Korijen problema nije zloba već glupost, jer dok je moguće buniti se protiv zla, može se razotkriti i sprečiti upotrebom sile, protiv gluposti smo bespomoćni
Ako želimo da saznamo kako da ispravimo glupost, moramo nastojati da razumijemo njenu prirodu. Sasvim je izvjesno: glupost je u svojoj suštini nije intelektualni poremećaj već moralni. Postoje ljudska bića koja su intelektualno visprena, ali su glupa.
Postoje i drugi koji su intelektualno dosadni, ali nisu nimalo glupi. Utisak koji se stiče nije toliko da je glupost urođena mana, nego da pod određenim okolnostima ljudi postaju glupi ili bolje rečeno dopuštaju sebi da postanu glupi.
Ljudi koji žive sami rjeđe ispoljavaju ovaj nedostatak nego pojedinci u grupama. Nameće se zaključak da glupost nije toliko psihološki koliko sociološki problem.
Ljudski se mozak smanjuje, a opadaju i kognitivne sposobnosti
Postaje očigledno da svaki snažan uspon moći, bilo da je političke ili religijske prirode, zarazi veliki dio čovječanstva glupošću. Skoro kao da je riječ o nekom sociološko-psihološkom zakonu, gdje je za moć jednog potrebna glupost drugog.
Proces koji se odvija ne znači da određen ljudski kapacitet kao što je intelekt podbaci, nego izgleda da pod ogromnim uticajem rastuće moći ljudi ostaju lišeni svoje unutrašnje nezavisnosti i manje-više svjesno odustaju od samostalnog mišljenja.
To što je glupa osoba često tvrdoglava ne smije da prikrije činjenicu da nije samostalna. U razgovoru sa takvom osobom imate utisak da ne komunicirate sa osobom već sa parolama i frazama koje su je obuzele.
Ta osoba je kao omađijana, zaslijepljena, zloupotrebljena i zlostavljana u srži svog bića i tako postaje bezumno oružje.
Glupa osoba postaje sposobna da počini svako zlo, pri čemu je nesposobna da prepozna da je to zlo.
Samo čin oslobođenja, a ne podučavanja može pobijediti glupost. Ovdje se moramo pomiriti s tim da u većini slučajeva istinsko unutrašnje oslobođenje postaje moguće tek kad mu prethodi spoljašnje oslobođenje. Do tada moramo napustiti sve pokušaje da se glupa osoba ubijedi.
Izvor: društvene mreže.
“Dietrich Bonhoeffer, njemački protestantski pastor, teolog, borac protiv nacizma, te jedan od osnivača Ispovjedne Crkve, kršćanskog pokreta otpora nacizmu. Jedan je od najznačajnijih teologa prve polovice dvadesetog stoljeća čiji je utjecaj posebno jačao nakon njegove smrti.
– 9. aprila 1945. – Dietrich Bonhoeffer pogubljen je u koncentracionom logoru Flossenbürg”
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.