fbpx

MOKAR BARUT Veliko Chelseajevo pojačanje nikako ne može zabiti. Šta se dešava?

Neosporno je da Werner ne daje puno golova. Zabio je osam komada u prvih 12 utakmica u svim natjecanjima, izgledalo je kao potpuno pogođen transfer, a onda je stao.

Foto: Penal.ba

Nakon što je Timo Werner protiv Rennesa dobio čistu loptu na petercu i sivonjićevski prebacio gol, menadžer Frank Lampard je stao u odbranu svog igrača.

Preko noći se sve promijenilo: Savo Milošević postaje selektor?

“Takve stvari se dogode”, objasnio je Lampard kad su ga nakon utakmice pitali kako je moguće da napadač od 50 miliona funti potpuno nečuvan s pet metara prebaci cijeli gol. “Timo je htio zabiti, ali lopta je skakutala kako je dolazila prema njemu i iz svog iskustva vam mogu reći da takve prilike izgledaju puno lakše nego što zapravo jesu. Bila je to teška situacija.“

Vakcinu protiv korone će primiti Džeko, Gojak, Krunić…

Na snimci se, doduše, ne vidi da je lopta odskočila. Vidi se samo da ju je Werner udario nepotrebno jako i prenisko, ali Lampard je u životu zabio 177 golova u Premier ligi i 23 u Ligi prvaka. Čovjek iza sebe u Chelseajevu dresu ima 200 golova na najvišoj mogućoj razini i kada se on pozove na nešto iz svog iskustva, onda o tome više nema rasprave. Ta konkretna situacija je stavljena u arhiv i Werner je dobio taj promašaj na kredit, ali problem nije riješen.

Saničanin oduševio igrama za Zmajeve, a u januaru potpisuje za velikana evropskog fudbala

Werner već osam utakmica u Premier ligi nije zabio gol, a kad se u priču doda i Liga prvaka, bez gola je već 722 uzastopne minute. Za napadača koji je plaćen 50 miliona funti, to je ipak malo previše praznog hoda, a tako je počeo razmišljati i Lampard koji ga je u predzadnjoj ligaškoj utakmici izvadio na poluvremenu, dok ga je protiv Aston Ville ostavio na klupi.

Kada pogledamo cijelu sezonu, dolazimo do zaključka da je Werner najstandardniji Lampardov igrač. Odigrao je 1.734 minute i u cijeloj sezoni na terenu nije bio samo u jednoj od 24 utakmice koje je Chelsea odigrao — onoj protiv Barnsleyja u EFL Cupu koju je Chelsea dobio 6:0. U tom kontekstu činjenica da ga je Lampard izvadio na poluvremenu utakmice s Arsenalom i da ga je protiv Ville ostavio na klupi vodi do pitanja je li Werner potrošio kredite.

Begović napisao samo jednu riječ i time otkrio ko treba biti selektor reprezentacije BiH

Neosporno je da Werner ne daje puno golova. Zabio je osam komada u prvih 12 utakmica u svim natjecanjima, izgledalo je kao potpuno pogođen transfer, a onda je stao. Barut je postao mokar, a ne samo da više ne zabija kao u tim početnim kolima, nego Werner relativno često promašuje izgledne prilike, loše prima loptu i radi tehničke pogreške. Od potpuno pogođenog transfera postao je problem koji je Lampard posjeo na klupu u zadnje dvije utakmice. Iz svega toga se nameće pitanje je li problem u Werneru ili je priča nešto dublja.

Gianluca di Marzio ekskluzivno javio gdje će Rade Krunić igrati u drugom dijelu sezone

Promijenjena uloga

Naravno, dobar dio problema zbilja leži u Werneru.

Koliko god ga Lampard branio, napadač od 50 miliona eura ne može promašiti gol s pet metara potpuno neometan. Slično je promašivao i protiv Newcastlea, a u Premier ligi je promašio osam clear cut šansi, onoga što mi prevodimo kao velike prilike, a zapravo bi bolji prijevod bio prilike bez velikog utjecaja odbrambenog igrača. Usto, povećanje broja izgubljenih lopti i tehničkih grešaka itekako sugerira da je Werner u krizi samopouzdanja. Nakon što je protiv West Hama imao tek jedan uspješan dribling od pet pokušaja, protiv Arsenala i Aston Ville nije pokušao nijedan. Stoji opaska da nije igrao punu minutažu, na te dvije utakmice je ukupno na terenu proveo samo 64 minute kada uračunamo sudijske nadoknade, ali nula driblinga je vrlo dobar indikator manjka samopouzdanja čovjeka koji u Premier ligi ima 58 posto uspješnosti driblinga ne računamo li zadnje tri utakmice.

Međutim, to ne znači da je problem samo u njemu i da ga se može okarakterizirati kao lošeg igrača i promašen transfer. Werner je jako dobar igrač koji itekako zna zabiti gol, prošle godine je u Bundesligi utrpao 28 uz samo tri kaznena udarca. Brz je, fizički je jako dobar i individualno je opasan, a kompletan je napadač koji može razigravati saigrače dok je i sam opasan po gol.

Razlika je u tome što se dolaskom u Chelsea njegova uloga potpuno promijenjena u odnosu na ono što je igrao u RB Leipzigu.

Prošle sezone je Werner u Bundesligi imao 3,78 udaraca na protivnički gol po 90 odigranih minuta. Ove sezone ima prosječno 2,26 udaraca u svim natjecanjima, a ispred njega su Tammy Abraham koji ima 3,12, ali i Hakim Ziyech, Christian Pulisic i Olivier Giroud, koji su nešto malo bolji. Werner je gurnut na krilo i dobio je ulogu u kojoj mu je smanjena važnost, a time i doprinos koji je mogao donijeti ekipi.

Najbolje je to pokazala utakmica protiv Southamptona. Lampard je pokušao odigrati u formaciji 4-2-3-1 i Werner je igrao centralnog napadača. Pulisic je bio na desnom krilu, Mason Mount je bio na lijevom, a Kai Havertz na poziciji desetke i Werner je briljirao. Zabio je dva gola i podijelio asistenciju, ali kroz njega se vrtio Chelseajev napad i u toj ulozi se jako dobro snašao. Problem je u tome što je Lampard u zadnje vrijeme standardizirao formaciju 4-3-3 u kojoj Havertz igra dublje u polju, a Werner ima ulogu lijevog krila koje može ući prema sredini tek kada Ben Chilwell dođe visoko dati širinu napadu. Uloga lijevog krila mu je prilično rigidna i to se osjeti na terenu.

Izgubljena sloboda

Veliki dio objašnjenja Wernerova lošeg učinka u napadu kada igra lijevo krilo leži u načinu na koji Chelsea igra odbranu.

Jedini način na koji formacija 4-3-3 s Jorginhom kao zadnjim veznim može defanzivno funkcionirati jest da mu druga dvojica veznjaka aktivno pomažu u odbrambenim zadaćama i kontroliranju sredine terena. S obzirom da su N’Golo Kanté i Mateo Kovačić, Havertz ili Mount na drugoj ‘osmici’ postavljeni prilično usko i da ne stignu zatvarati široke pozicije i promjene strana, Lampard traži od Wernera da se spusti kako bi pomogao lijevom beku u fazi odbrane. Werner je discipliniran igrač koji konstantno odrađuje taj obavezni dio igre i ispunjava taktičke zadaće, tako da taj dio pomoći Chilwellu odrađuje donekle uspješno. Problem je u tome što taj aspekt njegove važnosti za stabilnost odbrane dolazi s visokom cijenom.

Wernera odbrambeni zahtjevi dovode u lošu početnu poziciju za kontranapad, a to je daleko najjači aspekt njegove igre. Nakon što Chelsea oduzme loptu, Werner je obično duboko u svojoj polovici i ispred sebe ima 70-ak metara terena koje mora prijeći prije nego što dođe u situaciju za udarac.

U Leipzigu su stvari bile drastično drugačije. U pravilu je baš on bio najistureniji igrač dok je ekipa bila u fazi odbrane. Pojednostavljeno rečeno, Werner je bio onaj igrač koji je, čim bi protivnik probio prvu liniju presinga i uspio prenijeti loptu na Leipzigovu polovicu, ostajao visoko i čekao da njegovi saigrači osvoje loptu i gurnu je naprijed. Vrebao je poziciju iza leđa stopera, postavljao se tako da može napasti prostor i, zapravo se dobar dio utakmice odmarao.

Rezultat takvog slobodnog statusa u ekipi bila je činjenica da je Werner imao najviše dodira unutar kaznenog prostora od svih krila i napadača u Bundesligi. Ne samo to, prema njemu je bilo upućeno 35 dodavanja po utakmici, a to je više nego što je primao čak i Robert Lewandowski. Istovremeno je imao debelo najveći broj progresivnih dodavanja među napadačima.

Ukratko, Werner je u Leipzigu imao potpunu slobodu. Bio je prvi igrač ekipe, većina lopti je išla na njega, a on je mogao birati hoće li se izvući prema krilu, hoće li se pojaviti u sredini kao desetka ili će napadati dubinu iza prvog napadača. U tranziciji je imao povlaštenu ulogu, čekao je priliku i kad bi Leipzig napao u kontri, on je do udarca obično imao 40-ak metara i potrebu za samo jednim driblingom. Obično je ispred njega bio samo stoper i kad bi ga Werner izbacio, dolazio je u izglednu situaciju.

Lampard mora nešto učiniti

Ovdje je, međutim, ispred njega pola suparničke ekipe i samim time nema više onih relativno laganih situacija u kojima je pumpao samopouzdanje i zbog kojih je, na kraju krajeva, doveden jer ga na otvorenom terenu malo ko može uhvatiti. Ostao mu je mokar barut i frustracija koja se gomila sa svakom novom neiskorištenom prilikom.

Međutim, kad iz jednačine maknemo to što se ne može odmarati u fazi odbrane kako bi bio svjež za napad i da mu je oduzeta tranzicija koja je njegova najveća snaga, pa se koncentriramo na postavljeni napad, u Lampardovu je sistemu njegova uloga puno manje slobodna nego što je bila dosad u karijeri. Pozicioniran je široko na krilu, gdje do izražaja uopće ne dolaze njegove kvalitete u kretanju bez lopte, a sama lopta jako rijetko dolazi do njega kako bi on mogao kreirati za suigrače. Napadač kojem je kretanje oduvijek bio najbolji dio vještina sveden je na statično krilo koje drži širinu. Sve to skupa utječe na samopouzdanje, a ono se manifestira promašenim prilikama i više od 700 minuta nogometa bez postignutog gola, jer se Werner naprosto ne osjeća ugodno na novoj poziciji i u novoj ulozi u kojoj je izvan svog ritma.

Stvar je u tome što Lampard sebi ne može sebi priuštiti takvog Wernera.

Na početku sezone Werner je pokazao koliko može biti vrijedan Chelseaju, koliko je zapravo dobar kad ga se stavi na pravo mjesto na terenu i u pravu ulogu unutar ekipe. Lampard će mu to morati omogućiti, morat će mu kreirati situacije u kojima će on biti u centru pozornosti, a ne skriven na krilo i isključen iz igre. Onda će ponovo doći i golovi, jer oni se ne događaju sami od sebe i nisu izolirani od dublje priče koja u ovom trenutku ide protiv Wernera i onoga što ga čini kvalitetnim napadačem.

Penal.ba / Balkantimes.press

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded.

Podržite nepristrano informiranje!             Support impartial informing!