Afere se kod nas brane nacionalnim interesima. To podrazumijeva da najbolji od Bošnjaka mogu da rade najgore stvari, a da za to ne smiju odgovarati. Svih 100 respiratora, po mišljenjima stručnjaka, mogu održavati pacijenta u životu najviše sat vremena i pomagati mu da diše dok je u kolima hitne pomoći. Svih 111 ministara i 11 premijera guše i ‘suše’ građane već godinama.
Federalna Vlada, zajedno sa vladama deset Kantona, ima ukupno 111 ministara i 11 premijera i to:
FBIH 16, Kantona Sarajevo 12,
Posavskog kantona 9,
Tuzlanskog kantona 12,
i Kantona 10, 8 mininistarstava.
Što ukupno iznosi 111 ministara.
Radi poređenja Njemačka vlada ima 14 ministarstava, a vlada Austrije ima samo 11. Međutim u Federaciji BiH ukupan broj ministara je 111, a premijera 11.
Brojke sa samim jedinicama, mada tu je i simbolika jer učinak svih tih vlada bi se mogao ocijeniti sa čistom jedinicom.
Mada moramo da se osvrnemo i na negativne efekte koje, po nalozima svojih partijskih šefova (kod kojih premijeri i brojni ministri idu po svoje mišljenje), pojedine Vlade prave godinama. Tako da ako bi se rad tih 111 + 11 ministara i premijera sabrao pa pomnožio sa nulom, opet se ne bi adekvatno ocjenio njihov rad, jer ni nula nije ocjena.
A s’ obzirom da oni ‘posluju sa gubitkom’, ispred brojčane ocjene trebao bi da stoji minus, jer oni vode društvo unazad iz nulte pozicije negdje u minus beskonačno.
Očigledno je da država koja u prosjeku više od polovine svojih prihoda, tj. poreza od građana, koristi samo za plate uposlenika, i nema druge svrhe osim vlastitog preživljavanja.
A da ne spominjemo koliko je ministara i kabineta u kojima su ušuškani savjetnici, sekretarice, vozači, mobiteli, nalozi za službena putovanja i automobile, dnevnice za putovanja, vanredne isplate za izgaranja na poslu, i rezultate koje sem njih niko drugi niti vidi niti zna.
Članovi zakonodavnih organa vlasti su još mnogobrojniji, a ipak faktička vlast leži u rukama šefova partija koje djele vlast. Zato niko više i ne pregovara sa predstavnicima mnogobrojnih institucija, premijerima, članovima tročlanog Predsjedništva, a niti sa Vijećem ministara; jer znaju gdje leži faktička vlast.
Isto tako i ino-partneri, čak i ambasadori, zaobilaze sav taj državnički aparat koji građane skupo košta a ničemu ne služi.
A idu kod tri poglavice kako bi neki dogovor dobio stvarnu snagu. To se desilo i nedavno kada su se dogovarali vezano za kredit MMF-a.
Čak je običnom čovjeku jasno da kako vrijeme prolazi stanje u društvu je sve gore, i da vlada pravno nasilje i haos. Uništeno je zdravstvo i obrazovanje. Političke elite kontrolišu sve insitucije, sudstvo i tužilaštvo, navijačke skupine, čak i kladionice i privatne preduzetnike.
Imaju oni čak i svoje nevladine organizacije. Uzurpirali su sve. Doveli su obične građane u totalno beznađe, tako da jedini izlaz vide u odlasku iz države, pogotovo mladi.
Mladi ljudi ne prepoznaju ovo društvo kao društvo jednakih šansi i mogućnosti, jer mito, korupcija, i trgovina uticajem su potpuno ovladali društvom.
Ministri i respiratori
Da se vratimo na pitanje ministara i respiratora, afere koja se u vrti na naslovnicama medija duže od mjesec dana. I ne samo domaćih; o aferi su pisali The New York Times i Washington Post također. Zaključak oba američka portala je glasio: “Ništa čudno, jer je BiH visokoranigrana zemlja što se tiče korupcije.”
Riječ “respirator” u BiH najviše asocira na Covid19 korona virus, aferu, donaciju, a najmanje na reanimaciju i onome što bi trebala biti primarna namjena respiratora.
U BiH su stigli respiratori sa ukupno 140, i za njih 100 je plaćeno 10.000000 KM, narodnih para, dok ostatak od 40 respiratora su dio humanitarne pomoći koja je stigla iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
I u vrijeme pandemije se pokušalo loviti u mutnom; samo za kupovinu respiratora je utucano deset miliona maraka i još par miliona na medicinsku opremu kupljenu po enormno visokim cijenama.
Tužilaštvo je pokrenulo neke anemične Tužilačke akcije, koje su na kratko i dobile neki epilog samo zato što su stranački lideri, pa zavisno od toga ko više imaju uticaja na isto, jedni drugima su vraćali milo za drago. Nije se to desilo zbog stvarne želje Tužilaštva da se mješa u svoj posao, iako se svih 100 respiratora koje je kupila Vlada FBiH preko firme koja se bavi uzgojem malina a ne medicinskom opremom, zapravo ne mogu ni koristiti u jedinicama intenzivne njege.
Afere se kod nas brane nacionalnim interesima. To podrazumijeva da najbolji od Bošnjaka mogu da rade najgore stvari, a da za to ne smiju odgovarati.
Svih 100 respiratora, po mišljenjima stručnjaka, mogu održavati pacijenta u životu najviše sat vremena i pomagati mu da diše dok je u kolima hitne pomoći.
Svih 111 ministara i 11 premijera guše i ‘suše’ građane vec godinama.
Čemu zaista služi toliki birokratski aparat? Skoro ničemu. Pored ogromnog broja zaposlenih, neviđenog broja pomoćnika i zamjenika ministara, šefova kabineta, glavnih inspektora, nijedna odluka ne može se donijeti bez blagolsova partijskog šefa, koji je siva eminencija.
Zašto građani i dalje da plaćaju ovaj glomazni birokratski aparat koje ni budžeti najrazvijenijih država na svijetu ne bi mogli podnijeti?
Njih 111 + 11 nosioca vlasti, koji su dali silne milione za neupotrebljive respiratore, nije briga šta o njihovom radu misle oni koji su ih birali, već ih samo interesuje mišljenje onih koji su ih delegirali. Ti koji su ih stavili na liste, gdje njihova imena mogu biti zaokružena, su im zlatne ključeve dali jer glasovima birača se zna itekako manipulisati.
Glasovi na izborima su se krali od mladih koji su svoju budućnost potražili u drugim zemljama, od onih koji nisu htijeli da iskoriste svoje biračko prvo jer su izgubili nadu da izbori bilo šta mogu promijeniti, čak i od mrtvih. Glasovi su se i prodavali i kupovali. Bugarski voz u našoj zemlji tutnji već godinama. A ima i ona: „Nije važno ko glasa već ko glasove broji”
Nisu samo glasovi i izabrani poslanici često bili “roba” na prodaju, svi su imali ne samo ideje već i cijenu za koju su mijenjali dresove, a postoje i afere vezane sa kupovinu ruku.
Političke elite su, praveći sistem trgovine uticajem, uspjele da naprave podanički mentalitet koji kontrolišu strahom od drugih nacionalnih ešalona u državi.
Istina je da je svak svojoj naciji najveći neprijatelj, a državu dezavuišu svi podjednako
- oni koji je negiraju,
- i oni koji bi da se naknadno seperatiraju
- i oni koji se u nju zaklinju.
Zato nosioci javnih funkcija ne osjećaju nikakvu odgovornost prema onim koji ih biraju i finansiraju; njihova predizborna obećanja uglavnom prestaju da važe dan nakon izbora. Političke elite su napravile sistem kontrole za sve, pa su i mediji uglavnom pod kontrolom raznih političkih centara moći.
Kome njih 111+11 polažu račune za svoj rad ili nerad? Samo partijskim šefovima. I za poslušnost ili neposlušnost. Zbog te poslušnosti i podaničkog odnosa pojedinici spornih kompetencija napreduju visoko na društvenoj ljestvici, dok su sposobni nepoželjni jer se ne uklapaju u koncepciju i masu kojom se može manipulisati. Revizorski izvještaji odavno ničemu ne služe.
Nameće se pitanje: Zašto biramo iste ljude već 30 godina? Ovo je pitanje koje bi trebali postaviti sami sebi jer je svima jasno da ni preko stotinu ministara ni sto respiratora ne služe ničemu, i da su samo sebi svrha.
Piše. A. M:
Balkantimes.press
Vezani članci:
Još nije utvrđeno ko je dao tehničku specifikaciju za nabavku respiratora!? Kuda vodi istraga?
Bačeno 10 miliona KM: Vještak utvrdio da se respiratori ne mogu koristiti u intenzivnoj njezi
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.