Ovaj potez uslijedio je nakon rastućih napetosti između Kraljevskih marokanskih oružanih snaga (FAR) i francuske kompanije KNDS, koja je bila jedan od prethodnih glavnih dobavljača oružja Maroka.
La Tribune je rekao da se Maroko “žalio francuskoj grupi na ponavljajuće probleme s isporučenim artiljerijskim sistemima”, misleći na tehničke kvarove u artiljerijskim sistemima Caesar, koje je Rabat naručio 2020. i djelomično dobio 2022.
Maroko i Izrael potpisali su sporazum o normalizaciji 2020. godine nakon pregovora koje je nadgledao tadašnji američki predsjednik Donald Trump.
Tim potezom također su SAD priznale marokanski suverenitet nad regijom Zapadne Sahare, koju je kraljevstvo okupiralo od 1970-ih.
Novi sporazum o naoružanju učvršćuje položaj Izraela kao trećeg najvećeg dobavljača oružja u Maroku, koji čini 11 posto ukupnog uvoza oružja, prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI).
Iako Maroko i Izrael imaju 60-godišnju historiju saradnje u vojnim i obavještajnim pitanjima, njihove su se veze značajno produbile nakon potpisivanja takozvanog Abrahamovog sporazuma.
Nakon sporazuma o normalizaciji, Maroko je osigurao ugovore o kupovini visoko željenog izraelskog proturaketnog odbrambenog sistema Barak 8, bespilotnih letjelica Elbit Hermes i njegovog špijunskog satelitskog sistema za korištenje u tekućem ratu s frontom Polisario. Pokret za nezavisnost Sahravija sukobljava se s marokanskim snagama posljednjih godina i zahtijeva referendum o samoodređenju regije prema preporuci UN-a.
U martu 2024. godine francuski dnevnik L’Humanite objavio je istraživanje u kojem je otkriveno da je Maroko izraelskim oružjem ubio desetke civila, uključujući djecu, u Zapadnoj Sahari.