O američkim izborima i kaosu koji prijeti nakon njih, razgovarali smo s Muhamedom Šaćirbegovićem Sacirbeyom, ratnim ministrom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i veleposlanikom pri Ujedinjenim narodima. Sacirbey je američki državljanin, danas živi na istočnoj obali i s velikim zanimanjem prati politička zbivanja u SAD-u. Zadržao je brojne kontakte i veze u visokim sferama tamošnje politike.
UNIŠTAVANJE RAZLIČITOSTI
Jeste li očekivali ovako tijesnu bitku, odnosno da Donald Trump nakon svega može osvojiti toliki broj glasova?
– Nisam očekivao i, reći ću vam otvoreno, to me razočaralo. Na kraju krajeva, ljudi koji su mu dali glasove su moji susjedi, sudržavljani s kojima me veže to što želimo najbolje za ovu zemlju i imati barem neku vrstu zajedničke vizije. Jedan od glavnih razloga zašto je Amerika uspjela jest ta različitost, a Trump je taj koji to pokušava uništiti. Jedan od razloga zašto smo se borili u BiH jest ta različitost. I Hrvatska, kada je ušla u EU, imala je tu istu viziju različitosti. Bivša Jugoslavija nije imala toliko problema s istim konceptom, nego više zbog totalitarnog društva i koncepta države, komunizma.
U tom smislu Trump je najopasniji. Nije pitanje kakva je njegova politika o imigraciji, porezima, ženskim pravima, muslimanima, crncima ili Meksikancima, nego koliko on poštuje američki Ustav i koncept koji je donio neku vrstu ravnoteže u politici, upravljanju državom, kao i na razini društva.
Ne ustručavam se reći da se bojim toga čovjeka. On me ne plaši svojim intelektom, patriotizmom – pa ja sam veći američki patriot od njega – nego zbog toga što budi ono najgore u ljudima, nešto za što mislimo da smo ostavili prije stotinu ili milijun godina iza sebe u našoj ljudskoj evoluciji. Mi koji smo prošli rat u bivšoj Jugoslaviji znamo koliko daleko to može odvesti.
Dobro se sjećam kada sam se kao Amerikanac jugoslavenskog/bosanskog porijekla susretao prije devedesetih godina prošlog stoljeća s ljudima koji su dolazili iz bivše zajedničke države u Ameriku i njihovih riječi da tamo ne može biti nikakvog rata. Poslije smo vidjeli što se sve dogodilo. Za mene je prvo iskustvo bilo Vukovar. Mogu puno toga govoriti o tome što se događalo po Bosni kasnije, ali mene je probudio Vukovar. Sve u svemu, mene Trump nije iznenadio, već sam nešto ovakvo od njega očekivao.
Sve govori da je izgubio izbore. Hoće li, međutim, on mirno predati vlast?
– Ne! Jedino je pitanje tko će njega istjerati iz Bijele kuće. To može biti sud, može biti i neka policijsko-sigurnosna akcija. Može se dogoditi i da ga njegovi republikanci istjeraju. On sada krši ono najvažnije u Americi – vladavinu zakona, Ustav. On se može žaliti, ali izlaza nema van države i manipulacije, podizanja tenzija bliskog građanskom ratu. To može biti i tihi i otvoreni rat. Ništa ne isključujem.
Je li ipak najizgledniji scenarij s bezbrojnim žalbama na brojenje glasova, a sve kako Kongres ne bi potvrdio rezultat izbora?
– Mislim da ste u pravu. Takvu njegovu strategiju i sam sam najavio nedugo nakon njegove prve postizborne izjave. Njegova igra svodi se na razvlačenje. Tu postoji i nekoliko problema. Posegnut će za bilo kojom taktikom koja će mu dati stratešku prednost. Njegova taktika nije pobijediti ispred suda, nego sve radi dok mu se ne ukaže neko novo taktičko otvorenje. To može postići ponajprije građanskim prosvjedima, neredima, kada bi pozvao vojsku, svoje suradnike i birače da mu se pridruže.
To bi zapravo bio početak građanskog rata. Trump bi bio spreman, pa čak i sretan predvoditi jednu stranu u tom sukobu. On misli da ima sve što mu je potrebno u Bijeloj kući. Druga moguća stvar je ovo što ste spomenuli u pitanju, tj. da je Trump uvjerenja da ima prednost u Kongresu. Glasalo bi se, naime, ne po broju predstavnika, nego država. To je nešto što bi Ameriku dovelo do kraja. Mislim da jedan Wyoming ili Južna Dakota imaju isti broj glasova kao Kalifornija ili New York.
NOVA FAŠISTIČKA SNAGA
Je li to scenarij o kojemu se u Evropi naveliko govori i naziva ga se “balkanizacijom Amerike”?
– Da to ne bi bila jedna vrsta ironije… (smijeh, op. Z.Š.). Amerika je kroz svoju povijest uporno izbjegavala tu balkanizaciju. Jedini put kada se upustila u takvo što bilo je 1861. godine. Iako ju se naziva američkom revolucijom, to je zapravo bio građanski rat, jer je jedna trećina bila za neovisnost, druga trećina za postojeće stanje, a ona treća da se ide s onim tko pobijedi. Prava američka revolucija dogodila se usvajanjem ustava deset godina poslije. To mnogi ljudi ne razumiju. Pa i danas trumpisti misle da protivnika treba pobijediti oružjem, iako je Amerika tada pobijedila papirom. Tom ustavu ja dajem istu važnost kao svetoj knjizi.
Mogu imati svoje visoko mišljenje o Kuranu, Bibliji…, ali kao Amerikanac moraš znati da ovaj koncept koji živimo nije uvijek išao u današnjem pravcu. Martin Luther King je rekao da nakon većeg proteka vremena sve ide prema pravdi. Današnji američki ustav omogućio je ne samo da stvari idu prema pravdi, nego i da ojačaju zemlju u pokušaju da pronađe u sebi dušu koja poštuje tu pravdu. Sve što Trump radi je kontra toga.
Rekli ste da ključ može biti među republikancima. Koliko među njima može prevladati svijest da Trump vodi državu i cijelo društvo u ponor?
– Postoji veliki broj republikanaca koji tako razmišljaju. Međutim, ovo nije primarno pitanje republikanaca, nego trumpista. To je neka nova fašistička snaga. Imali ste nekoliko filmova, poput Aliena, koji će vam ilustrirati situaciju najbolje onom scenom kada iz tijela onog nesretnog čovjeka koji je bio ugrizen iziđe neka odvratna životinja. To je trumpizam! Problem je što ljudi još ne govore što je posrijedi.
Pa imate i veliki broj demokrata ili nezavisnih koji su prije izbjegavali politiku držeći da tu nema prolaza za njihova radikalna stajališta prema drugima. Oni su operirani od bilo kakvog osjećaja za demokraciju, već svoje divljenje izražavaju prema ljudima poput Putina. Tako i problem s Kinom nije zbog toga što je ona komunistička, već neka vrsta fašističke sile s kojom bi oni rado ušli u utrku. Trumpisti ne samo da nemaju osjećaj za demokraciju, već i izraženu potrebu za njezino rušenje.
Kakva se američka politika, pobijedi li Biden, može očekivati prema našoj regiji, pogotovo BiH? Hoće li doći do nekog radikalnog zaokreta?
– Za mene je, ne samo za područje bivše Jugoslavije, već i jugoistočne Europe, rješenje uvijek bilo i ostalo u integraciji u euro-atlantskim institucijama. Kada smo potpisivali Daytonski sporazum, razgovarao sam s predsjednikom Clintonom i rekao mu da jedini smisao može biti ulazak u euroatlantske institucije. Nisam mislio samo na BiH, nego i na Hrvatsku i Srbiju, koja je tada bila u zajednici s Crnom Gorom. U trenucima kada je Srebrenica padala, išao sam u Salzburg, na sastanak s europarlamentarcima kako bi BiH bila izvanredno primljena u Uniju. Znali smo da će u suprotnom kočničari unutar države i regije naći razloga, kao i da će im u tome pripomoći neki faktori izvana.
To se događa danas, jer stalno slušamo vijesti o nabavi naoružanja u Srbiji, koliko su duboko prodrli i Kina i Rusija sa svojim ekonomskim interesom. Jedina brana bila im je Amerika. Europa sama nije vojna sila, više nije čak ni ekonomska ako se mjeri s Kinom. Neke su vanjske sile ne samo prodrle u Mađarsku i Poljsku, nego i u ključne države Unije. Ako dođe do podjele u EU-u, mi se vraćamo tamo negdje prije Prvog svjetskog rata.
Kada sam preuzeo dužnosti u BiH i UN-u, mislio sam da ću raditi po stoičkom konceptu, vodeći se svojim studijama države između Austro-Ugarskog Carstva i prvog oblika Jugoslavije. Isto tako sam mislio da je rat koji je poslije došao bio posljednji u 20. stoljeću. Ali, sada vidim da je on zapravo bio prvi u 21. stoljeću.
Kada pogledamo što se događa s ovom tzv. Islamskom državom, što je u Ukrajini, smaknuća u džamiji na Novom Zelandu ili 77 mladih ljudi pobijenih u Norveškoj, svi ti zlikovci svoju inspiraciju vuku iz vizije koju imaju oko onoga što se događalo u BiH.
Svima im je uzor nekakav borac ili ratni zločinac, s bilo koje strane. Hoću reći da mi tu nismo Balkan ili jugoistočna Europa, mi smo zapravo svijet. Svijet tu dolazi i od nas vuče svoje pouke i nauke.