Šejtan nam dolazi na različite načine zavisno od našeg stanja
Kada smo imanski jaki, on nam dolazi kroz oholost i samodopadljivost. On pokušava da učini da budemo zadovoljni svojim djelima, da povjerujemo kako smo savršeni, superiorni i da drugi moraju da se promijene. Počinjemo da djelujemo kao haram policija.
Iako je savjet ključni dio naše vjere, naš fokus je preusmjeren sa popravljanja sebe na popravljanje svih ostalih, jer mislimo da smo već savršeni. One koji imaju znanje šejtan pokušava da učini ponosnim i samostalnim.
Kada nam je iman nizak, šejtan dolazi kroz očaj. On pokušava da učini da se osjećamo udaljeno i nisko kako bismo jednostavno odustali. Kada počinimo grijeh on nas ubijeđuje da nema smisla da klanjamo ili idemo u mesdžid jer bismo bili ‘licemjeri’ ukoliko to uradimo.
On čini da vjerujete da svi ‘vjernici’ samo osuđuju i da je bolje da se držite svog lošeg društva jer vas oni barem neće osuđivati. Kada ne možeš biti savršena muslimanka, on vas ubijeđuje da bi bilo dobro i da skineš hidžab, kao da je hidžab samo za savršene osobe.
Kao da svaka žena prvo da se transformiše u meleka prije nego što stavi hidžab. On vam govori da odustanete od borbe jer ste previše udaljeni ili previše nisko da biste se vratili Allahu.
Molim vas shvatite da su sve ove taktike šejtanove obmane. Niko nije savršen, ni oni koji idu po klubovima ni učenjaci.
I svaka duša je dostojna da se vrati Allahu.
Nijedna količina grijeha nije prevelika za Njega da oprosti. Njegova milost je beskonačna.
Svi grijesi čovječanstva i kada se udruže su ograničeni. Ne postoji prevelika udaljenost koja se ne može preći jednim, iskrenim pokajanjem.
Za one koji osjećaju da im je iman visok, zapamtite da nijedna količina znanja ili ibadeta vas ne čini savršenim.
Uvijek možete bolje. I svaka pobožnost koju imamo je jednostavan dar koji nam može biti oduzet kao što je i dat.
Biti ohol zbog dara pobožnosti ili znanja je jedna od najopasnijih vrsta nezahvalnosti koju možemo pokazati.
Piše: Jasmin Mudžahid