Na društvenim mrežama informacije i multimedijalni sadržaji šire se brže nego ikada, a s njima raste i broj slučajeva piratiziranog sadržaja i kršenja autorskih prava. Vlasnici medijskih prava suočeni su s masovnim piratstvom svog produkcijskog sadržaja na platformama poput Facebooka i Instagrama. Taj se problem možda najviše očituje u području sportskih prijenosa, u kojem ilegalno dijeljenje snimki utakmica postaje globalni problem
Navijači klubova najčešće su ti koji na društvenim mrežama, putem svojih stranica, dijele sažetke utakmica, ključne trenutke i golove, vjerujući da time promiču svoj klub. No stvarnost je drukčija. Vlasnici prava ulažu znatna sredstva u produkciju sadržaja. Kada se taj sadržaj ilegalno dijeli na Facebooku i Instagramu, klubovi gube na prihodima koji bi se inače ostvarili oglašavanjem.
Situacija u Hrvatskoj nije iznimka, a nekoliko nedavnih slučajeva pokazalo je da navijači često ne shvaćaju posljedice ilegalnog dijeljenja sadržaja. Naravno, nije isto ako snimku objavi privatna osoba ili (javna) stranica.
Privatno dijeljenje i piratiziranje
‘Ako kao korisnik društvenih mreža dijelite sadržaj u čijem stvaranju niste sudjelovali, velika je šansa da nemate autorska prava na njega. To i dalje ne znači da ga ne smijete podijeliti jer bismo mogli slobodno sutra ugasiti sve društvene mreže kad bismo bili tako rigidni u tumačenju.
Primjeri poput zamagljivanja ili uklanjanja logotipa upravo ukazuju na svijest da se pokušava zavarati tehnička rješenja koja na taj način detektiraju neovlašteno korištenje zaštićenog sadržaja. Vrlo je važno istaknuti da privatno dijeljenje sadržaja nije kažnjivo, stoga je potrebno razgraničiti piratiziranje za vlastite potrebe od zarade na tuđem autorskom djelu’, kaže nam odvjetnik Vlaho Hrdalo.
Sve više slučajeva na stranicama navijača nogometnih klubova
U posljednje vrijeme sve je više prijavljenih slučaja toga da stranice navijača nogometnih klubova na društvenim mrežama ilegalno objavljuju snimke nogometnih utakmica, što se uglavnom odnosi na SuperSport HNL (SHNL). To je dovelo do nedavnih uklanjanja videa sa stranica i profila navijača raznih hrvatskih klubova.
Dakle, dok s jedne strane navijači žele dijeliti strast prema svom klubu, s druge strane nepoštivanje autorskih prava nanosi izravnu štetu klubovima i vlasnicima prava. Upravo konzumacijom i prenošenjem takvog sadržaja navijači zakidaju klubove koji imaju pravo na takav sadržaj.
Glavni kanal za distribuciju takvog materijala postale su društvene mreže jer omogućuju trenutno dijeljenje sadržaja. Procjenjuje se da više od 40 posto korisnika društvenih mreža barem jednom mjesečno naiđe na neovlašteno dijeljenje zaštićenih sadržaja.
Zaštita prijenosa uživo pritom predstavlja poseban izazov. Tijekom sportskih događaja piratski streamovi često koriste metode poput zamagljivanja, skrivanja logotipa ili rezanja videozapisa kako bi izbjegli detekciju. Situacija je dakako drugačija kad je dijeli privatna osoba.
Fokus na uzrok, a ne posljedice
Odvjetnik Hrdalo smatra da se, kad je riječ o piratstvu, više treba koncentrirati na uzroke nego posljedice.
‘Situacija je danas bitno drugačija nego prije 20 ili 30 godina, kada je to bilo dijelom ideološki (primjer piratskih stranaka koje su cvale diljem Europe, a više gotovo da ne postoje), pa se danas nešto piratizira zato što je nešto što je dostupno – umjetno učinjeno nedostupnim’, tumači Hrdalo.
Smatra i da, kad je riječ o nositeljima prava, ‘tportal tu radi dobar posao s Hrvatskom nogometnom ligom (HNL) jer u stvarnom vremenu uploada snimke golova koje mogu vidjeti svi, pa čak i oni koji nemaju pristup kanalu MAXSport’.
Dozvoljeno: Privatne osobe smiju snimati kratke videozapise ili fotografije neprofesionalnom opremom i dijeliti ih na svojim profilima na društvenim mrežama.
Nije dozvoljeno: Stranice, kanali, influenceri i privatne osobe nemaju pravo prenositi videozapise MAXSporta, niti ih obrađene u bilo kojoj formi koristiti i objavljivati na svojim platformama. Uklanjanje ili skrivanje logotipa vlasnika produkcije to samo pogoršava.
Kako tehnologija prepoznaje i uklanja piratske sadržaje
A kako društvene mreže pristupaju tom problemu? Sve aktivnije se bore protiv ilegalnog dijeljenja sadržaja raznim alatima. Primjerice, prema istraživanju TorrentFreaka, Meta, vlasnik Instagrama i Facebooka, aktivno surađuje s nositeljima prava na borbi protiv ilegalnog dijeljenja sportskih prijenosa i sažetaka. Sustavi su postali toliko napredni da ponovljeni prijestupi rezultiraju ne samo uklanjanjem sadržaja, već i trajnim gašenjem profila i kanala.
Meta, naime, koristi sustav Rights Manager – alat inspiriran YouTubeovim Content ID-jem. On omogućava vlasnicima prava da prethodno učitaju reference svojih sadržaja, nakon čega algoritmi traže podudaranja u korisničkim objavama. Kada se detektira preklapanje, vlasnici mogu odlučiti hoće li blokirati sadržaj, monetizirati ga ili pratiti njegovu publiku.
U primjeni su sve prisutniji i sofisticirani automatizirajući sustavi koji samostalno prepoznaju neautorizirano korištenje sadržaja te odmah kreću s uklanjanjem, a oni koji su ga objavili završavaju na ‘crnoj listi’.
U Hrvatskoj, procjenjuje se, samo na korištenju i prometu ilegalnih sadržaja putem interneta – što je kolokvijalno nazvano IPTV – godišnje se gubi najmanje 15 milijuna eura. Ilegalni IPTV servisi nude pristup stotinama kanala za 10-15 eura mjesečno, čime potkopavaju poslovne modele legalnih pružatelja usluga.
Što kaže zakon o kaznama?
Za prekršaje protiv autorskih i srodnih prava u Hrvatskoj predviđene su novčane kazne za pravne i fizičke osobe u iznosu od 5000 do 50.000 kuna (danas od 663 do 6630 eura), a u slučaju prekršaja protiv autorskih prava u svrhu stjecanja imovinske koristi kazne mogu iznositi i do 100.000 kuna (13.272 eura). Te se kazne prije svega odnose na prekršaje poput umnožavanja ili distribuiranja autorskog djela bez autorskog odobrenja. Dakle za samo korištenje usluge za koju niste znali da je ilegalna ne biste trebali nastradati, dokle god niste sudjelovali u njezinom raspačavanju.
U slučaju da jeste, mogla bi vam se javiti policija. Ona, temeljem naloga suca istrage, od operatera telekomunikacijskih usluga može zatražiti provjeru IP adrese uređaja koji je distribuirao određeni sadržaj te podnijeti prekršajnu prijavu u slučaju potvrđene sumnje da je sa spomenute IP adrese nezakonito dijeljen sadržaj. Ipak, ovo se u praksi gotovo nikad ne događa. Barem u Hrvatskoj.
Podsjetimo, lani je u zajedničkoj operaciji s Europolom hrvatska policija uhitila 11 osoba osumnjičenih za organiziranu distribuciju piratskih TV paketa. Kupci često nemaju ni pojma da sudjeluju u ilegalnim pothvatima jer se IPTV usluga često prodaje preko web stranica koje izgledaju vrlo profesionalno i time uspijevaju zavarati korisnike, pisao je ranije tportal.