Kako studenti i sav slobodoumni svet s „kičmom“ koji nije sličan amebi, tako i ja želim da stanem u odbranu svojih prava, zakona i Ustava koji se krši od onih koji moraju da ga poštuju – počevši od vrha i predsednika države, do njegovih klonova – lokalnih moćnika i nasilnika – kaže za Danas Leskovčanin Momir Pejatović koji je na funkciji tehničkog direktora Narodnog pozorišta Leskovac proveo 22 godine.
Diplomirani inženjer elektrotehnike Momir Pejatović je sredinom nedelje dobio otkaz, kako tvrdi, iz političkih pobuda.
On je siguran u to da je otkaz koji je dobio politički progon jer se vremenski podudara sa građanskim aktivizmom koji datira od pada nadstrešnice u Novom Sadu kada širom Srbije, pa i u Leskovcu, počinju građanski protesti. Pejatović ističe da je svakog petka ispred Gimnazije prisustvovao petnaestominutnom ćutanju, i dodaje da mu je skrenuta pažnja da ga „snimaju“.
– Direktor koji mi je dao otkaz još tada mi je skrenuo pažnju da se na njega iz kabineta gradonačelnika vrše veliki pritisci da dobijem otkaz. Od početka protesta doživljavam mobing s njegove strane, u vidu menjanja sistematizacije i naziva radnog mesta, intenzivno u posledanja tri-četiri meseca – žali se Pejatović.
Iz tog razloga on iznosi „presek ličnosti“ Stanislava Grujića, direktora koji mu je otkaz uručio putem pošte, ističući da u upozorenju pred otkaz direktor nije naveo političke razloge, nego trivijalnosti.
– Direktor je instalirao “špijune“, svoju vojsku u pozorištu kojima je težišna aktivnost bavljenje time kada ja dolazim na posao i šta radim, umesto da bude bavljenje pozorištem. Ovaj čovek je imao vrlo nasilnu prošlost koja je lako dokaziva, i koju želim da iznesem. On je krajem 2009. godine napustio pozorište kao glumac i uzeo pozamašnu otpremninu u vrednosti od sadašnjih sedam – osam hiljada evra. Pare od opremnine je uložio u privatan biznis kojim se bavi od 2010. Nelegalno se 2013. vratio na mesto direktora Narodnog pozorišta u Leskovcu, kada je SNS stupio na vlast. Fizički je nasrnuo na glumca Nenada Mitrovića i dao mu otkaz 2018. godine. Kada mu je istekao prvi mandat na mestu direktora, sebi je ostavio radno mesto glumca, i više od pet godina nije ušao u zgradu pozorišta, što je vrlo dokazivo jer nije odigrao nijednu ulogu i nije imao nijedno dežurstvo koje je obavezujuće za glumce. Za sve to vreme je primao poprilično veliku glumačku platu. Prošle, 2024. godine, zadojen revanšizmom, zlobom i spletkarenjem drugi put postaje direktor leskovačkog pozorišta i vrši teror nad radnicima – priča naš sagovornik i ističući da u pozorištu postoji više od 30 video kamera, te je shodno tome, mobing je zastrašujući. Pejatović naglašava da je teatar pretvoren u severnokorejsku kasarnu, i da su radnici preplašeni.
On dodaje da je gotovo jedini u teatru koji se pobunio protiv samovolje direktora, a da je epilog pobune to što je sredinom nedelje dobio otkaz.
Među ključnima razlozima za njegovu podršku studetima je, kaže, to što pripada generaciji koja nije uspela da izvrši bitne i korenite promene u svoje vreme.
– Na ulici sam, kao student, od ’92. godine; šetao sam mesecima ’96 -’97. u povorci iza Zorana Đinđića, Vuka Draškovića i Vesne Pešić, i učesnik sam 5. oktobra. Ceo život sam proveo na ulici, ali mi nismo uspeli, jer nismo doživeli svanuće 6. oktobra. Moja ćerka je sada u sličnoj situaciji, student je Beogradskog univerziteta na Filološkom fakultetu, i prolazi veoma slične stvari. Međutim, ona i njena generacija su istrajni i sa svojim zahtevima mnogo konkretniji i nadam se da će uspeti u onome u čemu moja generacija nije uspela – naglašava Pejatović i ističe da današnji studenti ne traže promenu ljudi na vlasti, već promenu sistema.
– Takođe se zalažem ne za promenu vlasti, već promenu načina razmišljanja i promenu sistema vrednosti. Studenti nikog poimence ne naglašavaju, već u svojim zahtevima strogo traže pravdu, slobodu i jednakost. Svako ko je protiv tih zahteva je nepravdoljubiv i po definiciji diktator, jer se traži sloboda, a diktatorima i autokratama sloboda koju studenti traže ne odgovara – zaključuje Pejatović. On ističe i to da su u Leskovcu protesti sve intenzivniji i mnogoljudniji iz nedelje u nedelju.
Na zvaničnu mejl adresu direktora Stanislava Grujića, koju smo pronašli na sajtu Narodnog pozorišta Leskovac, uputili smo pitanja iz Danasa, sa pozivom da se iznese i druga strana i pitanjem da li su optužbe istinite, međutim, do objavljivanja ovog teksta odgovori nisu stigli.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.