Pentagon: Upoznajte doktrinu Valerija Gerasimova
Ruski ministar obrane Sergej Šojgu imenovao je sredinom ovog tjedna načelnika glavnog stožera Valerija Gerasimova zapovjednikom vojne kampanje u Ukrajini, što je zadnji u nizu pokušaja da se poveća učinkovitost ruskih operacija. Gerasimov je na Zapadu otprije poznat po tzv. Gerasimovljevoj doktrini – vanjskopolitičkom skupu mišljenja i načela koji redefinira moderni ruski koncept međudržavnog sukoba i stavlja ratovanje u rang s političkim, gospodarskim, informacijskim, humanitarnim i drugim nevojnim aktivnostima. Donosimo više o toj doktrini hibridnog ratovanja čije se teze u potpunosti poklapaju s ruskim postupcima prema Ukrajini
Šojgu je imenovao Gerasimova zapovjednikom združenih snaga ‘specijalne vojne operacije’ u Ukrajini nakon što je prethodno s te pozicije smijenio Sergeja Surovikina, poznatog pod nadimkom ‘general Armagedon’ zbog navodne nemilosrdnosti, a koji će sada biti Gerasimovljev zamjenik. General armije Gerasimov, koji nosi drugi najviši čin u ruskoj vojsci nakon maršala, uključen je u planiranje ruske invazije na Ukrajinu od samih početaka.
Zapadni obavještajni izvori tvrde da su odluku o invaziji na Ukrajinu donijeli ruski predsjednik Vladimir Putin i mala skupina ratnih jastrebova oko njega, uključujući Gerasimova, Šojgua i Putinova savjetnika za nacionalnu sigurnost Nikolaja Petruševa. Pritom je u planove, tvrde isti izvori, uvelike uvrštena Gerasimovljeva doktrina za koju se vjeruje da se može promatrati kao reinterpretacija dobro poznatog koncepta nekonvencionalnog ratovanja koji se u modernoj ruskoj vojnoj terminologiji naziva ‘nelinearnim’. U tom okviru glavni cilj ‘nelinearnog ratovanja’ je postići strateške i geopolitičke rezultate koristeći širok alat nevojnih metoda i sredstava, poput eksplicitne i prikrivene diplomacije, ekonomskih pritisaka i pridobivanja simpatija lokalnog stanovništva.
Premijera vizije na ruskoj Akademiji vojnih znanosti
Gerasimov je svoju viziju budućnosti ratovanja predstavio 2013. godine na Akademiji vojnih znanosti Ruske Federacije u svojevrsnom referatu naziva ‘Osnovne tendencije razvoja, oblika i metoda uporabe oružanih snaga – aktualne zadaće vojnih znanosti za njihovo poboljšanje’, a koji se temelji na Gerasimovljevom ranije objavljenom članku naslovljenom ‘Vrijednost znanosti je u predviđanju – Novi izazovi zahtijevaju novo promišljanje oblika i metoda izvođenja borbenih operacija’. Članak je objavio i službeni časopis američke kopnene vojske Military Review, a od tada je mnogo puta prenošen i citiran.
Novi šef vojnih operacija u Ukrajini u tom članku, objavljenom u Vojno-industrijskom glasniku, ističe da je ‘uloga nevojnih sredstava u postizanju političkih i strateških ciljeva narasla te da je u nekim slučajevima njihova efikasnost znatno nadmašila silu oružja’, kao i da se ‘ratovi više ne objavljuju, a kad započnu, ne idu prema obrascu kakav se ranije očekivalo’. Dodaje da u 21. stoljeću postoji tendencija zamagljivanja razlika između stanja rata i mira, a prepoznaje i to da je u suvremenom svijetu korištenje frontalnih napada velikim vojnim postrojbama zastarjelo te da danas upotreba asimetričnih, odnosno hibridnih oblika ratovanja ima prednost.
Prema Gerasimovu, asimetrične akcije dolaze u široku uporabu, omogućujući poništavanje neprijateljevih prednosti u oružanom sukobu. Među takve akcije ubrajaju se korištenje snage za posebne operacije i ‘interne opozicije kako bi se stvorila stalno djelujuća bojišnica kroz čitav teritorij neprijateljske države, kao i korištenje neformalnih akcija, uređaja i sredstava koja se stalno usavršavaju’.
Već korištene metode
Doktrina, između ostaloga, poziva na omjer 4 : 1 između nevojnih i vojnih akcija. Gerasimov naglašava važnost kontrole informacijskog prostora i koordinacije u stvarnom vremenu svih aspekata kampanje, uz upotrebu ciljanih udara duboko u neprijateljskom teritoriju i uništavanje kritične civilne te vojne infrastrukture. Također predlaže da se regularne postrojbe prikriju ‘maskom mirovnih snaga ili snagama za upravljanje krizama’.
Uz to, autor doktrine pomno analizira vojne mjere strateškog odvraćanja, strateški raspored, mirovne operacije, stvaranje koalicija i saveza, političke i diplomatske pritiske, prekide diplomatskih odnosa, ekonomske sankcije i blokade, formiranje i djelovanje političke opozicije, podčinjavanje protivničkog gospodarstva, pronalaženje načina za rješavanje sukoba, promjene političkog vodstva zemlje koja se suočava s Rusijom te provedbu niza mjera za smanjenje napetosti u odnosima nakon promjene političkog vodstva. Riječ je o metodama koje je Rusija dosad djelomično ili u potpunosti primijenila otkako je u ožujku 2014. započela agresivnu kampanju u Ukrajini.
Zapadni analitičari ocjenjuju da je Gerasimov u svojoj viziji samo osuvremenio doktrinu kakva je postojala u posljednjem razdoblju Sovjetskog Saveza, prilagodivši je tehnološkim promjenama u svijetu i današnjem geopolitičkom položaju Rusije. Stručnjaci podsjećaju da je Moskva posljednjih godina primjenjivala Gerasimovljevu doktrinu u ratu protiv Gruzije, pa čak i protiv članica NATO-a Litve, Latvije i Estonije.
Sličnost s kineskom teorijom
Prema ocjenama Pentagona, Gerasimovljeva doktrina predstavlja najcjelovitije utjelovljenje najnovijih dostignuća ruske vojne misli u novom tipu ratovanja jer pokazuje dosad neviđenu kremaljsku integraciju svih mogućnosti nacionalnog utjecaja za postizanje strateških prednosti. Analitičare američke vojske navodno je ponajviše zabrinula usredotočenost Gerasimovljeve doktrine na iskorištavanje slabih karika zapadnog načela menadžerskog odlučivanja, temeljenog na sustavu provjera i ravnoteže koji podrazumijeva iscrpnu analizu situacije, dugotrajnu javnu raspravu i opsežnu koordinaciju napora različitih agencija. U američkom slučaju, koji je primjenjiv i na većinu zemalja Zapada i članica NATO-a, to bi se odnosilo na odnose na relaciji ministarstvo vanjskih poslova – ministarstvo obrane i slično.
Pojedini stručnjaci ukazuju na to da ključni elementi Gerasimovljeve doktrine pokazuju nevjerojatnu sličnost s tezama kineske doktrine ‘neograničenog ratovanja’, objavljene 1999., dok je Roger McDermott, jedan od najupućenijih u rusku obrambenu i sigurnosnu problematiku, iznio mišljenje da je hibridno ratovanje strano teoriji ruske vojske.
Politolog Mark Galeotti otišao je najdalje u ocjenama ustvrdivši da famozna Gerasimovljeva doktrina, koja se na Zapadu shvaća kao proširena teorija modernog ratovanja ili čak vizija totalnog rata, u stvarnosti ne postoji i da je on sam izumio taj pojam, kao i to da je Gerasimovljeva ideja zbog pogrešaka u američkom tisku pogrešno protumačena kao ratoboran, a ne obrambeni strateški prijedlog.