Knjiga Ive Komšića o neuništivoj Bosni i njenim komšijama i susjedima, nažalost često i onda kada nam je najteže, zlih namjera
Piše: Edhem Pašić
Na promociji su časni promotori kazali istine o nama i autorovom velikom čojstvu koje potvrdjuju vječnu istinu o smislu našega postojanja.
Blago onom tko s istinom živi imao se rašta i roditi. Sa Profesorom Ivom vežu me duboki geografski bosanski korijeni. Mi u Fojnici, progledavši u svijet oko nas, u rastućem djetinjstvu, slušali smo od naših mudrih i časnih odgajatelja, djedova, nana, baba, roditelja, da u susjednom Kiseljaku i okolini žive i vrijedno rade od davnina plemeniti ljudi, da svojim likom i djelom jednostavno zrače ljudsko zajedništvo i da nikada nisu bili extremni, da su svoje komšije Bošnjake bratski štitili i u vremenima zla endehazije i i da Komšići nikad nisu bili ustaše.
Pašić: Ljudi iskrenog pokajanja, formata Vuka Draškovića su neprocjenjiva vrijednost
Mi bošnjačka djeca u ovom živopisnom kraju Bosne rasli smo i formirali svoje stavove o susjedstvu koje pripada nauku Isusa – Isaa a.s, koji je imenom spomenut u Kur’anu 26 puta, Muhammed s.a.w.s. nosilac Potvrde svih Božijih poslanja imenom je spomenut 5 puta.
Te vječne Božije zapovijedi da budemo dostojni ljudi, na neizmjernu sreću naseg kraja, nosili su u humanosti prema svim ljudima, naši Franjevci i jednostavno ih udahnuli u naša bića, ne samo katolika već i ostalih, muslimana posebno.
Rasli smo i spoznali svijet kroz jednu veliku zemlju Zajedništva – Yugoslaviju, vjere su tada bile kontrolisane, čuvalo se ljudsko bratstvo od svih oblika zloupotreba ali ostalo je upamćeno da su najbolji i najčasniji pregaoci udruženog socijalizma i rada bili oni koji potiču iz porodica dubokih korijena ljudskosti.
Duško Radović je bio ljudina, pun srbijanskog šarma, malo namćorast, a pun ljudske topline
Takvi su naši bratski susjedi Komšići.
Kada god sretnem dragog zemljaka profesora Ivu zagledam se u njegove kiseljačke ozarene oci i svaki put me ogriju toplinom koja je veličanstvena, toplinom koju samo može pružiti čovjek čovjeku. Takve topline već odavno nema u razvalinama etnoplemenskih partija!!!
Neko je napisao ovih dana u pomenu rahmetli Hasanu Čengiću: “Da nije bilo njega i njegovih prvih saboraca – Bosna se odbranila ne bi.”
Časno je vrednovati svačiji i najmanji trud i djelo u odbrani brutalno napadnute Domovine sa naslaganim godinama, skromnim iskustvom i još skromnijim znanjem, a i svjedočenjem u Hagu potpuno sam uvjeteren da nije bilo hrabre svebosanske omladine i velikih ljudi, Profesor Ivinih formata, naša bi odbrana, naših golih života bila daleko teža i samo Bog zna kako bi i kakve još republike ishodile.
Pašić: Kleronacionalne partije sve čine da nas što više nepovratno razdvoje
Svijet je danas u nevjerovatnim geopolitičkim poremećajima, vrhunac te naopake poremećenosti smo mi – BiH.
Brutalnost odnosa svijeta prema nama, naša diplomatska nemoć da svijetu zajedno kažemo istinu o nama, predatorstvo naših sudjeda i komšija i što je najgore, naše unutrašnje podjele kratkih pameti i Bogohulnih zloupotreba vjere, nacije, a najbrutalniji demonski nasrtaj obrušio se kroz to, na vjekovnu svetost našeg komšiluka o kojem su putnici – namjernici ispisali zadivljujuće tomove uzvišenosti našeg istinskog i iskrenog, drevnog komšijskog: “Dobro jutro !”
Ova prelijepa preteška geografija nas je učinila i naučila da samo zajedno, i nikako drukčije, možemo odbraniti naše gole živote i našoj djeci omogućiti da budu bolji od nas.
Naš profesor iz našeg Kiseljaka biblijskom istinom svjedoči, i u ovoj knjizi, koja se ne ispušta iz ruku sve dok se ne stigne do zadnje rečenice, istinu o nama, našoj planetarno borbi, da svoje dobro zajedno odbranimo od zlonamjernih hijena koje ni danas ne miruju, naprotiv svoje pohode kleronacionalne izopačenosti nastavljaju svom žestinom nastojeći privući i uvući u naše teško plemensko dogovaranje u kojem caruju podvale najgore vrste i gore rasiste od njih, ako ih ima…
Dok sam na veličanstvenoj promociji gledao tog mog dragog velikog komšiju Komšića (kakvo prezime, kakvo ljudsko odredjenje) i velike riječi upućene velikom djelu i čovjeku od naše gradonačelnice Benjamine Karić, osjetio sam da imam prvi put snažna bosanska krila, da me nose na fojničko – kiseljačke veličanstvene planine koje grme dignitetom i koje nam poručuju da se vratimo sebi i najboljim medju nama.
O profesor Ivinom liku i djelu učiće naša djeca u školama pod jednim krovom, njegovu nevjerovatnu hrabrost i granitnu privrženost Istini i samo Istini, siguran sam, nosiće svebosanski vjetrovi šumom daljina olujno otpuhujući nitkove medju nama.
Volio bih da svaki gradjanin ove prelijepe poharane Zemlje i svako u belom svetu, tko se bavi nama, pročita svetost Istine o nama. Ima jos živih svjedoka koji su bili visokopozicionirani akteri bosanske epopeje, bilo bi dobro, to im je i ljudska i moralna dužnost, da dok su još živi, da se ugledaju na profesora Ivino iznošenje istine i samo istine.
U našem susjedstvu, Zagrebu, profesor Ivo, predsjednik Stipe Mesić i njima slične moralne gromade, trebali bi biti svjetionik odnosa prema BiH, a ne kvazi akademici i plemenski lideri koji davno izgubiše i zadnju skrupulu u jadnim crnim baruštinama makijavelizma, koji nas bolno ponižava.
Na kraju, ma koliko bila teška naša iskasapljena kleronacionalna stvarnost lijepo se je u ovim kasnojesenjim kišnim jutrima probuditi u Zemlji u kojoj sa Vama zive (dugo poživili zdravi i dragi) ljudi visokog moralnog formata kao što je prof Ivo Komšić, koji nas, kao što reče poštovana Gradonačelnica: “Svojom istinom sigurno uvodi na širom otvorena vrata, da obnovimo naše pokidane veze, kao što smo obnovili i naš simbol Zajedništva – Vijećnicu grada Sarajeva.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.