Dok se Španjolska i dalje bori s teškim koronarnim virusom, situacija je u susjednom Portugalu znatno bolja. Ali zašto?
Postoji nekoliko različitih teorija zašto je koronavirus uzrokovao toliko manje patnje u Portugalu nego u susjednoj Španjolskoj. Najteže je osporiti sljedeće: “Imamo Fátima. Španjolci nemaju ništa slično.”
Upućivanje je na hodočasničko mjesto Fátima, smješteno između Lisabona i Coimbre. Godine 1917. Djevica Marija pojavila se tamo troje dječaka pastira i povjerila im tri tajne – uključujući, navodno, pokušaj atentata na papu Ivana Pavla II 1981. godine.
“Kad mi je prijatelj rekao ovu teoriju, shvatio sam koliko je štete virus već učinio ljudskom umu”, kaže António de Sousa Mendes, umirovljenik s velikom obiteljskom poviješću. Kao konzulat u Bordeauxu, njegov je otac spasio tisuće ljudi od nacista i organizirao njihov bijeg preko Španjolske u Lisabon. “Za mene je to kao povratak na 1940. godinu”, kaže Sousa Mendes preko telefona. “Ogroman broj smrtnih slučajeva preko granice u Španjolskoj. Linije na graničnom prijelazu.” Jedina je razlika što ih sada čekaju u pokretnim kućicama umjesto u konjskim kolicima, kad su Portugal bili posljednje utočište mnogih Europljana koji su izbjegli pred njemačku vojsku.
Poznavanje ove povijesti također pomaže razumjeti odluku portugalske vlade – jedinstvenu u Europi – da omogući pristup zdravstvenom sustavu zemlje za sve migrante i izbjeglice čiji zahtjevi za azil još nisu riješeni.
Bolji odgovor
Strah zbog zbivanja sličnog onome viđenom u Španjolskoj natjerao je Portugal da rano usvoji mjere predostrožnosti. Početkom ožujka predsjednik Marcelo Rebelo de Sousa bio je prvi šef države koji je ušao u dobrovoljnu karantenu. Srećom, to je bio lažni alarm, ali poslužio je svojoj svrsi kao upozorenje. Lanci supermarketa kao što su Pingo, Doce, Continente i Lidl istovremeno su počeli dopuštati samo malim skupinama kupaca. Kupci su bili iznenađujuće disciplinirani i što su tamnije vijesti iz Madrida, Barcelone i Milana rasle, to su postale veće udaljenosti između ljudi koji čekaju u redu.
U četvrtak je u Portugalu bilo 13.141 potvrđenih slučajeva COVID-19, a 380 ljudi je umrlo od te bolesti. S 10 milijuna stanovnika, ti brojevi uopće nisu loši. Unatoč manje snažnom zdravstvenom sustavu – Portugal ima 6,4 kreveta za intenzivnu njegu na 100 000 stanovnika u usporedbi s 33,9 Njemačke – stopa smrtnosti među koronavirusima iznosi 2,7 posto.
U Španjolskoj, nasuprot tome, stopa smrtnosti iznosi 9,8 posto – što je 10 puta veći broj pozitivnih slučajeva. Rezultat: broj smrtnih slučajeva gotovo je 40 puta veći u Španjolskoj nego u Portugalu. Svako novo statističko izvješće koje je stiglo sa Sveučilišta Johns Hopkins pruža još veću potvrdu da je Lisabonski odgovor bio bolji od velikog brata Madrida.
U Portugalu je 87 posto umrlih starije od 70 godina, a dvije trećine više od 80 godina, što je sličan broj drugdje. Ogromna većina sumnjivih slučajeva ili bolesnika s blagim simptomima drže se kod kuće, što čini 85 posto onih koji su se testirali pozitivno. To je razborita strategija s obzirom na to da se u sjevernoj Italiji virus često širio u bolnicama, usprkos svim mjerama opreza.
“Strah je doveo do toga da se ljudi relativno odgovorno ponašaju”, kaže Ana Girbal, epidemiologinja iz Lisabona i generalna direktorica portugalske podružnice talijanske farmaceutske kompanije Italfarmaco. Većina njezinog osoblja sada radi od kuće. “Država plaća 66 posto plaća ljudi ako imaju djecu o kojima se trebaju brinuti”, kaže ona.
Nema pare na nebu
Samodisciplina, rana reakcija javnih institucija i zemljopisni položaj zemlje na rubu Europe možda su glavni uzroci dosad relativno blagog izbijanja u Portugalu. Osim toga, u posljednje vrijeme u toj zemlji nisu održani masovni događaji, poput demonstracija Dana žena 8. ožujka u Madridu. A tu je i daljnje moguće objašnjenje: Za razliku od Španjolske i Italije, penzioneri u Portugalu uglavnom su cijepljeni protiv tuberkuloze. Nedavna studija je otkrila moguću povezanost između zemalja u kojima je takvo cjepivo obvezno i niži stupanj obolijevanja od COVID-19.
Otkako je zemlja 18. ožujka proglasila nacionalnu izvanrednu situaciju, grad Lisabon bio je neprepoznatljiv. Ili, da budemo precizniji, opet se može prepoznati kao posebno mjesto na kojem je nekada bilo. Tuk-tukovi su nestali, kao i pijani turisti na trgu Rossio. Trgovine suvenirima zatvorile su se, brodovi za krstarenje su van vidika, a rulje turista su se raščistile.
Na nebu nema pare, nema smijeha i navečer, samo se rijetko u starom gradu čuje automobil. To je samo kliktanje galebova i ovih dana zvuk vjetra.
Potpuno prazan tramvaj 28 koji prolazi pokraj katedrale. Avenida da Liberdade, odgovor Lisabona na Champs-Elysées, u subotu je izgledao kao da je postavljen film za post-apokalipsu. Središte bulevara bilo je prepušteno džogerima, beskućnicima i mačkama, ali sve ostalo je bilo potpuno prazno. Zrakoplovi koji lete postali su egzotičan prizor i oni koji se mogu uputiti prema prirodi. Tri četvrtine restorana i hotela u Portugalu zatvoreno je.
Ekonomska katastrofa
Otkazana je većina zračnih i morskih veza s Madeirom i Azori, a zatvoreni su i većina graničnih prijelaza prema Španjolskoj. Umjesto 500 međunarodnih letova koji polaze iz Portugala svaki dan, ima ih samo 24, uključujući samo jednu vezu prema Njemačkoj. Za uskršnji vikend za praznike Uskrs su zatvorene sve zračne luke, a izleti u druge gradove su zabranjeni – dio napora da se ograniče tradicionalni uskrsni posjeti Portugalaca koji žive u inozemstvu.
S ekonomskog stajališta, naravno, sve su te mjere pogubne, posebno za grad poput Lisabona koji se tek uspio oporaviti od mračnih dana financijske krize, velikim dijelom zahvaljujući turizmu. Doista, koronska kriza pogodila je Portugal upravo u trenutku kad su najvažniji ekonomski pokazatelji počeli rasti i prikazivati se “ekonomsko čudo”. Proračunski deficit države niži je nego što je bio desetljećima, nezaposlenost je u opadanju, a mjere štednje nedavno su oslabljene. A sada se desilo ovo.
Predsjednica Rebelo de Sousa zatražila je da bankarski sektor pruži pomoć za zajmove malim i obiteljskim tvrtkama. Osvrćući se na spašavanje banaka iz 2015. godine, rekla je: “Banke su zadužene za zemlju. Svaki Portugalac doprinio je (u to vrijeme) tome da banke ne propadnu.”
Socijaldemokratski premijer António Costa, sa svoje strane, bio je rezerviran za spajanje poziva italijanskih i španjolskih kolega za kupovinu koronskih obveznica, opredijelivši se blažim tonom: “Mi se ne držimo imena ili opisa poput nekog čarobnog fetiša.” rekao je prošli tjedan. Najvažnije je, rekao je, da se EU drži zajedno – i prvi koraci prema tom cilju već su poduzeti. Umjereni ton, može se djelomično objasniti činjenicom da je portugalski ministar financija Mário Centeno na čelu Euro grupe.
Ali zemlja također ima određeni odlučni pristup katastrofama. Portugal je preživio financijsku krizu baš kao i potres 1755. “Pokopajte mrtve i nahranite preživjele”, bile su naredbe koje je navodno tada predao premijer Marques de Pombal. Spomenik njemu stoji u središtu Lisabona.
Jedna od prvih mjera Lisabonske gradske uprave bila je odustajanje od plaćanja najma do kraja lipnja za sve iznajmljivače u javnim preduzećima. Postavljene su police za hranu s skloništima za beskućnike, a valjanost mjesečnih karata za javni prijevoz je produžena.
U četvrtak je premijer Costa trebao objaviti mogu li škole ponovno otvoriti početkom svibnja na probnoj osnovi. Čak bi mogli ponovo početi s radom 13. svibnja, na godišnjicu Djevice Marije u Fátimi. Dan čuda. Nikad ne znaš.
Spiegel / Balkantimes.press