Divan iskaz našeg Erola, tužan, razara dušu, nema zloćudnije bolesti od poniženja
Piše: Edhem Pašić
Sve možemo podnijeti ali poniženje nikada. Podijeliše Bosnu, zaogurnuti odorama demokratije, grliše se njih trojica, trojica plemenskih poglavica, na platou Skenderije, dok smo mi skijali na našim olimpijskim planinama i ne sanjajući šta nam spremaju i kuda nas vode, obećaše nam Eldorado, njih trojica, a i danas su trojica, okružiše se ljudima iz magle, koji se povezaše sa predatorima iz susjedstva, komšiluka i svijeta.
Sve podijeliše, poharaše, sve što stekosmo zajedničkom bosanskom pameću, iznose sve iskrivljeno i pogrešno, sve što može izazvati i mirnog i zdravog komšiju i susjeda, u već razbuktale nacionalšovinističke i farizejske vatre, unesose vjeru i molitve tamo gdje im mjesto nije, po hodnicima skupština ,,,
Ono što je Bosnu krasilo je dragulj Zajedništva u koji se lokalno, regionalno i internacionalno gledalo, sa divljenjem..
Pašić: “Moj otac nikada nije lagao!!! Molim te, ne diraj mi Oca!!!!”
Niko nije bio u zajedničkom glavnom gradu jači od nas, svi su nas gledali pogledom čežnje malih boksera, dok gledaju, dominantnog Muhammed Alija Kleja, a on najjači,,,naša multikulturna snaga koju smo simultano zračili i iznosili njima je bila nepodnošljiva, često uoči naših apokalipsa.
U poslovnom vozu srećem sve više mladih iz Beograda, kao da su instiktivno predosjetili oluje koje spremaju najgori medju nama, mladi koji vele: „Masovno idemo bre u Sarajevo, nigde bre lepšega grada i provoda i bre boljih ljudi…u njemu“
,,,Bili smo trn u oku zlobnim i zavidnim,, nasrnuli su, nisu ti ljudi što o zlu rade i unose zle misli u ljudske duše mogli podnijeti nas normalne …a najgori su mangupi iz naših redova …vrijeme je da pokupe svoje crne kose i nestanu na crnim konjima, crnih kopita..
Pašić: “Činio sam sve da to veliko zajedničko bosansko srce podarim svijetu”
Nek ti je laka zemlja veliki Lorka, kao da si ih davno vidio sa čarobnih brda tvoga rajskog grada/tvoje Kordobe, koju sam uvijek, kada bih je pohodio, doživljavao sestrom moga grada – Sarajeva, nigdje i nikada humana sveljudska misao nije zvjezdano zablistala kao u Kordobi i Sarajevu…
Eh brate andaluzijski, dragi Lorka, koliko si veliki i veličanstven bio, pred izrodima koji dodjoše jednog sutona i ubiše tvoje rujne andaluzijske zore…
Hvala bosanskom velikom srcu što nas potaknu iz Njujorka, da naše rane vidamo našim najjačim oružjem, našim Zajedništvom, koje nema alternative i sa kojim nosimo nepobjediv dignitet …
Ako u ovom, sve crnjem mraku, ne budemo progledali ka strankama zajedništva onda smo još uvijek u tminama u kojim mučki pobiše hiljade nas najboljih, oni koji su najgori..
Erole brate bosanski, jos jače i gordije nosi baklju Bosne u tom prosvijećenom gradu i kazuj im, a ti to najbolje znaš, da je u ovoj drevnoj zemlji Amerika bila još od Kulinabana i iza njegovih dana!!!
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.