Invazija na Ukrajinu katastrofa, te ima znatne dvojbe oko Putinove državničke učinkovitosti

Stišće se krug oko vladara Kremlja: Putin je u strahu, osnovao je privatnu vojsku, nagađa se o broju prevratnika

Izazov s kojim je Rusija suočena nema ekvivalent u povijesti. Ne samo da na zapadu nemamo ni saveznika ni potencijalnih partnera nego je nesrazmjer naših i protivničkih snaga ogroman. Zato su Amerika i njezini saveznici sebi postavili puno radikalniji cilj od onoga koji su imali u doba Sovjetskog Saveza. Umjesto strategije obuzdavanja, oni danas teže isključiti Rusiju iz svjetske politike kao nezavisnoga velikog igrača i potpuno uništiti rusku ekonomiju, piše slobodnadalmacija.hr.

Iza ovih riječi ruski politolog, bivši obavještajac i čovjek čije se mišljenje uvažava i na zapadu i na istoku – Dmitri Trenin.

Treninove riječi su obrazloženje i opravdanje nove imperijalne ekspanzije Rusije kojoj su Amerika i Europa protivnici, čak i neprijatelji jer ne žele prihvatiti činjenicu kako je istočna Europa, na prvom mjestu Ukrajina, ‘prirodna zona odlučnog ruskog utjecaja’.

Ovu imperijalnu viziju je Trenin, koji je sve do ruske invazije na Ukrajinu bio direktor moskovskog ogranka utjecajne američke organizacije “Carnegie Endowment for International Peace” obrazložio još 2001. u knjizi “Kraj Euroazije”, ističući kako Kremlj treba početi okupljanje onog što izgleda kao ruske zemlje i početi stvarati strateške granice za obnovu ruskog imperijalnog prostora.

Iako Trenin rusku invaziju Ukrajine smatra početkom stvaranja imperijalnog projekta pod nazivom “Ruska Federacija 2.0”, postoji mogućnost da bi se Putinova vlast mogla slomiti.

PRIGOŽIN KAO IVAN GROZNI

Tako barem misli najnoviji broj prestižnoga časopisa Foreign Policy koji ističe kako dio ruske elite smatra da je invazija na Ukrajinu katastrofa te ima znatne dvojbe oko Putinove državničke učinkovitosti. Većina je šutjela do početka 2023. kada je postalo jasno da su ruski udari na ukrajinsku civilnu infrastrukturu postigli malo ili ništa.

U situaciji kada izgleda kako je Kremlju ostalo malo opcija osim otvorene eskalacije kako s Ukrajinom tako i sa zapadom na političkoj pozornici se pojavio Jevgenij Prigožin i njegova privatna vojska pod nazivom Wagner uz kojega je pristao radikalni čečenski vođa Ramat Kadirov, te dio ruskog vojnog vrha i vojni propagandisti s blogova na mreži Telegram.

U situaciji kada se ova skupina počela polemički obračunavati s ruskim Ministarstvom obrane Putin se našao u situaciji da mora prihvaćati krajnje ratobornu logiku ljudi koji se okupljaju iza Prigožina. Što ugrožava Putinov neupitni autoritet zbog čega je morao dopusti stvaranje usporednoga vojnog lanca zapovijedanja koji je Prigožin iskoristio kako bi se ruskoj javnosti predstavio kao narodni junak po modelu cara Ivana IV. Groznog.

Koliko je to istina svjedoči opširna analiza njemačkog tjednika Der Spiegel koji prenosi Prigožinovu ponudu o najpoznatijem ruskom političkom zavjereniku Alekseju Navalnom da, skupa sa sličnim političkim zatvorenicima, u redovima njegovih plaćeničkih postrojbi Wagner kao junak pogine na bojištu u Ukrajini.

Iza ovakvog otvorenog zazivanja masovnog žrtvovanja ruskih vojnika koji se u ovom trenutku najizraženije odvija se u krvavoj bitci za Bakhmut je vrlo stara ruska politička tradicija.

Naime, i danas je vrlo živo nasljeđe ruskog cara iz 16. stoljeća Ivana IV. Groznog u čije se vrijeme krvava odlučnost smatrala potrebnom za obuzdavanje moćnih prinčevskih i velikaških obitelji koje su ugrožavale carsku vlast i jedinstvo Rusije.

U teoriji ruski car je morao čuvati državu, crkvu i vjeru te se brinuti za spasenje svojih podanika na onom svijetu. Da bi to postigao, car je imao pravo biti grozan i nemilosrdno kažnjavati sve vrste zamišljenih ili stvarnih grješnika i tako izazivati strahopoštovanje.

Kad se zna ovo, ne treba čuditi što ruski predsjednik Vladimir Putin, ali i veliki dio Rusa smatra kako Ukrajinu, koju se smatra kolijevkom Rusije, treba “osloboditi” pa makar i razaranjem i masovnim ubojstvima.

Gledano iz ovakve političke logike vrlo je lako razumjeti što je najveću potporu ruske javnosti izazvala činjenica što su Prigožinovi plaćenici jednom svome dezerteru pred kamera glavu razbili velikim maljem. Ovaj masakr, shvaćen kao politička opomena svima u Rusiji koji se protive invaziji na Ukrajinu, postao je ikona ruskih vojnih napora u Ukrajini.

WAGNEROV ČEKIĆ

Popularnost ukrasnih rekvizita pod nazivom “Wagnerov čekić” i izjave stanovnika Moskve kako je Prigožin pravi čovjek koji može svojom odlučnošću riješiti sve probleme vezane uz rat u Ukrajini, dovele su do Prigožinova političkog uspona jer je on, neovisno o Putinu, uspostavio osobne veze s ruskim obavještajnim agencijama privlačeći čak i utjecajne političare koji su bili zbunjeni Putinovom popustljivošću.

Poznati Institut za proučavanje rata od početka veljače u svojim izvješćima bilježi kako Putin nastoji Prigožina i njegove paravojne postrojbe gurnuti u stranu i sebe predstaviti kao vođu koji čvrsto nadzire situaciju. Iako su ga Putinovi ljudi upozorili da se treba vratiti na svoje mjesto podređenog sluge režima i iako Putin nastoji pridobiti političare iz ruskog parlamenta Dume koji su podržali Pogožina, ova priča još uvijek nije završena.

U pozadini svega je činjenica da se Putin tijekom jeseni i zime 2022. jako oslanjao na Prigožinove postrojbe da bi dobio na vremenu za kakvu-takvu obuku unovačenih vojnika ruske vojske zbog čega je Prigožin rat u Ukrajini vidio kao priliku za politički uspon pri čemu su maleni i krvavo plaćeni uspjesi Wagner grupe u okolici Bakmuta trebali biti pokazatelj slijepe požrtvovnosti koja je u ovom trenutku potrebna ruskoj vojsci.

Prigožin postaje politički opasan protukandidat, pa u ovakvoj računici početkom veljače 2023. ruske regularne vojne postrojbe počinju zamjenjivati Prigožinove plaćenike, što bi trebalo donijeti postupno smanjivanje Prigožinova političkog utjecaja.

Političke borbe među nacionalističkom strujom koja podupire Putinovu invaziju na Ukrajinu pokazuje da njegova vlast nije čvrsta kao nekad i da je sasvim moguće da se iza kremaljskih kulisa u ovom trenutku zbiva borba za vlast.

Koliko je to istina svjedoči sljedeći podatak ukrajinskih obavještajaca kako je uz mnoge druge privatne vojno-policijske postrojbe nedavno osnovana privatna vojna kompanija ruskog naftnoga giganta Gazproma. U najgorem slučaju te bi postrojbe Putinu mogle poslužiti za obračun s Prigožinom i njegovom Wagner grupom.

Očito je dakle da se Putinova vlast počela fragmentirati i to u najvažnijem segmentu – vojsci, što na duge staze može biti uvod u građanski rat u Rusiji u kojoj se sve više uglednika potiho priprema za preuzimanje vlasti.

MEDVEDEV NIJE TAJ, ALI…

Tako barem misli glavni ukrajinski vojni obavještajac Kyrilo Budanov koji je prije godinu dana predvidio rusku invaziju i vrlo uspješno pripremio obranu Kijeva. Zbog vrlo razrađene mreže svojih agenata u Rusiji i činjenice da ga ruske vlasti sumnjiče za razaranje dijela Kerčkog mosta koji povezuje Krim s Rusijom, predviđanja koja iznosi Budanov imaju vrlo veliku težinu.

U vrlo opširnom razgovoru za dnevnik Ukrajinska pravda u kojem je vrlo samouvjereno najavio ukrajinsko oslobođenje Krima do kraja ljeta 2023. Budanov je sažeto iznio svoja saznanja o političkim borbama iza kulisa Kremlja.

Prema njegovim riječima Putinov najbliži suradnik i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev nema nikakvih izgleda za osvajanje vlasti. Važnim kandidatom za vlast u Kremlju Budanov smatra Dimitrija Patruševa ruskog ministra poljoprivrede i sina vrlo utjecajnog Putinova obavještajca Nikolaja Patruševa.

U najužem političkom ringu je i dugogodišnji Putinov povjerljivi čovjek Sergej Kirilenko koji trenutno upravlja okupiranim područjima ukrajinskog Donbasa.

Odbijajući iznijeti podatke o drugim kandidatima za vlast u Kremlju, Budanov je Ukrajinskoj pravdi kratko rekao:

”Toliko za sada. Pričekajmo još malo daljnji razvoj događaja”, što očito znači da iza zidina Kremlja ima i drugih kandidata koji se pripremaju za mogući Putinov pad.

U tom smislu je zanimljivo što Budanov ističe kako Putin živi u nekoj vrsti bunkera odnosno da je više virtualna politička figura, a ne stvarni vladar Rusije jer trenutno proživljava završnu fazu raka i bliži se smrti.

”Otvoreno je pitanje postoji li u ovom trenutku pravi Putin”, konstatirao je Budanov. Komentirajući izjavu svog kolege Williama Burnsa, šefa američke tajne službe CIA kako nema čvrstih dokaza da je Putin smrtno bolestan, Budanov je nedavno u vrlo opširnom razgovoru za Washington Post izjavio:

”Naravno, uvijek postoji prostor za dvojbe. Konačnu ocjenu moje obavještajne učinkovitosti pokazat će protok vremena”.

Ova izjava je tim zanimljivija što je Budanov preko svojih obavještajaca uspostavio vezu s pokretom otpora u Rusiji.

”Tamo ima ljudi koji postavljaju eksploziv i koji dronovima napadaju ruska vojna postrojenja. Ruska iluzija unutrašnje sigurnosti je razbijena. Dok ne bude uspostavljena teritorijalna cjelovitost Ukrajine, nastavit će se problemi unutar Rusije.”

U tom smislu Budanov smatra kako bi se Kremlj trebao bojati proukrajinskih kolaboratora u Rusiji koji vjeruju da njihova zemlja mora biti puno drukčija.

”Mi podupiremo takve ljude”, rekao je Budanov u nedavnom razgovoru za Washington Post.

Vrlo je zanimljivo i što je The Economist u moguće kremaljske prevratnike ubraja i gradonačelnika Moskve Sergej Sobjanina i ruskog premijera Mihaila Mišustina koji bi uz pomoć određenog broja ljudi iz vrha ruskih obavještajnih službi mogli početi pregovore sa Zapadom.

Cilj takvih pregovora bio bi mir i liberalno-demokratska reforma Ruske Federacije.