Nepodnošljiva lakoća korupcije: Sve nezakonite radnje u poslu tužiteljice Tadić

Rijetki su javni istupi tužiteljice BiH Gordane Tadić. Njen problem je, nažalost, isključivo u njenom neprofesionalnom odnosu a ne u brojnim primamljivim riječima, koje je 29. maja izgovorila tokom intervjua na FACE TV-u kod Senada Hadžifejzovića. Ona ne radi ono što bi morala raditi osoba koja je na jednoj od najvažnijih pozicija u ovoj državi. Već na početku iznenadila je izjavom između 6,18 i 6,31 minute intervjua. Napominjen da je ona tužiteljica BiH, da je njena funkcija u rangu glavne osobe ove gotovo vojno subordinirane institucije. Reklo bi se ona je komandant tužilačkog štaba BiH.

„Ja sam odmah nakon preuzimanja predmeta formirala tužilački tim (za slučaj sa respiratorima)“. Lapsus ili svjesno kršenje zakona? Postoji nešto što je CMS, sistem za automatsko upravljanje predmetima u sudovima i tužilaštvima i to na principu slučajne raspodjele. Dakle, vrši se kompjuterska automatska raspodjela predmeta prema unaprijed utvrđenim parametrima. Tim procesom upravlja sekretarijat Tužilaštva i Suda, a nipošto tužiteljica BiH.

Može se, eventualno, izvršiti presignacija predmeta, pri čemu se bira drugi tužilac, ali se mora takav postupak objasniti i navesti razloge za proces presignacije. Zašto je onda Gordana Tadić rekla da je ona izabrala tužilački tim? Neobično je da se upravo u tom tročlanom timu nađu isključivo tužioci Bošnjaci. Šta su bili traženi parametri?

Sjetimo se drugog slučaja iz proljeća prošle godine, kada je u javnost izbila afera koja će se kasnije nazvati „Vrbovanje selefija“, a koju su otkrili novinari Žurnala. U sve je umiješana obavještajna služba Hrvatske SOA, koja je optužena uz brojne svjedoke da je vrbovala domaće selefije za terorističke akte protiv BiH. Ispostavilo se da su među osumnjičenima Mijo Krešić, Mate Đaković, te konzul Hrvatske u Tuzli Ivan Bandić. Zamjenik ministra odbrane Krešić je za N1 potvrdio da mu je Gordana Tadić, glavna tužiteljica BiH, prva rodica. Potvrđeno je to i za novinara Matu Đakovića.
Problem je kršenja zakonskih procedura koje nisu ispoštovane, a tiču se osnovnih profesionalnih uzusa kojih se Gordana Tadić tada morala pridržavati.

Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, u Glavi 5 navodi razloge za izuzeće pravosudnih službenika. U članu 29. tačka f) propisuje se da „sudija ne može vršiti pravosudnu dužnost ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost“. Istim Zakonom o krivičnom postupku, član 35, stav 1, propisano je da se „odredbe o izuzeću sudije shodno primjenjuju i na tužioca“. Čim su se u ovom slučaju pojavili članovi njene porodice, Gordana Tadić je morala napraviti proceduru svog izuzeća. Predmet je kao štafetnu palicu morala odmah predati u ruke svog
zamjenika i odstupiti. To se nije dogodilo, premda u članu 29. o izuzimanju, u stavu b) stoji „ako mu je osumnjičeni odnosno optuženi, njegov branilac, tužilac, oštećeni, njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik, bračni odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena“.

Dakle, ako postoje rodbinske veze kao „okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost“, mora doći do izuzeća tužioca. U više navrata na FACE TV-u je tužiteljica BiH govorila o svojoj obitelji kao nečemu što je više od posla. Malo je ljudi koji svoju porodicu ne stavljaju iznad profesionalnog angažmana. Ona nije trebala uraditi ništa slično, kad je vidjela da su osumnjičena njena dva rođaka, samo morala odgovoriti na ono što od nje traži Zakon o krivičnom postupku i povući se iz predmeta.

Morala je sazvati Kolegij Tužilaštva koji je tada brojao 58 tužilaca i obavijestiti da se izuzima iz predmeta gdje su osumnjičeni njena obitelj, čime bi pokazala nepristrasnost i neovisnost.
Tačnije, taj slučaj više nije smjela ni pogledati. Međutim ona je nastavila davati ocjene tog predmeta i po tim izjavama je bilo jasno da se nije izuzela. Upustila se time u neprofesionalan i zakonima ove zemlje strogo kažnjiv odnos.

Tužiteljica Tadić je 3. aprila 2019., nakon samo nekoliko dana, utvrdila kako su nakon provedenih ispitivanja njeni suradnici utvrdili da “tri prozvane osobe” odnosno doministar sigurnosti Mijo Krešić, generalni konzul Hrvatske u Tuzli Ivan Bandić i novinar Televizije RS Mato Đaković nisu bili umiješani u te aktivnosti.

Istovremeno sa odbacivanjem ovih optužbi protiv članova obitelji otvorila je istragu 5. aprila 2019. protiv ministra sigurnosti Dragana Mektića, kojeg je teretila za odavanje tajnih podataka i ugrožavanje sigurnosti države. Dakle, Tadić je praktično svojim neizuzimanjem zasigurno mogla uticati na sudbinu predmeta, čime je pokazala da nije postupila po zakonima ove države i da je uradila ono što je strogo kažnjivo u svim civiliziranim i pravnim državama.

U svim normalnim državama morala bi dati ostavku i, vjerovatno, biti krivično gonjena. No, zahvaljujući mnogima pa i tužiteljici BiH mi nismo normalna država. Da jesmo, pitanje je da
li bi za takve bilo mjesta na najodgovornijim funkcijama. Da stvar bude još gora glavna tužiteljica BiH Gordana Tadić je 19. aprila 2019. izjavila u Sarajevu kako istraga o navodnoj aferi SOA-inog regrutiranja bosanskohercegovačkih državljana još nije zaključena ali je istodobno izrazila žaljenje jer hrvatska SOA i bosanskohercegovačka agencija OSA taj problem nisu riješile u izravnoj komunikaciji. To su, rekla je, hrvatska SOA i OSA BiH “morale riješiti između sebe i to ni u kom slučaju nije smjelo izaći u javnost jer je dovelo do uznemiravanja građana u BiH ali i u regiji”, kazala  je Tadić novinarima u Sarajevu, predlažući političko rješenje slučaja.

Dakle, ona oslobađa članove obitelji, a onda otkriva da je čitav postupak daleko od završenog. I dalje traje dio istrage koji se odnosi na navodne pritiske agenata SOA-e: “Ostao je i treći dio
koji radimo putem međunarodne pravne pomoći odnosno suradnje s Hrvatskom i Slovenijom. Taj dio se privodi kraju”, kazala je Tadić, pojašnjavajući kako će zaduženi tužitelj otići u
Soveniju, grad Novo Mesto i tamo ispitati državljana BiH koji je rekao da su ga agenti SOA-e zastrašivali kako bi ga pridobili za suradnju.

Koliko je poznato ova optužnica protiv Mektića je ostala do danas, premda je glavna tužiteljica, kako vidimo, predlagala da se sudski slučaj, još u istrazi, riješi političkim dogovorima. Godinu dana nakon ovih događaja u BiH se niko nije sjetio da ispita ovo tužiteljicino kršenje Zakona o krivičnom postupku BiH.

Iz pravosuđa se zabrinuto javio Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a, čiji je slučaj jednakom brzinom zatvorila Tadićka, bez posljedica, iako je postojao čist i jasan snimak afere „Potkivanje“, gdje Tegeltija učestvuje u najgorim koruptivnim radnjama primanja mita. Tadićkin prethodnik, bivši tužilac BiH Milorad Barašin je odmah podnio ostavku, nakon što je snimljen tokom susreta sa jednim ilegalnim trgovcem oružja. Danas je Barašin pokojni.

Nije uhapšen i procesuiran, iako je morao biti. Tegeltija je untouchable (nedodirljiv). Američka demokratija stalno pokazuje pred svijetom koliko je strogo kažnjivo ometanje pravde u prikrivanju dokaza. U aferi Watergate nakon detaljne istrage osuđeno je 48 članova iz vrha administracije. Među njima su bili ministar pravosuđa John N. Mitchell, njegov nasljednik ministar pravosuđa Richard Kleindienst i šef ureda Bijele kuće H. R. Haldeman, ugledni advokat.

U svim slučajevima se radilo o prikrivanju dokaza.

Koliko je prikrivanja i izuzeća predmeta napravila tužiteljica Tadić? Ono što može američka i evropska demokratija, zašto ne bi mogla i Bosna i Hercegovina? Jer, Evropska unija i SAD su sve učinili da pravosuđe u BiH funkcionira savršeno efikasno. Uložen je ogroman novac u digitalizaciju pravosuđa, investirano u stalno obrazovanje kadrova, podizane njihovog životnog standarda. Nažalost, nisu mogli uticati na brojne „ubačene“ koji su tu došli političkim kanalima, pa se istim putevima ugurali na ključne funkcije.

Novac zapadnih poreskih obaveznika su praktično otele stranke koje danas pravosuđe BiH koriste za velikodržavne ciljeve i podjelu BiH i jačanje svojih pozicija. Gledajući FACE TV, lijepe priče glavne tužiteljice Tadić o novinarima su neuvjerljive. U dva navrata joj je Patria slala pitanja na koja nikad nismo dobili odgovor. Nisu se čak ni udostojili da nas službeno obavijeste zašto ne žele komunicirati. U emisiji FACE-a Tadićka je predložila da se novinari obrazuju jer prave greške tokom svojih istraživačkih tekstova. Prema Zakonu o krivičnom postupku BiH i članu 17. postoji obaveza tužioca da reaguje po službenoj dužnosti na sve pa i na naše novinske članke ili bilo kakve rasprave u javnosti. Tako je uostalom Tadićka reagovala na slučaj respiratora. Član 17. (18.) ZKP-a se odnosi na „princip legaliteta krivičnog gonjenja“.

Dakle, „tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo“…

Što se tiče zahtjeva SDA, tačnije Bakira Izetbegovića za smjenom tužiteljice BiH, bar danas oni nisu ti koji trebaju dijeliti pravosudne lekcije. Neka se samo sjete određenih zanata poput
stolara ili uzgajivača malina u nabavci medicinske opreme i neka zašute. BiH je bila na ivici bezvlašća i pred najgorim ucjenama HDZ-a zahvaljujući tome što su upravo oni otvorili ovoliko prostora za djelovanje velikodržavnih neprijatelja. Za puštanje trojke da se brane sa slobode, možda bi se ipak trebali zahvaliti činjenici da je plamen optužbi opozicije u RS-u prijetio onoj poljskoj boljnici Milorada Dodika, partnera Dragan Čovića, inače, po brojnim medijskim tvrdnjama stvarnog političkog gazde Gordane Tadić.

Valjda je i redovno naivnim stručnjacima iz SDA jasno čemu su služila „slučajno“ odabrana sva tri tužioca Bošnjaka. I čemu je služilo ono otezanje do jutarnjih sati i pravo mrcvarenje javnosti do sudske odluke. Sve je to dio jedne te iste režije i neprekidnog lanca pravosudnih podvala, kakve gledamo u Tužilaštvu i Sudu BiH od procesa za korupciju pa do najgorih staljinističkih suđenja generalima i visokim oficirima Armije RBiH. Nema sumnje da će se i ovaj zaplet sa respiratorima uime raspleta sa Dodikovom i Viškovićevom poljskom bolnicom, kad-tad otkriti u pravom svjetlu. Kao što godinama golim okom, svak ko želi da vidi, mora uočiti jednu stravičnu pravosudnu bahatost i neprofesionalizam.

Piše: S. O.

Patria/ Balkantimes.press