fbpx

Pašić: Vlada Ujedinjenog Kraljevstva se vratila svom velikom humanom sveljudskom srcu

Sir Stuart Peach specijalni izaslanik Ujedinjenog Kraljevstva za Zapadni Balkan, sa posebnim fokusom na BiH, je nesumnjivo kolosalna vijest, na putu konačne stabilnosti ove ustajale laboratorije, u kojoj se ispituju odnosi svjetova, ideologija i percepcija, religija

Sir Stuart Peach said his unease extended to investigations hanging over NI veterans (Image: Matikainen/SIPA/REX/Shutterstock)

Piše: Edhem Pašić

Bosna je devedesetih trebala, da je bilo dobrih namjera i naše umiješnosti, da se zajedno, svebosanski predstavimo svijetu (naš prvi diplomatski predstavnik u Londonu nije bio Bosanac) trebala biti paradigma saživljavanja vjekovne harmonije medju narodima i vjerama.Tada su stvorene okolnosti koje su Bosnu gurnule u ponor pakla.

Beogradskim mitingašima, nebeski uzletjelim, na krilima mitološkog Gazimestana, novonastale okolnosti su išle na ruku. Sva energija, tradicionalno moćne i na medjunarodnoj sceni prestižne jugoslovenske diplomatije usmjerena je jednom jedinom cilju: argumentirano zaplašiti Zapad nadirućim islamom.

Nedoraslo profesionalno i u startu kleronacionalno podijeljeno trobosansko rukovodstvo bilo je nemoćno da u tako sumornom kolopletu obezbijedi miran život gradjana i demokratski razvoj Zemlje.

Beograd je likovao. Birani izaslanici, prekaljeni diplomati, maximalno opremljeni, materijalno i profesionalno horski sa notama vrhunskog diplomatskog umijeća krenuli su ka evropskim metropolama. Tako su, sredstvima profinjenog ispiranja mozgova, obradjeni Pariz, London…Britanska vlada, posebno premijer Mejdžor i ministar vanjskih poslova Daglas Herd bili su sasvim na strani Beograda.

Miloševićevi falkoni često dovode prijatelje iz Londona na tajne večere, čak i na doručke …Dva argumenta su Miloševića izdizala važnim: najcrnje zaplašiti Zapad nadirućim islamom i političkim ciljevima islamskog rukovodstva u Sarajevu. Milošević je bio vješt i sa novcima. Centralna banka bila je samo njegova i njemu je preko basnoslovnih transakcija podredjena. Kipar je bio Miloševićev Eldorado. Mozak je bila prva jugoslovenska bankarka, gospodja Borka Vučić, koja je mitološki obožavala Miloševića, u kojem je vidjela reinkarnaciju tragično izgubljenog sina jedinca.

Britanska imperija je najstarija i danas jedna od najmoćnijih, ali najpoštovanijih sila, ne samo u zemljama Komonvelta, već i sirom Planete. Britanska diplomatija je vrhunska, najobavještajnija, najanalitičnija, odlikuje se sa posebnom mjerom. Njen ritam je svestran. Tako velikoj imperiji se može dogoditi i pogrešna procjena, kao što je i imperiji nedolično prijateljstvo sa Miloševićem.Samo veliki priznaju greške i samo oni ih ispravljaju i ponovo dižu svoje akcije na doličnu razinu drevne Imperije.

Kroz ovu usputnu geostratešku vizuru vidim dolazak najvećeg maršala i vojnopolitickog stratega NATO -pakta. Njegov opus će biti najsnažniji konstruktivni oslonac OHR-u na putu da se Bosna vrati sebi.

Na kraju, ovaj skromni osvrt, završiti ću sa meni posebno dragim engleskim poljupcem. Bio sam na službi u Kuwaitu, kada je ova prijateljska zemlja jubilarno slavila protjerivanje brutalnog agresora Sadama. Na svečanoj proslavi pod šatorom iz hiljadu i jedne noći, na obali  romantičnog Zaliva, su svi koji su pomogli oslobodjenje. Iz Londona su bile dvije svečane delegacije. Kolega britanski ambasador poveo me i predstavio gospodji Tačer, kojoj sam se biranim riječima, najsrdačnije zahvalio u ime moje zemlje na svemu što je krajnje plemenito, u duhu imperijalnih tradicijahumanosti učinila da se zaustavi brutalno, nevidjeno ubijanje nevinih gradjana….

Pognutog stasa,gledala me ozareno, divnim plavim očima i kazala: „Mogu li da te poljubim,,,bio je to  poljubac respekta Bosni!!!“ Poslije toga uputili smo se stolu za kojem je sa saradnicima sjedio Mejdžor koji me upitao čime sam zaslužio tako veličanstven poljubac gospodje Tačer, ponovio sam riječi koje sam sa dubokim poštovanjem uputio „Čeličnoj dami“ i kazao da gorko žalim što to ne mogu uputiti i njemu.

Drugi dogadjaj, u ovom kontekstu desio se u Londonu, u hotelu Vinston Churchil prvih godina dejtonskog mira. Održavala se važna medjunarodna investiciona konferencija, u prvom redu sjedio je tada bivši ministar vanjskih poslova i najavljeni govornik Daglas Herd, veliki i financijski intimus balkanskog kasapina Miloševića. Sa prijateljem, organizatorom, sredio sam da budem prvi govornik.

Nakon uobičajenih pozdrava kazao sam da se u Londonu uvijek posebno osjećam, da je to divan  glavni grad svjetskog zajedništva, svi jezici i sve rase tkaju ljudsko trajno bratstvo, osjećam se kao da sam u Sarajevu…

Kada je moja domovina, drevno multikulturna kao i Britanija, bila, na pravdi Boga, brutalno napadnuta, medju prvim od kojih smo očekivali pomoć bila je vlada Mejdžora ..na žalost ta pomoć je tada izostala..ali današnja vlada se vratila svom velikom humanom sveljudskom srcu i evo gradimo prijateljstvo koje će nadoknaditi izgubljeno,,,

Daglas Herd je demonstrativno napustio konferenciju.

Maršal Stuart je dobro došao u Sarajevo!

Naš estradni susjed predsjednik Milanović trebao bi znati da je jedan drugi časnik Imperije Stuart gorko plakao i povraćao, na nevidjeno ljudsko zlo u Ahmićima.

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us