fbpx

Mila: “Sinovanje” kao nova nekultura

Volim anarhiju u web svetu. Uključivanje na društvene mreže za mene je bio izlazak iz zone komfora, big time

Photo by JESHOOTS.COM on Unsplash

Odsustvo pravila i ograničena kontrola, a velika sloboda izbora – veliki zalogaj za control freak-a. Vremenom sam uočila da mi je, ipak, osećaj slobode najvažniji, te sam tako lakše progutala i ostatak gorke pilule. Mislim da mi je najjači znak prihvatanja života u cyber svetu bio kad sam prestala da primećujem i da se nerviram zbog gramatičkih grešaka u postovima. Control freak – kažem vam. 

Prisustvo na društvenim mrežama mi je donelo i jedno potpuno novo iskustvo. Prvi put u životu nisam imala problem da se oslobodim ljudi koji mi idu na živce. Blok je postao moje terapeutsko sredstvo, zato što u realnom životu nikad, ali NIKAD, ne bih okrenula leđa nekome, bez obzira koliko me smara i guši pričom, stavovima, ponašanjem. A onda otkrijem kako je lako stisnuti dugmence i smarač je nestao. 

Ono što nikako i nikada nisam prihvatila je da zaboravim na neke osnovne principe kulture komunikacije, osećaj za ljude sa kojima komuniciram, neki makar minimum takta i pristojnosti. Kako god robotizovana ta on-line komunikacija izgledala, ni jednog trenutka ne gubim svest o tome da komuniciram sa drugim ljudskim bićem, a ne sa malim čovečuljcima koji žive na hard disku mog laptopa. Upravo zato, vodim računa i o osećanjima ljudi sa kojima komuniciram na društvenim mrežama i trudim se da ne činim ono što ne želim da oni čine meni. Na kraju krajeva, sve, ali baš sve, u našem univerzumu se svodi na relaciju H2H (Human to Human).

I sa stručne strane mi je vrlo interesantno da posmatram kako se neke norme ponašanja prelivaju iz cyber sveta u realni i kako neke akcije koje smo učinili u virtuelnom svetu imaju uticaj na vrlo realna osećanja ljudi.

U jednom od prethodnih postova pisala sam o tumačenju ponašanja na mrežama (https://www.originalmagazin.com/blog-kutak/po-postu-te-poznajem/). Što sam duže na mrežama, sve više mi se potvrđuju teze iz tog posta.

Jedan od novih fenomena je „sinovanje“ ili „left on read“.

Urbani rečnik definiše sinovanje kao „situaciju kada je vaša poruka upućena preko neke od komunikacionih platformi primljena i primalac ju je pročitao, ali na istu nije odgovorio.“ O, užasa. Ikonica sa likom stoji ispod tvoje poruke, „Seen at…“ piše, a odgovora nema. 

Interesantno je da velika većina nas u tom slučaju pomisli da je primalac ignoriše, a iskustvo pokazuje da je razlog najčešće nemogućnost da se u tom trenutku odgovori. 

Osim ako je primalac poruke ozbiljno zavistan on net-a, potpuno je izvesna i realna opcija da je zauzet nečim što ga sprečava da kucka po ekranu.

Na primer – masni su mu prsti od ručka ili razgovara sa šefom ili plače, na primer. Ali, sve su to ometači ograničenog vremenskog trajanja. Isto kao što je besmisleno dizati paniku ako odgovor ne stiže čim je poruka viđena, besmisleno je i čekati i nadati se odgovoru posle više sati ili čak dana.

Da se razumemo, niko nije toliko zauzet da ne može odvojiti pola minuta da otkuca „pišem posle“. Isto kao što nije moguće da neko ne može izdvojiti deset minuta u toku celog dana i napisati pravi odgovor na poruku koju je dobio. Dakle, ako odgovora nema ni posle više sati, realno je pretpostaviti da te primalac ignoriše ili ti na nepristojan i kukavički način šalje neku drugu poruku. 

Dok očekuješ odgovor, pročitaj još jednom poruku koju si poslala. Da li tvoja poruka sadrži poziv na odgovor ili si zatvorila vrata za dalju komunikaciju?

Ako si samo saopštila informaciju, većina ljudi neće osetiti potrebu da odgovara. Na primer, ako si se dogovorila sa drugaricom da idete u bioskop i ti joj pošalješ poruku „Kupila sam karte za 7 sati“, za očekivati je da će ti ona odgovoriti samo ako postoji neko neslaganje sa tom informacijom. U tom slučaju sinovanje je savremeno tumačenje izreke „ćutanje je znak odobravanja“.

Ili, na primer, tvoja poruka je treći stiker u nizu poruka koje su usledile nakon prethodnih 5 afirmativnih poruka (Da, U redu, I ja tebe, Idem, itd). Pa, neko mora da prekine da ne biste bespotrebno trošili megabajte do ujutro.

Ako čak ni tvoja maksimalno opuštena fleksibilnost i popustljivost ne može da nađe opravdanje za sinovanje, my darling girl, moram ti reći – njemu jednostavno nije stalo. A na tebi je da se zapitaš da li ti zaista treba arogantni egoista koji nema hrabrosti da ti direktno saopšti šta god treba da bude rečeno? 

Besmisleno je da insistiraš i šalješ gomile poruka, nikoga ne možeš naterati da odgovori ako on to neće. A i zašto bi to radila?

Sinovanje je odraz nedostatka emocionalne i socijalne inteligencije. Kao takvo, mnogo govori o niskim kvalitetima onoga ko ga koristi kao način prenošenja poruka. Bez obzira da li se radi o prijateljici, poslovnom ili emotivnom partneru. Ako se radi o nekom, inače, stabilnom odnosu, sinovanje može biti tema o kojoj ćete razgovarati. Uvek je bolje u direktnom razgovoru razjasniti šta se zaista krije iza ovog, u suštini, detinjastog ponašanja. A ako se radi o odnosu koji je tek započet – you can do better than that. Okreni se oko sebe, sigurno ima puno ljudi koji su zaista zainteresovani za razgovor sa tobom.

A ako si ti ta koja koristi sinovanje – nemoj to da radiš, molim te. Ružno je.

Ako ti pošiljalac poruke dosađuje a nije ti bliska osoba, blokiraj ga. Blok je humaniji od sinovanja. Blokiranjem šalješ jasnu poruku da ne želiš nikakvu komunikaciju sa tom osobom. To može biti neprijatno za tu osobu, ali je bar direktna nedvosmislena poruka. I ti pokazuješ da si iskrena i zrela osoba koja ne manipuliše drugim ljudima.

Razmisli zašto koristiš sinovanje. Da li hraniš svoj ego? Da li se plašiš da otvoreno kažeš ono za šta znaš da će drugoj osobi biti teško ili neprijatno? Da li bežiš od razgovora? Šta god da je razlog, nije lepo i nije ljudski zato što višestruko povređuje osobu koja očekuje od tebe neki odgovor. I šta god ti misliš da je poruka koju si poslala sinovanjem, jedino što si zaista rekla je da si samoživa. 

Zaista nije komplikovano napisati „ne želim da razgovaram o tome“ ako ne želiš; „mani me se“, „ne želim da se dopisujemo“, „umorna sam“, „u haosu sam“ – šta god jesi i šta god zaista osećaš, sve je bolje i ljudskije od zarobljavanja drugog čoveka čekanjem. 

Poštuj osobu koja ti je poslala poruku. Budi iskren. Budi čovek. 

S verom u dobro u ljudima,

Mila

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us