Države koje sebe smatraju vrhuncem demokrtije, ne tako davno, imale su ljudske zoo vrtove. U Belgiji su postojali ljudski zoo vrtovi sve do 1958. godine.
Prvi poznati ‘ljudski zoološki vrt’ u Evropi otvoren je u Vatikanu u šesnaestom stoljeću. Kardinal Hippolytus Medici, sastavio je kolekciju ljudi među kojima su bili Turci, Indijci, Maori i sl. Pisao je da je prvi u Evropi skupio na jednom mjestu dvadesetak jezika. Iako bi se iz naše perspektive mogla naći opravdanost ovog projekta u smislu upoznavanja drugih kultura i ljudi, čisto sumnjamo da su ‘eksponatima’ kuhali čaj, stavljali čistu posteljinu, pitali kako su im kod kuće ili igrali šah.
Ljudski zoološki vrtovi nisu izum bijelog čovjeka. Prvi takav poznati vrt je imao asteški vladar Monctezuma II krajem 15. vijeka. No, to nije bilo ništa u usporedbi s o nim što će tek doći pojavom bijelog čovjeka u novootkrivenim i tada neistraženim zemljama.
Sredinom 19. vijeka svi veći centri u Evropi su imali ovakve izložbe. Na njima su prezentirani uglavnom crnci, zatim albino, ljudi sa niskim rastom, raznim sindromima i sl. Generalni pokret upoznavanja sa egzotičnim zemljama u Evropi se danas kroz udžbenike i opću kulturu predstavlja kao ‘širenje vidika evropskih naroda prema ostalim pravcima na kompasu’. Ipak kolonijalna eksploatacija resursa i ljudi (ljudi, naročito u Africi, tada su smatrani resursom), robovlasnički odnos prema njima i njihovoj zemlji ili život ljudi u ‘etnološkim parkovima’, koji su tu dovedeni bez svoje volje po pravilu se ne pominje.
U drugoj polovini 19. vijeka, pojavio se njemački istraživač, ekscentrik i pustolov Hagenbeck koji je za razne cirkuse i zoološke vrtove nabavljao divlje životinje. I, tom Nijemcu je pala na pamet odjednom jedna ideja. Ono, zašto ne oživjeti ono što je postojalo u Italiji još prije…
On se dosjetio da organizuje izložbu ljudi koje je predstavio kao, divljake. Prva takva izložba je bila prikazana 1874. godine u Njemačkoj. Hagenbeck je prikazao neke divlje životinje ( lavove, slonove, krokodile ), kao i crnce iz Nubije ( dio Sudana ). I te crnce je prikazao također kao divlje zvijeri – u kavezima! I onda je krenulo…
Od Sjeverne Amerike, preko Britanije i Francuske, pa sve to Belgije, počeli su se otvarati pravi pravcati zoološki vrtovi u kojima su glavna atrakcija bili ljudi. I to pretežno crnci. I to raznih, hm, vrsta. Od malenih Pigmeja, preko Bušmana, do Nubijaca i Hotentota.
Ulaz se naplaćivao posebno, a fotografiranje s ” divljacima ” se dodatno naplaćivalo.
Smrtnost u tim zoološkim vrtovima je bila pozamašna.
I ti jadni crnci su bili u ograđenim prostorima kao što su danas ograđene životinje u pravim zoološkim vrtovima. Dakle, ogradili su ih u žicu i bili su atrakcija. A u gotovo svakom tom vrtu je stajao ovaj natpis: ” Molimo vas da ne hranite životinje. “
Oteti iz svojih domova je na stotine urođenika, većinom porijeklom iz Afrike, a postavljani su kao „eksponati“ bijelcima.
– Često su bili izloženi u kopiji sela koje je bilo sagrađeno u sklopu zoološkog vrta i bili su primorani da učestvuju u predstavama na pozornicama, sve u svrhu zabave za publiku – piše njemački portal Spiegel Online. Portal dalje navodi kako su mnogi „eksponati“ umrli nakon što su bili izloženi bolestima koje su bile strane njihovim organizmima. Robovlasnici su omdha dovodili druge iz svojih kolonija, piše Jutarnji.hr
Hitler donio Zakon o zabrani ljudskih zooloških vrtova
Početkom 20. vijeka, praksa ljudskih zooloških vrtova je polako izumirala.
Kad je 1933. godine Hitler došao na vlast, zakon o zabrani ljudskih zooloških vrtova je izmijenjen i to tako da su kazne pooštrene za čak pet puta! Sam Hitler je rekao da je takvo što civiliziranom društvu posve neprihvatljivo, te da je za svaku osudu to što se radilo. 1934. godine, Hitler je donio poseban Zakon kojim se apsolutno zabranjuje bilo kakva aktivnost izlaganja ljudi kao primjeraka i njihove usporedbe sa životinjama.
U Briselu je i u periodu nakon Drugog svjetskog rata postojao „ljudski zoo vrt“, mjesto na kome su „civilizovani“ Evropljani držali crnu djecu ograđenu visokom ogradom i dovodili svoju djecu da vide tu „nižu rasu“.
Zašto nema mnogo literature o tome? Pa, vrlo jednostavno svi bi da pobjegnu od sramotne historije.
Balkantimes.press