bolje shvatili ramazan sa svim njegovim sadržajima i iskoristili njegove blagodati, moramo sebi postaviti nekoliko pitanja.
Šta želim od ovog ramazana? Imam li cilj? Ramazan je najbolja prilika za samoanalizu i promjene! A promjene su nam tako potrebne. O tome najbolje govori naše duhovno i materijalno stanje. Stanje pojedinca, braka, porodice, ummeta.
Ko je gubitnik u ramazanu? „Ko dočeka starost jednog ili oba roditelja, pa ne zaradi džennet. Ko doživi mjesec ramazan, a ne stekne Allahovu milost. U čijem se prisustvu spomene poslanikovo ime, a ne donese salavat na njega“.
Da bi smo najbolje iskoristili blagodati ovog najodabranijeg vremenskog perioda, potrebna nam je teoba ili samoanaliza.
Gdje smo, kakvi i u kakvom odnosu smo sa Allahom? Kakav nam je naš međusobni odnos? Jesmo li sretni i zadovoljni, duševno rahat, mirni, staloženi, pokorni? Sad je vrijeme posebnih zraka Allahove milosti, ako nas jedan zahvati, postižemo trajnu sreću i zadovoljstvo.
Smijemo li ostati isti? Uz grijehe, džehl, gibet, nemimet, pakost, ružne misli, lijenost, spavanje, razvratne tv-programe? Koju vrstu posta postimo? Post običnih ljudi, post odabranih ili post elite (posebno odabranih)? Šta sa ružnim navikama i osobinama? Hoćemo li ih zadržati i sačuvati? Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u tom smislu kaže: „Onaj ko ne napusti ružan govor i ružna djela, nema potrebe da ostavlja hranu i piće!” (Buharija)
Izvor: svjetlo-islama.net