Francuzi danas biraju između Macrona i Le Pen, puno se toga promijenilo u pet godina, ali velikih potresa ipak ne bi trebalo biti
Drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj održava se danas. U reprizi finala prošlih izbora iz 2017., opet se suočavaju centrist Emmanuel Macron i krajnja desničarka Marine Le Pen. Eventualna pobjeda Le Pen uzdrmala bi Europsku uniju.
Prije pet godina Macron je u drugom krugu glatko dobio sa 66 prema 34 posto glasova. No sadašnje ankete pokazuju da je razlika bitno manja, iako je aktualni predsjednik i dalje u prednosti, ovisno o anketi, između sedam i 12 posto glasova.
Dvoje finalista u prvom je krugu zajedno dobilo tek nešto više od polovine glasova francuskih birača (Macron 28, Le Pen 23 posto), te su u protekla dva tjedna morali pridobiti one birače koji su u prvom krugu glasali za druge kandidate. A u tom bazenu najbrojniji su glasači krajnje ljevice, čiji je kandidat, bivši trockist Jean-Luc Mélenchon, u prvom krugu dobio 22 posto glasova. Za njega je glasalo gotovo osam milijuna Francuza.
Vezani Članci:
- Islamske zemlje će bojkotovati francuske proizvode, zbog Macronovih uvrijedljivih izjava o karikaturama poslanika Muhameda a.s
- The Sun: Pogba napušta reprezentaciju Francuske jer je Macron uvrijedio islam?
- Macron je u petak najavio kontraverzni plan restrukturiranja islama! Erdogan: Macronova izjava da je islam u krizi otvorena provokacija
Ti krajnje lijevi glasači, koji bi mogli predstavljati jezičac na vagi, ujedno su i najveća enigma nedjeljnih izbora – logično bi bilo očekivati da neće glasati za krajnju desnicu, ali očito je da “ne mirišu” ni Macrona.
U francuskoj demokraciji vlada običaj da se u drugom krugu uvijek glasa protiv kandidata radikalnih opcija koji izlaze iz republikanskih okvira. Tako je 2002. francuska ljevica u drugom krugu glasala za konzervativca Jacquesa Chiraca jer mu je protukandidat bio krajnji desničar (da ne kažemo fašist) Jean-Marie Le Pen, otac aktualne Macronove rivalke.
Taj običaj “neutralizacije radikala”, međutim, pretežno njeguju umjereni birači u rasponu od lijevog do desnog centra, a ovdje govorimo o osam milijuna građana koji su se svojim glasom u prvom krugu pozicionirali na krajnju ljevicu, izvan toga klasičnog republikanskog okvira. Stoga je nejasno kako će oni glasati u drugom krugu.
RASKOL NA LJEVICI
Neizvjesnost oko konačnog pobjednika potaknuo je i sam Mélenchon. Za razliku od ostalih poraženih kandidata iz prvoga kruga, koji su svoje birače mahom pozvali da u drugom krugu glasaju za aktualnog predsjednika, Mélenchon je svoje birače pozvao da ne glasaju za Le Pen, ali im nije rekao da glasaju za Macrona: naoko nevažan detalj koji bi francuske izbore mogao zakomplicirati.
Mnogi smatraju da je Mélenchon time sugerirao svojim biračima da u nedjelju ostanu kući (ili da glasački listić učine nevažećim), što bi smanjilo izbornu izlaznost. A povijest predsjedničkih izbora Pete Republike, od 1965. do danas, jasno pokazuje da u uvjetima niske izlaznosti dolazi do uspona krajnje desnice. S time da pojam “niska izlaznost” u Francuskoj nema isto značenje kao u Hrvatskoj – u Francuskoj je niska svaka izlaznost ispod 75 posto.
Tako je prije dva tjedna na prvi krug izbora izišlo 74 posto francuskih birača, što je druga najmanja izlaznost u povijesti Pete Republike. Najmanja je bila 2002. godine – “samo” 72 posto. Oba puta u drugi krug su ušli kandidati krajnje desnice – prije dvadeset godina otac Le Pen, a sada kći.
Na svim ostalim izborima izlaznost se u prvom krugu kretala od visokih 78 posto (1969., 1995. i 2017. godine) do vrtoglavih 85 posto (1965. i 1974.), i nikad u drugi krug nije ušao kandidat krajnje desnice. Sada jest, kao i prije dvadeset godina.
Istraživanje agencije Ipsos pokazuje da su se Mélenchonovi birači višestruko raskolili: trećina ih namjerava ostati kući, trećina će glasati za Macrona, a trećina za Le Pen. S obzirom na opisani efekt niske izlaznosti i činjenicu da su desni birači izrazito disciplinirani – te će u nedjelju svakako izići na birališta – ta trećina Mélenchonovih apstinenata zapravo radi u korist Le Pen.
EUROPA GLEDA U PARIZ
Sociodemografske razlike između Macronovih glasača i birača Marine Le Pen oštro ocrtavaju dvije sukobljene Francuske, čiji se interesi međusobno sudaraju. Ankete pokazuju da za Macrona glasaju stariji, obrazovaniji i bogatiji, dok Le Pen svoje glasače nalazi među radničkom klasom, nezaposlenima i onim građanima Republike koji žive na selu.
Ukratko: elite i srednja klasa žele status quo, u vidu novog Macronova mandata, dok niži slojevi žele promjenu postojećeg poretka, a nositelja promjene vide u Le Pen. Stoga je i ona, umjesto standardnih ksenofobnih poruka prema imigrantima, u kampanji forsirala priču o ekonomiji i kupovnoj moći Francuza, nagriženoj posljedicama ukrajinskog rata i antiruskih sankcija.
Analitičari ističu da bi događanja oko Ukrajine mogla i odlučiti ishod drugog kruga jer čak trećina Francuza u anketama kaže da će rat u Ukrajini utjecati na njihov izbor. Tu je Le Pen u deficitu jer je označena kao stara Putinova simpatizerka, što je u ovotjednoj TV debati Macron pokušao iskoristiti, optuživši je da je 2017. uzela kredit kod ruske banke, tako da “ovisi o Rusiji”.
Ona je odvratila da podržava sankcije protiv Rusije, odnosno protiv ruskih oligarha i financijskog sustava, ali da se protivi uvođenju embarga na rusku naftu i plin, tvrdeći da bi to oslabilo Europu.
A ta Europa gotovo bez daha gleda prema Parizu i iščekuje rezultat nedjeljnih izbora. Eventualna pobjeda Le Pen – koliko god da je Macron favorit – izazvala bi politički potres uzduž i poprijeko Europske unije jer se pretpostavlja da bi njezina politika prema Rusiji bila dovoljno mekša od Macronove da izazove razdor u aktualnoj antiruskoj homogenizaciji Europe.