Stavovi Dritana Abazovića, iznijeti u intervjuu Javnom servisu, konfuzni i kontradiktorni, pokazali su, da iza njega ne stoji nikakva politika, nikakav program već da je on zastupnik grupe poslovno – političkog lobija koji već godinama, po bilo koju cijenu – makar i nestanka Crne Gore i gaženja njenog identiteta – bez ikakvih ideoloških principa i skrupula, želi dio vlasti u Crnoj Gori.
Crnija Gora: Crna Gora danas se opet našla na rubu potonuća u mrak fašističke teze o krvi i tlu
Abazović je svojim povišenim tonom i često agresivnim odgovorima, pokušavao da uvjeri javnost u ono u šta ni sam ne vjeruje: da će sa svoja 4 poslanika, dakle 7 puta manjom snagom nego što ima nacionalistički, velikosrpski blok oličen u koaliciji Andrije Mandića, Milana Kneževića, Marka Milačića, uspjeti da usmjerava spoljnu i unutrašnju politiku Crne Gore i drži je na kursu evro – atlantskih vrijednosti. Jasno je da ni Abazović ne vjeruje da je to moguće, ali ga očigledne i sasvim izvjesne posljedice vlastohleplja njegovih mentora – postepena promjena karaktera crnogorske države, narušavanje stabilnosti i međuetničkog sklada, najava klerikalizacije Crne Gore – uopšte ne dotiču i ne brinu.
On opravdanje za sopstvenu ulogu u ovom “projektu” nalazi u zamjeni teza i izgovaranju neistina, poput one da je aktuelna vlast učestvovala u svim ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji. Iako Abazović, samo nevješto reprodukuje stavove svojih mentora, ipak čudi da je pristao da ide po domaćim i regionalnim medijima, i ponavlja ove besmislice na zaprepašćenje poznavalaca prilika u regionu i onih koji se sjećaju da je upravo Crna Gora bila utočište za preko 180 000, izbjeglica sa Kosova, Abazovićevih sunarodnika; da su Crna Gora i njeno rukovodstvo predvođeno Milom Đukanovićem, pružili utočište za sve koje je Miloševićev režim proganjao, uprkos stalnim prijetnjama i akcijama zlokobnog Sedmog bataljona, čije su pripadnike regrutovali sadašnji koalicioni partneri Dritana Abazovića.
Pokušaj pravdanja pred građanima Crne Gore, poređenjem DF sa desničarskom, nacionalističkom partijom AFD je toliko neumjesan i pokazuje Abazovićevo licemjerje ili apsolutno neznanje. Ova partija je u Njemačkoj u opoziciji, i njeni kontroverzni stavovi, nemaju nikakav uticaj na kreiranje državne politike Savezne Republike Njemačke. Zato Abazovićevo lukavstvo da svoj sramni čin kolaboriranja sa partijama koje slave četničku ideologiju, zastrašuju i napadaju nacionalne manjine, veličaju druge države a svoju ne priznaju, podvede pod neku normalnu evropsku praksu, ne može proći i predstavlja samo jalovo potcjenjivanje inteligencije gledalaca.
(VIDEO) Dva lica Amfilohija Radovića! LAŽNA BRIGA ZA MUSLIMANE, koje naziva ‘LAŽNIM LJUDIMA’!
Nema kod Abazovića i njegove URA ničega ni zelenog, ni građanskog ni crnogorskog. Sve su to bili predizborni mamci upotrijebljeni da se dio birača, koji se iz različitih razloga ne slažu sa politikom aktuelnog državnog rukovodstva, prevari i da se njihovi glasovi predaju klerikalnoj, nacionalističkoj opciji koja ne krije da sanja “srpski svijet”, sa prepolovljenim brojem Crnogoraca i dominacijom jedne nacije. Sve je to jasno i mnogo manje politički pismenima, od Dritana Abazovića. Zato je njegova uloga još besčasnija.
Ovako je Dritan Abazović rek’o pa porek’o: Mandić, Knežević, Medojević i Lekić nisu moja družina
Demokratska parija socijalista će kao pojedinačno najjača partija u Crnoj Gori redovno raskrinkavati svaki, ovakav i sličan pokušaj licemjerja, zamjene teza ili otvorenog laganja kako bi se sakrila prava uloga URA – trojanskog konja velikosrpskog nacionalizma.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
Balkantimes.press
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.