Naime, bojazan je da bi Washington i Moskva mogli da pokušaju da naprave svoj dogovor o budućnosti Ukrajine bez Kijeva i američkih saveznika u Evropi.
Predsjednik SAD Donald Trump pojačao je zebnju postom na njegovoj društvenoj mreži Truth Social, optužujući Zelenskog da je diktator i rekavši da “uspešno pregovaramo s Rusijom o okončanju rata”.
Američki zvaničnici su negirali da žele da isključe bilo koga iz procesa. Međutim, sugestije iz SAD da Evropa neće biti za pregovaračkim stolom izazvale su raširenu uzbunu, a pozitivne vibracije sa sastanka SAD i Rusije u Rijadu 18. februara takođe su izazvale uznemirenost.
U ovoj fazi postoje dva ključna pitanja: da li Washington i Moskva uopšte mogu da dogovore obostrano prihvatljivo rješenja za okončanje rata u Ukrajini, i ako mogu, šta bi bilo ko drugi mogao da uradi po tom pitanju?
Bijela kuća očigledno želi mir. Nije jasno da li to želi i Moskva. Trumpov specijalni izaslanik za Ukrajinu i Rusiju Keith Kellogg stigao je u Kijev 19. februara samo nekoliko sati pošto je Rusija izvela noćne napade na Ukrajinu. Oko 250.000 ljudi ostalo je bez struje na temperaturama ispod nule u lučkom gradu Odesi.
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov u Državnoj dumi je rekao da “krizu ne treba rješavati prekidom vatre”.
Ako je Kremlj spreman za dogovor, izgleda da zauzima tvrdu poziciju u pregovorima. Scenario iz košmara za Ukrajinu i njene evropske saveznike je da će Washington pristati na tako nešto.
Američki zvaničnici su rekli da će obje strane u sukobu morati da naprave ustupke, ali nisu dali detalje o tome šta bi to moglo biti s ruske strane.
Upitan o tome na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji 15. februara, Kellogg je rekao: “Moraće biti teritorijalnih ustupaka” i “moglo bi da bude odricanja od upotrebe sile”.
Skeptici upozoravaju da SAD daju previše, prerano, u potrazi za brzom i lakom diplomatskom pobedom. Ali ako bude dogovora koji Ukrajina i Evropa ne prihvate, šta onda?
Iznijeto je više snažnih izjava.
Ukrajinski ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha na pitanje u Minhenu kako bi izgledalo “neprihvatanje” lošeg dogovora, rekao je: “Znamo kako da se odupremo. To smo dokazali na bojnom polju”.
Međutim bez podrške SAD, Ukrajini će biti teško da prkosi. Do sada je Evropa pružila više pomoći Kijevu nego SAD, pokazuju podaci Kilskog instituta za svjetsku ekonomiju. Podaci obuhvataju vojnu, finansijsku i humanitarnu pomoć.
Ipak, Washington je pružio najviše vojne pomoći, što naglašava razmjere izazova s kojima bi se Ukrajina suočila bez američke podrške. Da bi nadoknadila nedostatak, Evropa bi morala da skoro udvostruči svoju ukupnu podršku Kijevu.
Evropski lideri su ponovili mantru da će pružati pomoć Ukrajini “koliko god bude potrebno”. Međutim, to se ne bavi pitanjem da li bi masovno povećali tu pomoć kako bi popunili prazninu.
Čak i priča o evropskim mirovnim snagama, koje bi bile raspoređene u Ukrajini posle potencijalnog prekida vatre ili mirovnog sporazuma, dolazi s upozorenjem da bi to zahtijevalo uključivanje i podršku SAD.
S obzirom na fiskalna ograničenja i političke podjele, nejasno je da li će Evropa uskočiti. Do sada, na svakom koraku, Amerika je bila potrebna da je drži za ruku.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.