Intervjuu ministarke Vesne Bratić koji je dala TVA1 treba obevazno pogledati par puta, ne samo da bi se zapanjeno zapitali da je moguće da ova osoba vodi resore prosvjete, nauke i kulture, već i da bi shvatili da ideologija koju, kako saznasmo, sarkastična “žena četnik” promoviše, ne samo da nije umrla 2000. godine nego se sprema da nas vrati u ponor u kojem smo se našli početkom 90-ih.
Intervjuu ministarke prosvjete, kulture i nauke Vesne Bratić ući će u istoriju besmisla i gluposti na ovim prostorima jer je gledalac imao utisak da sluša intervjuu koji Booksovci vode sa nekom osobom koja se nalazi na margini društva i koji će, koliko noćas, u vidu memova preplaviti internet.
Bratić je intervjuu otvorila negiranjem svoje izjave da je “žena četnik”, dodavši da je “nekada moj diskurs objava na Facebooku, kao građanke bio neprimjeren”, pojasnivši da se radilo o sarkastičnom potezu te da onaj ko to nije razumio “ili je ograničen ili jako zlonamjeran”.
“Uostalom, sada i ne mogu biti žena četnik jer četnici više ne postoje. Neki od mojih predaka bili su partizani”, objasnila je Bratić, pokazavši da posjeduje britanski smisao za humor.
U tom stilu je i nastavila kada je obznanila javnosti da ove godine “slavimo sto godina od smrti kralja Nikole”.
Ministarka Bratić je zatim odlučila da intervjuu uozbilji, pozivajući se na provjerenu narodnu mudrost.
Kako vele stari, odnosno njena baba, Srbi i Crnogorci su isto. Zato Bratić ne negira crnogorsku naciju. Ili bilo koju drugu naciju. Ili bilo koje drugo opredjeljenje, koje nije ni gore ali ni bolje od njenog. Stoga se njena izjava o etničkom inženjeringu ne odnosi na Crnogorce nego na one građane koji svoje etničko utemeljenje grade na antiprincipima – antisrpsko, antitradicionalno.
“Ne negiram crnogorsku naciju. Ja ne negiram nijednu naciju. Ne negiram nijedno opredjeljenje, ne smatram nikoga gorim ali ni biljim, manje vrijednim, manje sposobnim, manje dobrim zbog bilo kog opredjeljenja – etničkog, vjerskog, seksualnog, ideološkog dok god ne ugrožava druge”, pojasnila je Bratić.
Ministarka je objasnila koliko je baba bila uticajna na njen intelektualni razvoj ali i koliko može biti uticajna na obrazovnu politiku u narednom periodu.
“Iako me moj PR savjetovao da ne pominjem moju baku ja prosto moram da je pomenem. Ona je jedna od najznačajnijih osoba u mom životu. Ona je osoba koja me naučila da čitam, tako što smo zajedno čitale “Gorski vijenac” i “ogledalo srpsko”, dakle vladiku Petra II Petrovića Njegoša”, rekla je Bratićeva.
Ministarka se zatim osvrnula i na arhitekturu i građevinarstvo, rekavši da se Njegošev Mauzolej može izmjestiti samo ako mu prijeti opasnost od klizišta ili urušavanja, prenosi Standard.co.me
“Mauzolej se može izmjestiti samo ako mu prijeti opasnost od klizišta, urušavanja ili neka fizička opasnost, može se premjestiti na neko drugo mjesto adekvatnije, a tome prethode studije izvodljivosti i tako dalje”, podijelila je ministarka sa javnošću svoje poznavanje građevinske struke, da bi zatim otkrila zašto je Mauzolej na Lovćenu posebno tišti.
“Mauzolej treba da ostane na svom mjestu, ali ne odustajem od zavjeta da bi Njegoševa kapela na Lovćenu koja je čak bila i na komunističkom grbu postoji mjesto gdje se Njegošev zavjet ne bi skrnavio“, kazala je ministarka sa smislom za sarkazam.
Ona se zatim požalila da je Vlada Zdravka Krivokapića u kojoj je zadužena za intelektualno i duhovno stanje nacije pod pritiskom onih od kojih to ne bi trebalo te da bi im trebalo dati više vremena da pokažu šta znaju: “Trebalo bi nam dati 200 dana, cilj nam je demontaža”.
Ostaje samo pitanje mogu li Crna Gora i njeni građani izdržati 200 dana sarkazma Vesne Bratić. Predsjednik SDP-a je nakon intervjua zavapio ono što su i mnogi drugi: “Nek nam je Bog u pomoć!”, međutim nakon ovoga što se večeras moglo čuti pitanje je može i Svevišnji to da učini. V.K.