Već je šesta godina otkako se Košarkaški klub Cedevita preselio u susjednu državu, gdje je dobio dodatak imenu (Olimpija) jer se tada naslonio na najveći slovenski klub koji je u to vrijeme bio u nemaloj krizi i na pragu ispadanja iz ABA lige. A cijelo to vrijeme direktor tog slovenskog kluba s hrvatskim glavnim sponzorom jest Davor Užbinec, čovjek koji je prije toga posao prvog operativca obavljao i u zagrebačkoj Cedeviti. Budući da taj novi, fuzionirani, klub nije napravio neki veći rezultatski iskorak u odnosu na onaj zagrebački, zanimalo nas je koliko je Zagrepčanin na čelu ljubljanskog kluba zadovoljan.
– Rezultatska očekivanja jesu bila veća, da ćemo se boriti za naslov regionalnog prvaka, no pretpostavke nisu iste kao onda jer nitko nije očekivao da će Partizan i Crvena zvezda, a i drugi klubovi, toliko financijski iskočiti. Kada smo sa zagrebačkom Cedevitom igrali Top 16 Eurolige, Zvezda je tada imala 50 posto više od nas, a danas i Partizan i Zvezda imaju šest puta više. Javni je podatak da oba spomenuta srpska kluba danas imaju više od 20 milijuna eura ukupnog proračuna.
Cedevita Olimpija već godinama igra Eurokup, u kojem je ove sezone izborila prolaz u nokaut-fazu unatoč tome što je u drugoj polovini momčadi po financijskim sredstvima na raspolaganju.
– Redovito dobivamo financijski izvještaj od Eurolige, prama kojem svih 18 klubova Eurolige ima veći proračun od nas, baš kao i 12 klubova Eurokupa. One sezone kada smo igrali četvrtfinale Eurokupa, punili smo dvoranu, u pet utakmica imali smo gotovo 40 tisuća ljudi. Ove sezone imamo u prosjeku 3000 navijača, a posjećenost ovisi o važnosti utakmice. Ako je ona važnija, onda to, kao protiv Valencije, ide na 5500 gledatelja. Slovenska publika je poput hrvatske, neću reći razmažena, i Slovenci vole “zmagovalce” kao i Hrvati pobjednike, i to je pitanje i sportske kulture.
Jeste li ikad požalili što ste po želji današnjeg predsjednika Emila Tedeschija kao klub otišli iz Zagreba?
– Otišli smo tada iz više razloga. Grad Zagreb nam nije dopuštao da igramo u Draženovu domu premda smo Ciboni nudili nadoknadu svih trenažnih termina u našem Domu košarke. Osim toga, u to vrijeme imali smo višestruko bolje rezultate, a Cibona je dobivala neusporedivo veća sredstva jer su se kriteriji rastezali po potrebi. Premda smo bili jedini hrvatski klub u Europi, nismo naišli ni na razumijevanje Hrvatskoga košarkaškog saveza, koji nam nije omogućio da se u domaće prvenstvo uključimo tek u doigravanju, kao što je to sada slučaj u Sloveniji. Sjećam se da smo jedne sezone u siječnju odigrali 12 utakmica. A u Ljubljani smo sve što smo trebali dobili u jednom danu. Ovdašnji klubovi su se složili da mi ne igramo ligaški dio prvenstva. Dvorana Stožice je pak reprezentativna i pruža dosta mogućnosti da košarka ne bude samo utakmice nego i priredba, da djeca mogu uživati u raznim aktivnostima, a i da odrasli ugodno provedu dva sata.
Koju korist iz toga izvlači glavni sponzor, hrvatska kompanija Atlantic Grupa?
– Priređujemo “evente”, a imamo i poslovni klub u kojem se ostvaruju poslovni kontakti i dogovaraju poslovi. Preko utakmice imate priliku doći do izvršnih ljudi iz najjačih slovenskih tvrtki.
Ono što je dobro jest da se ni zagrebačka priča nije ugasila i da je zaživjela Cedevita Junior.
– To je za hrvatsku košarku važna stvar jer taj klub je zamišljen kao razvojni. A velika vrijednost je i Dom košarke na Velesajmu. Održavanje tog centra jako puno stoji, no zadovoljstvo je vidjeti da kroz njega prolazi jako puno klubova, ali i naših mlađih uzrasta. Želja nam je da taj klub proizvodi, da bude razvojni klub kako za Cedevita Olimpiju tako i za hrvatsku klupsku košarku.
Za hrvatske klubove, osim besparice, pojavio se novi problem, a to su odlasci mladih igrača na studij u SAD i baš je Cedevita Junior ostala bez nekolicine.
– To je ogroman problem i za cijelu europsku košarku. Ne znam koliko je za sve te dečke to igrački pametno, ali mogu razumjeti da ondje dobiju mogućnost obrazovanja, a i zarade igrajući košarku. Osim odlazaka na američke koledže, u Sloveniji je pak i dodatni problem odlaska vrlo mladih igrača u Španjolsku.
FOTO Supruga bivše Dinamove zvijezde zablistala s torbicom vrijednom 10 tisuća eura
Ima i onih koji potraže sreću negdje drugdje na Balkanu, kao što je to učinio Ivan Bogdanović.
– Cedevita Junior imala je plan da gradi momčad oko Bogdanovića i Bilića. I dok se Bilić ozlijedio, Bogdanović je otišao u podgorički Studentski centar, gdje sjedi na klupi i pribojavam se da će se taj talent ugasiti. A mogao je biti nositelj momčadi u hrvatskom prvenstvu i u drugoj ABA ligi.
Jedan drugi Bogdanović, Ivanov rođak, rekorder je Večernjakova izbora košarkaša godine, ali su ga u 2024. ozljede izbacile iz konkurencije. Baš kao i Darija Šarića statiranje u njegovim NBA klubovima.
– Imao sam dvojbi oko Šarića, bio je sjajan u reprezentaciji, ali je u klubu igrao vrlo malo pa sam bodove dao od njega manje poznatim igračima koji su imali plodne klupske sezone. Treći mi je Luka Božić, koji je vodio Zadar do dvostruke krune a bio je i MVP ABA lige. I za njega mi je drago da se vratio u reprezentaciju. Kao što mi je žao što u nacionalnoj vrsti više nema centra Mire Bilana, koji sjajno igra u Italiji, gdje je nekoliko puta bio MVP kola. Možda će nekome biti iznenađenje što sam na peto mjesto stavio Karla Žganeca, no uz njega sam vezan još iz vremena dok je igrao za Cedevitu i u momčadi koja je igrala Top 16 Eurolige bio je jako važan kotačić mehanizma, a sada je to u Zadru.
Na prva dva mjesta su očekivano lanjski laureat Mario Hezonja i prvi centar reprezentacije Ivica Zubac.
– Zupcu dajem prednost jer se u najjačoj ligi na svijetu profilirao u jednog od vodećih NBA centara i punopravni je član momčadi koja će jurišati na visok plasman, a i za reprezentaciju je igrao jako dobro. Drugoplasirani Hezonja nositelj je Realove igre. On je izrastao u jednog od vodećih igrača u Europi.
