Pobuna u srcu Dalmacije zbog ploče s imenima poginulih partizana

Načelnik: Znate li tko zapravo stvara pomutnju u selu? Ponovno su se podigle tenzije između općinskih vlasti i mještana čiji su članovi obitelji stradali u ratnom vihoru

U Muću, tadašnjem i današnjem općinskom središtu, ali i središtu oslobođenog prostora Zagore koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio poznat pod nazivom partizanska Mućka republika, dvije godine nakon skidanja spomen obilježja s imenima palih boraca i civilnih žrtava iz tog i okolnih mjesta sa zapadne fasade mjesnog doma koji je u međuvremenu obnovljen, ponovno su se podigle tenzije između općinskih vlasti i mještana čiji su članovi obitelji stradali u ratnom vihoru, piše Slobodna Dalmacija.

Njihov zahtjev za vraćanje četriju spojenih kamenih ploča s imenima 74 pala partizanska borca i 24 civilne žrtve fašističkog terora iz Donjeg Muća i Gornjeg Postinja spominje se u kontekstu obećanja općinskog načelnika Filipa Stupala (nezavisni) iz veljače 2021. godine kako će se spomenik vratiti odmah nakon rekostrukcije zgrade koja je do početka Domovinskog rata nosila ime Dom Mućke republike.

– Međutim, od toga ništa – energično će Jelena Bura, inicijatorica povratka spomen obilježja na mjesto na kojem se nalazilo od 1977. godine.

– Točno prije dvije godine načelnik je i posredstvom vaše medijske kuće obećao kako će nakon sanacije zgrade vratiti imena naših najmilijih na mjesto s kojeg ih je skinuo. Zgrada je zgotovljena, vrijeme prolazi, ali nema povratka.

Želimo da se što prije vrate. Ne tamo, ni onamo, već tu gdje su i bili. Vjerovatno bi oni mjenjali lokaciju, ali mi nismo za to. Ne želimo naše najmilije staviti negdje po strani, da ih nitko ne vidi, već tu gdje su stavljeni prije četrdeset i šest godina, usred sela – dodaje Bura, pokazujući sliku pokojnog strica koji je kao osamnaestogodišnjak stradao od dušmanske ruke.

Tih ratnih godina, napominju prosvjednici, Muć je brojio 800 stanovnika, a njih stotinjak nikada se nisu vratili kući. Osmina sela nestala je većinom u samo godinu dana, tijekom bitaka na Neretvi i Sutjesci, gdje je većina Mućana završila nakon provedene mobilizacije te davne 1943. godine.

Vrlo emotivno i sa suzama u očima govori Luca Rosić Gorski koja je kao dvogodišnjakinja izgubila oca i djeda.

– Prisilno su ih odveli, mobilizirali, a tek petorica njih su se vratili kući. Svoga oca ne pamtim. Odrasti bez njega pretvorilo me u vrlo emotivnu, plašljivu i nesigurnu osobu.

I sada im hoće zatrti ime. Zato morate shvatiti naša nastojanja da barem imamo mjesto gdje ćemo im upaliti svijeću – žali se naša sugovornica, nastojići riječima i gestikulacijom pokazati svu bol koja je godinama prožima.

I ostali mještani ne žele mućke žrtve za slobodu domovine gledati na peiferiji mjesta, već u centru, što i zaslužuju. Grgo Smolčić je izgubio brata u dalmatinskim partizanskim jedinicama.

Sjeća se kako su početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća radom i samodoprinosom gradili dom pokraj kojeg je bila izgrađena i fontana koja je davno netragom nestala. Volio bi kao i Stanko Rosić i Cvita Mijač da im osim u srcu njihovi bližnji budu i na oku.

Nikome se ne žele zamjeriti već u dogovoru s općinskim vlastima vratiti na mjesto gdje zaslužuju. Voljeli bi da su glas podrške njihovoj inicijativi došli dati i ostali mještani, tvrdeći da se Mućani jednostavno boje javno govoriti o problemu koji jednako tišti sve tamošnje žitelje. Jer nema kuće iz koje netko nije stradao, bilo kao borac ili u mjestu, od okupatorske ruke.

– Ako su tako obećali – neka se obećanja i pridržavaju – dodaju Mućani.

U priču oko možebitnog povratka spomen obilježja uključio se i Ante Tešija iz Radunića. Smatra bezobraznim odnos općinara spram “kamenog” svjedoka povijesti. Takvo što izaziva revolt.

– Načelnik je javno obećao kako se ploča skida zbog preuređenja zgrade, te da će se nakon završetka radova, renovirana vratiti na jedino moguće mjesto. Stoga ne vidim problema za njen povratak. Građani Muća i okolice, ne samo oni čiji su preci doživili ratnu strahotu, traže da se jasno odgovori kako bi znali što dalje poduzimati.

Laganje i obmana nisu na čast, a ako se vlast želi osigurati pa i na ovako nakaradan način, onda bolje da je nema – ističe Tešija ustrajajući u naumu kako će žitelji Muća izići “na čistac” sa sudbinom spomen ploča.

U cijelu priču uključila se i Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista “VeDRA” iz Splita. U svojem dopisu upućenom na adresu Općine Muć također traže povrtak na staro, odnosno da se ploča s imenima poginulih partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, vrati na mjesto na kojem je bila prije obnove doma.

Spominju kako su mnogi Mućani razočarani, a posebno oni čija su imena članova obitelji bila upisana na ploči. U VeDRA-i su mišljenja da se ne radi o namjeri da se ploča ne vrati, već o propustu izvođača ili voditelja obnove ili možda još nisu dovršene potrebne pripreme da se ploča vrati, u što su, vele, potpuno sigurni.

Uvjereni su da je općinski čelnik naklonjen europskim vrijednostima u čijim temeljima je ugrađen antifašizam. Tim više što je i obnova financirana sredstvima EU-a.

Načelnik Stupalo tvrdi kako tako što nije u njegovoj ingerenciji već Općinskog vijeća koje će vrlo brzo donijeti adekvatnu odluku. On ne želi bespotrebno politizirati već argumentirano informirati javnost kako je fasada doma obložena mineralnom vunom za koju su od izvođača radova dobili petogodišnje jamstvo.

– Na nju se ne može zakucati ni pet kila, a kamoli ploče od stotinjak kilograma. To je jedini, k tome i tehnički razlog zbog kojeg moramo razmišljati od drugoj lokaciji. O tome će opet odlučiti Općinsko vijeće. Pa ljudi moji, nisam protiv spomenika! Da jesam onda bismo ga razbucali, a ne nakon skidanja uredno deponirali u školu u Gizdavcu.

Razumijem da su na tim pločama nečiji članovi obitelji i, vjerujte, postupali smo i postupati ćemo prema njima po svim ljudskim i civilizacijskim normativima. Međutim, najveći zagovaratelji povratka ploča su osobe koje ne žive u Muću ili dolaze vrlo rijetko. Oni stvaraju pomutnju u selu, jer očito drugog pametnijeg posla nemaju.

Razgoropadili su se potpomognuti pojedincima iz susjednih mjesta i pokušavaju na sve moguće načine destabilizirati rad Općine. U svu tu priču pravo na dom sada polaže i oporba, odnosno dio braniteljske populacije koja također traži prostor za spomen sobu poginulima u Domovinskom ratu.

Pa ljudi, nismo ovaj dom obnavljali samo za vas. Najbolje bi bilo da ga pretvorite u jednu veliku spomen zgradu u kojoj nitko neće moći ulisti, bez njihova odobrenja – ljutito će Stupalo, smatrajući da na ovaj način pojedini lokalni branitelji, navodno, peru svoju nečistu savjest i ubiru benefite na uštrb istinskih i pravih bojovnika kojima je Hrvatska u srcu, a ne na jeziku i u novčaniku.

Glede toga, prvi čovjek Muća pita se što je s osamdesetak Neoričana dovedenih sa splitskih Gripa i bačenih u jame na Moseću samo zato što su nosili krivu uniformu u Drugom svjetskom ratu.

O njima se navodno ne smije glasno govoriti. Nitko se za njih od ovih “na glasu” ne bori. Ipak, njihove obitelji tolerantno i bez forsiranja čekaju rješenje, piše Slobodna Dalmacija.

(Jutarnji)