fbpx

MIŠLJENJE – BiH ne treba još jedan nepošten posrednik

Nema potrebe za OHR-om bez volje da ga se koristi u svrhe za koje je uspostavljen: za promociju i primjenu najviših standarda demokratije, vladavine prava i ljudskih prava, a sve je to izričito navedeno u Ustavu BiH

Emir Suljagić, visoki predstavnik, mišljenje
Foto:AA

SREBRENICA (AA) – Ovo je vijest o Bosni i Hercegovini koju čini se niko ne poima: u praktičnom smislu, Ured visokog predstavnika (OHR), ključna međunarodna institucija uspostavljena u skladu sa Daytonskim sporazumom i zadužena za civilnu (političku) provedbu mirovnog sporazuma, i što je još važnije, institucija koja je preuzela ulogu konačnog arbitra neizbježnog političkog trvenja unutar bosanskohercegovačkog političkog sistema, prestala je postojati. Međutim, možda to i nisu loše vijesti.

Evo malo konteksta:

Dana 23. jula ove godine, posljednjih dana svog mandata, sada već bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko upotrijebio je takozvana “bonska ovlaštenja“, to jest ovlaštenje da “olakša rješavanje svih poteškoća… donošenjem obavezujućih odluka, kada smatra neophodnim” – i nametnuo izmjene i dopune Krivičnog zakona države kojim se zabranjuje poricanje genocida.

OHR je ujedno i posljednji preostali značajan mehanizam međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini. Nekadašnja vojna komponenta mirovnog aranžmana tokom godina je reducirana od snažne vojne operacije na manje nego simbolično vojno prisustvo.

Odluku o zabrani poricanja ili veličanja genocida Inzko je obećao nekoliko godina ranije, i to je bilo dugo očekivano i potrebno kako bi se zaustavila ponovna pojava poricanja genocida koju zagovaraju, sponzorišu i finansiraju institucije bosanskih Srba. Poricanje genocida je institucionalno među bosanskim Srbima, kao i Srbima u Srbiji. To je sada jedna od centralnih tema srpske političke agende koju dijele Banja Luka i Srbija, takozvani “srpski svijet“, koji je nedavno rezultirao dramatičnim nasiljem u Crnoj Gori. Nadalje, u određenoj mjeri, sada je opasniji nego što je bio u neposrednim poslijeratnim godinama. To je sada postalo dio folklora, a mediji u Srbiji optužene ili osuđene ratne zločince tretiraju kao zvijezde.

Kao odgovor na Inzkovu odluku, srpska politička klasa napustila je Vijeće ministara i druge državne institucije, najavljujući doslovni bojkot Vijeća ministara. Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, čak je u jednom trenutku izjavio da bosanski Srbi “nemaju drugu mogućnost osim da krenu ka disoluciji” Bosne i Hercegovine. Dok je retorika koja poziva na nasilje – jer ideja otcjepljenja podrazumijeva nasilje – splasnula, kriza se pogoršala dolaskom novog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Schmidt, njemački demokršćanin i bivši savezni ministar u Vladi Njemačke, imenovan je uz ličnu podršku njemačke kancelarke Angele Merkel. Bosanski Srbi, koje podržava prvenstveno Rusija (a odnedavno i Kina), usprotivili su se njegovom imenovanju, pri čemu su dvije zemlje predložile rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija za trajno gašenje OHR-a.

Cijela politička elita bosanskih Srba bojkotuje Schmidta – on se još nije sastao sa bilo kim od njih – i negira njegov legitimitet, navodeći kao razlog nedostatak formalne saglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a, što je uslov koji nije neophodan za imenovanje visokog predstavnika.

Budimo jasni: nema potrebe za OHR-om bez volje da ga se koristi u svrhe za koje je osnovan: za promociju i provedbu najviših standarda demokratije, vladavine prava i ljudskih prava, a sve to izričito je navedeno u Ustavu Bosne i Hercegovine. Schmidt je u posljednje vrijeme pokazao spremnost da iskoristi bonska ovlaštenja OHR-a u izričito antidemokratskom smjeru, naime, da u državi osnaži aranžman o podjeli vlasti koji liči na aparthejd. Ako postupi u tom smislu, Schmidt će krenuti stopama dugog niza međunarodnih posrednika u Bosni i Hercegovini koji su nastojali povlađivati srpskom ili hrvatskom nacionalizmu iako su odgovorni za zločine protiv čovječnosti i na kraju i genocid.

Schmidt, više od svega, utjelovljuje nedostatak volje međunarodne zajednice, i ako ne dođe do radikalne promjene u pristupu Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije prema bivšoj Jugoslaviji, on će vrlo vjerojatno nadzirati službeni kraj OHR-a.

Schmidt je nedavno prisustvovao panelu u Njemačkoj, gdje je jedna od njegovih kopanelistkinja, Marie-Janine Calic – “ekspertkinja za Balkan“ u Njemačkoj – skoro pa negirala genocid u Srebrenici, tvrdeći da je obilježavanje genocida bošnjački nacionalistički projekat. Drugi panelista bio je predsjednik Bundestaga Wolfgang Schauble, koji je otvoreno izjavio da bi podjela Bosne i Hercegovine iza sebe ostavila “muslimansko ostrvo sa značajnim konfliktnim potencijalom”. Ton cijele rasprave bio je otvoreno kolonijalan, otkrivajući dubinu predrasuda u nekim njemačkim političkim krugovima prema Balkanu, posebno Bosni i njenoj jedinoj grupi koja se, između ostalog, samoidentificira kao muslimani. Schmidt je na sve to šutio.

Čuli smo dovoljno toga u posljednjih 30 godina.

Zbog toga možda i neće biti loša vijesti ako OHR odumire, ode na drugi način ili jednostavno bude ugašen. Ovoj zemlji ne treba još jedan nepošten posrednik.

​​​​​​​- Autor je direktor Memorijalnog centra Srebrenica. Honorarni je predavač na Odsjeku za međunarodne odnose Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS). Suljagić je i autor dvije knjige: “Etničko čišćenje: politika i nasilje – srpska kampanja etničkog čišćenja u bivšoj Jugoslaviji” i “Razglednica iz groba”

*Mišljenja iznesena u tekstu pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us