Site icon The Balkantimes Press

Napuštaju li Putina svi prijatelji?

Ovih devet država posljednje su uz njega, ali ne pomažu mu oko Ukrajine

Aleksandar Lukašenko i Vladimir Putin, Foto: društvene mreže

Zbog ruske invazije Ukrajine koja je u tijeku, Vladimir Putin sebe prikazuje kao Boga. Uspoređujući se s Petrom Velikim, poznatim imperijalistom, pokušao je uvjeriti nezapadni svijet da će vratiti “multipolarnost”. Ruski je autokrat veći dio svoje ratne retorike najviše usmjerio prema zapadnim vladama, prenosi Slobodna Dalmacija.

Kako bi multipolarni svijet preokrenuo dugogodišnju američku hegemoniju, ruski je predsjednik pokušao formirati koaliciju zemalja koje su spremne boriti se protiv Zapada. Te su ambicije bile u najmanju ruku male, budući da ljudi za koje je mislio da su saveznici nisu podržali njegov rat onako kako je mislio da će to učiniti. Novinar Julian McBride za portal 1945 analizirao je Putinove nesuđene saveznike i odnose koje oni imaju s ruskim predsjednikom. 

Kazahstan 

Kazahstanski predsjednik Tokayev, kojeg je Moskva poduprla u slamanju unutarnjeg disidentstva, postao je jedan od najvećih kritičara Kremlja. Odbijajući poslati trupe u pomoć Rusiji i ponižavajući ga pred gospodarskim forumom u Sankt Peterburgu, Tokayev počinje gledati na Kinu i Tursku kao na svoje buduće gospodarske i sigurnosne partnere, stavljajući Almaty i Moskvu u predvidljivu situaciju. Isto tako, druge srednjoazijske nacije pod ruskom sferom nisu ni prstom maknule da pomognu Putinu u ratu.

Sirija

Unatoč priznanju ruske aneksije Krima i lažnih referenduma, sirijski diktator Bashar al-Assad nije vojno podržao Rusiju. Dogodilo se upravo suprotno, Rusija je povuka svoje najviše časnike iz Sirije u Ukrajinu kao i sustave protuzračne obrane koji su potrebni Assadu protiv njegovih rivala Turske i Izraela.

Izvorni izvještaji o slanju sirijskih dobrovoljaca u Ukrajinu prošlog proljeća su pali u vodu, jer će Damask trebati ljudstvo više nego ikada sada kada turska vojska prijeti ponovnom vojnom operacijom ako mirovni pregovori propadnu. Ako Putinov režim padne, Assad bi bio jedan od prvih koji će osjetiti posljedice toga.

Armenija

Nekoć ovisna o Rusiji zbog svoje sigurnosti jer je zemljopisno bila u sendviču između neprijateljskih nacija i izolirana od Zapada, a sada su odnosi Erevana s Moskvom pali na najnižu razinu u povijesti. Još od Baršunaste revolucije koja je proruske vladajuće stranke zamijenila onima više prijateljskim prema zapadu, Kremlj jedva da je maknuo prstom kada je to Armeniji bilo najpotrebnije.

Indija

Indija i Rusija stotinama godina imaju bliske odnose, ali New Delhi nije pružio vojnu potporu Putinu u Ukrajini, već je iskoristio sniženu naftu. Obično su na strani Rusije jer su bili povijesna protuteža kineskim upadima na granice. Budući da Peking stječe utjecaj u Moskvi, to New Delhi stavlja u neizvjesnu situaciju. Indijski premijer Modi izjavio je da “sada nije doba za rat” signalizirajući njihovo nezadovoljstvo sukobom unatoč tome što su bili suzdržani u više rezolucija UN-a.

Kina

Uzurpirajući Rusiju u gospodarskom napretku i povećavajući vojnu moć Moskve, Putin se oslanjao na novčanu pomoć KPK kako bi održao svoje gospodarstvo u ratu. Kina do sada nije vojno podržavala Moskvu u ratu, a signalizirajući razočaranje mogućom uporabom nuklearnog oružja od strane Rusije, Kina je tiho odustala od potpore.

Trenutno u demografskoj krizi, gospodarskom padu i budućem zastoju oko Tajvana, Kina je odbila priznati bilo kakve aneksije i usredotočit će se na smirivanje vlastitih unutarnjih problema.

Srbija

Srbija i Rusija uvijek su imale bliske odnose, budući da je Rusko Carstvo pomoglo Srbiji da stekne neovisnost od Osmanlija, ali u 21. stoljeću ti su odnosi na raskrižju. Iako mnogi građani Srbije podržavaju Rusiju, posebno krajnja desnica i oni vjerski ortodoksni, srbijanska vlada odnedavno je u sukobu s Kremljom. Predsjednik Vučić nedavno je zatražio da Wagnerovi plaćenici prestanu regrutirati u Srbiji, a odbili su priznati ruske aneksije jer to utječe na sudbinu Kosova. 

Iran

Kao jedan od najvećih odmetničkih režima danas, Iran je bio pobornik vojne tehnologije u današnjoj Rusiji, šaljući dronove Shahed i potencijalno balističke projektile. Iako se ovo čini kao podrška, Iran je odbio priznati ruske aneksije i izjavio je da ih neće priznati ni u budućnosti. Suočavajući se s raznim separatističkim pokretima, Iran nije u poziciji priznati nezakonito otimanje zemlje. 

Sjeverna Koreja

Pustinjačko kraljevstvo Sjeverne Koreje poduprlo je lažne zastupničke države Donbas i tiho je poslalo granate kako bi pomoglo ruskim ratnim naporima u stagnaciji. Budući da je zemlja i dalje izolirana od međunarodne zajednice s jednom od najgorih ekonomija na svijetu, njihova podrška u sukobu malo znači.

Bjelorusija

Aleksandar Lukašenko, bjeloruski diktator bio je upoznat s ruskim vojnim operacijama tijekom cijele njihove invazije. Dopuštajući Kremlju da koristi njegovu zemlju kao lansirnu rampu, deseci tisuća RF-a slili su se u Ukrajinu preko bjeloruskih granica. Unatoč logističkoj podršci, Lukašenko je bio oprezan s formalnom intervencijom.

Znajući za mogućnost vojne ili civilne pobune ako se Bjelorusija formalno pridruži ratu, pokušao je kupiti neko vrijeme prije konačne odluke koju će javiti Kremlju. Pod pritiskom da intervenira, odlučio se dozvoliti ruskoj vojsci da iz bjeloruskih baza pokrene raketne napade na Ukrajinui. Ako Putinov režim padne, Lukašenko zna da će biti sljedeći domino u kuli od karata koji će pasti.

Exit mobile version