Ognjen Kraus o povratu židovske imovine u Hrvatskoj

Dr Kraus: ‘Čekaju da svi umremo, i da sve ostane državi!‘

Gostujući u Točki na tjedan N1 televizije, predsjednica Centra za kulturu sjećanja i predsjednica zaklade Herman Mirna Herman te predsjednik Židovske općine Zagreb dr. Ognjen Kraus govorili su o tome što bi zaista trebalo učiniti kako bi kao država i društvo pokazali stvaran, a ne samo deklarativan odnos poštovanja prema žrtvama Holokausta i njihovim nasljednicima, a prenosi Slobodna Dalmacija.

Kraus je iznio nezadovoljstvo onime što država čini za židovsku zajednicu u Hrvatskoj: “Mene interesiraju rezultati, da se konačno nešto učini i da Hrvatska riješi neke stvari. Ja sam nažalost u borbi za povratak židovske imovine preko 25 godina. Od zakona koji je donesen 1996. godine. Zadnji razgovori koje smo imali su bili nakon ljeta, pomaka nema nikakvih. Od koga sam u prvom redu očekivao podršku, to su bili oni koji su stradavali od zakona NDH-a”, kaže referirajući se na manjine.

“Ja sam tu inicijativu pokušao preko predstavnika židovske manjine progurati s jednim pismom koje sam mu uputio, ali to pismo je ostalo vjerojatno na njegovom stolu. Ako mene netko zastupa, odnosno interese židovskih manjina, onda je trebao nešto i provesti. Nažalost, ništa. Tražim druge mogućnosti. S obzirom na situaciju koja vlada i u svijetu i Europi, mi točno znamo da kada ekonomija počne kašljati onda dolazi do traženja krivca, a zna se tko je oduvijek bio krivac”

Kraus smatra da država djeluje rijetko i kampanjski: “Nešto je učinjeno, ali uvijek se to učini u zadniji čas, kao i kad je riječ o predsjedanju IHRA-om. Usvojene su tri definicije – antisemitizma, antiromizma i pitanja održavanja sjećanja na Holokaust.” Na pitanje što to znači od strane Hrvatske vlade, Kraus kaže: “Agencija za obrazovanje i židovska zajednica trude se da se nešto učini. Pojedini ljudi nešto žele učiniti, ali ne znam gdje je granica dokle oni mogu u svojim željama i naporima učiniti da se situacija dovede na nivo na kojem bi trebala biti.”

Kad je riječ o sadržajima u hrvatskim školama, Kraus kaže: “Nažalost, sad se sve svodi na jedan kampanjski rad. Imamo jedan tjedan koji je posvećen Holokaustu. U kurikulumu za školu bi trebalo to postojati. Ušlo je u kurikulum da bi djeca trebala posjetiti Jasenovac. No, statistika za 2022. godinu pokazuje da je kroz Jasenovac prošlo nekakvih petnaestak tisuća ljudi. Od škola to je bilo nekakvih maksimalno tridesetak razreda koji su kroz godinu dana prošli kroz Jasenovac. Od toga je bilo puno više stranaca nego građana Republike Hrvatske. Kroz Židovsku općinu Zagreb godišnje prođe preko 3000 studenata. Mi smo na polovici onoga što prođe kroz Jasenovac, to isto govori nešto.”

Ističe da je problem što i danas postoje jake revizionističke struke: “Najveći problem za mene je generacija koja je započela svoje školovanje 90-ih godina kad se o NDH nije apsolutno ništa učilo ili se čak govorilo kako je to bio neostvareni san naroda Hrvatske, a da ne kažem sve što se poslije toga događalo od filmova i knjiga koje su izlazile. Komisija koja je govorila o žrtvama Jasenovca 1993. godine rekla je da je u Jasenovcu stradalo niti 400 članova židovske zajednice u NDH, a zapravo je na teritoriju NDH stradalo 35 tisuća ljudi, odnosno 80 posto židovske zajednice”.

Na pitanje smatra li da vlasti imaju konkretan odgovor na ove probleme, Kraus kaže: “Ja znam da policija nešto radi i privodi prijestupnike na ispitivanje, ali sustav ne odradi ništa od toga. Dok nema sankcija, mi ćemo i dalje slušati što slušamo. I u okviru Svjetskog nogometnog prvenstva, i u Milanu s maršem Bad Blue Boysa, tu nema nikakvih sankcija ni reakcija”.

Kad je riječ o borbi za židovsku imovinu koja traje desetljećima, Kraus za N1 kaže: “Ja sam već umoran. Smatram da to pitanje treba pokretati Ministarstvo pravosuđa. Osnovni problem je zakon koji je donesen 1996. godine koji je napravljen tako da se povrat imovine ne izvrši. To je pitanje prvoga reda koji samo može nasljediti imovinu, a za to je izuzetno mala mogućnost. Ali i ono što se može vratiti, ni to se ne vraća. Ja uvijek kažem – čeka se da svi umru – i da imovina ostane državi. Problem je što se sve te molbe i rješenja nalaze po gradskim uredima po čitavoj Hrvatskoj, nema jednog mjesta i puno ljudi ne zna gdje se treba obratiti. Postoji oko 150 molbi za povrat”.

Herman zaključuje: “Bit će zanimljivo vidjeti program za predsjedanje IHRA-om. Rok je 1. ožujka. Ali ne ovisi problem imovine o tom presjedanju. To je sustavni problem. Kad je riječ o umjetninama, možda tim obiteljima nije ni toliko važno da dobiju slike natrag, već da ih se obilježi na pravi način”.