CRYPTO VALUTE: Prevara – Sofisticirano otimanje novca od naivnih “ulagača”

Kako kripto entuzijasti lažu sami sebe o revolucionarnosti svog pokreta i zašto bitcion nikad neće biti nešto više od alata za kockanje

Ono što akademska zajednica često navodi kao različite ekonomske ili društvene sustave zapravo su dio tekuće evolucije koja dijeli iste strukturne temelje – mrežu ljudskih aktivnosti povezanih trgovinom, konkurencijom, vlasništvom i ekonomskim iskorištavanjem. U pitanju je, u srži, uvijek jedan te isti sustav, zbog čega u modernom kapitalizmu još uvijek imamo sve karakteristike onih prethodnih. Još uvijek imamo ropstvo, još uvijek imamo feudalizam u obliku korporativne rentijerske kontrole, još uvijek imamo merkantilizam u formi dosluha države i poduzeća itd.

Naravno, može se ustvrditi da je komunizam bio drugačiji, ali on, zapravo, nije dovoljno odstupio od ostalih da bi preuzeo novu strukturu. Unatoč pretpostavljenim teorijama i promišljanjima Karla Marxa, komunizam se najbolje može opisati kao ekstremni oblik državnog kapitalizma. U njemu su i dalje postojali novac, tržište, trgovina i imovina, no očita je razlika što je država posjedovala praktički sva sredstva za proizvodnju. Komunizam nije dopuštao samoregulaciju tržišta na najvišoj razini ekonomske organizacije, ali je dozvoljavao slične aspekte u svakodnevnoj razini interakcije javnosti. Dakle, to je bio hibridni sustav.

Iako od neolitske revolucije svi sustavi dijele istu temu, postoje karakteristike koje se transformiraju i mijenjaju unutar sustava kako se on razvija i prilagođava, a jedna takva nuspojava je ono što danas zovemo financijalizacija; evolucijski proces kojim financijske institucije i tržišta povećavaju svoju veličinu i utjecaj. Riječ je o odmaku od stvarne proizvodnje prema špekulaciji i “dodavanju papirića” na burzi. U smislu novonastalih karakteristika modernog društva tržišnoga gospodarstva, financijalizacija postaje jedna od najdominantnijih prilagodbi.

OBIČNO LUDILO

Ako tržišta ostanu kao dominantan ekonomski obrazac ponašanja, budući da tehnološka automatizacija zamjenjuje poslove i druge ljudske doprinose, nastavit ćemo viđati povećanu aktivnost u financijskom sektoru, tako se udaljavajući od radnih mjesta i prihoda koji imaju stvarnu opipljivu ekonomsku korisnost. Logično je zapitati se: Ako automatizirani sustavi stvaraju učinkovitost na razini da je u proizvodnom sektoru potrebno manje energije i ljudi da bi se stvari obavile, a oni se preorijentiraju na financijske špekulacije i druge oblike financijalizacije poput trgovine kriptovalutama – zašto bi to bilo loše? Pa, loše je jer je u pitanju obično ludilo.

Veliki napredak u učinkovitosti koji smo vidjeli u tehnološkom, a time i gospodarskom smislu u našem društvu, trebao bi nas motivirati da promijenimo strukturu kako bismo se brinuli o svima, stvorili sigurnije okruženje, ublažili stres, smanjili radni tjedan i sve te stvari o kojima se već predugo samo govori. Umjesto toga, danas se sve više pažnje posvećuje inženjeringu neproduktivne djelatnosti i na putu smo da svačiji posao ubrzo postaje sjediti za računalom i strateški trgovati novcem kao što to rade ljudi na burzi. Zamislite da to jednog dana postane jedina preostala gospodarska aktivnost, a koliko god zvučalo apsurdno, prema tome se kreću trendovi financijalizacije.

Ono što se dogodilo jest da je ideja kupnje i prodaje za profit u apstraktnoj koncepciji dobila vlastiti život. Svake godine metafizička financijska imovina postaje sve privlačnija od stvarne proizvodnje, zbog čega većina korporacija danas ulaže velik iznos svog viška kapitala u financijske derivate. Samo financijski sektor sada ostvaruje 30 do 40 posto svih korporativnih profita. Sektor financijskih usluga, koji doslovno ne mora postojati u fizičkom svijetu u zemaljskim ekonomskim terminima, na putu je da postane profitabilniji u kontekstu BDP-a od same stvarne proizvodnje. Iako je ova industrijska grana u zadnjih 50 godina narasla s 10 na oko 40 posto BDP-a, zaposlenost u financijskom sektoru ostala je na oko pet posto.

U pitanju je tona novca koji ide vrlo malom broju ljudi, što jasno pokazuje da je financijska industrija jedan od većih pokretača socioekonomske nejednakosti. Vrijedno je napomenuti i da je financijski sektor, točnije trgovina financijskom imovinom, najviše destabilizirajuća ekonomska sila na planetu. Prirodna dinamika uspona i krahova poslovnog ciklusa tržišne ekonomije nema sposobnost da sama uruši ekonomiju na način na koji financijski sustav i Wall Street to stalno čine.

Zagovornici kriptovaluta primjenu blockchain tehnologije vide kao idealan način da se eliminira dominacija financijskog sektora, što je logično. Ako uklonimo posrednike, poput banaka, putem izravne međusobne razmjene i pametnih ugovora, to bi teoretski moglo smanjiti utjecaj centraliziranih financijskih institucija, što bi, u konačnici, moglo pomoći u smanjenju nejednakosti prihoda i bogatstva. Ovo na papiru svakako ima teoretskog smisla, ali se zbog ovih idealističkih pretpostavki ljudi lako izgube u teoriji i ne obraćaju pažnju na ono što se zapravo događa pri trgovanju kriptovalutama, konkretno bitcoinom.

BURZA KAO CASINO

Povijesno gledano, ulaganje u nešto znači da ljudi usmjeravaju kapital kako bi pomogli nekoj proizvodnoj organizaciji, nadajući se da će im se to isplatiti kada ta tvrtka postane profitabilna prodajom svojih predmeta ili usluga. Taj eventualni prinos naziva se dividendom i dolazi u istom iznosu po svakoj dionici. Međutim, kako tržišni sustav evoluira, tako pomalo prihvaća svoju najosnovniju strukturnu funkciju – čin trgovine. Tako je zbog ove samoorganizirajuće gravitacije sustava postala sve popularnija ideja da se udio same tvrtke može odrediti cijenama i zatim trgovati za dobit, dok su dividende postale manje uobičajene. Fokus današnje burze je, zapravo, prosto kockanje na te dionice kao financijski instrument čija je cijena utemeljena u potpunosti na subjektivnim mišljenjima onih koji kupuju i prodaju.

Ovakva igra je danas prihvaćena kao normalna; trgovanje apstraktnom nepostojećom tzv. imovinom koja ne proizvodi apsolutno ništa u procesu. Vijesti i stručnjaci svakodnevno analiziraju burzu kao da je riječ o ključnoj ekonomskoj instituciji, a ne devijaciji s okusom i mirisom Las Vegasa. Ljudi koji tvrde da ulažu u burzu, tržište roba ili bilo koji drugi financijski derivat – obveznice, opcije, futurese i, naravno, kriptovalute – zapravo ne izvode ulaganje u namijenjenom smislu te riječi. Ne možete ulagati u nešto što ne radi ništa. Riječ je o sofisticiranim igrama na sreću, pri kojima se uzima novac od drugih ljudi koji se također kockaju u nadi da će im se posrećiti.

Kupnja dionica nije investicija, to je igra preraspodjele novca bez stvaranja ičega. Tržište ne stvara vrijednost, ono samo prenosi novac između igrača. Samo kada tvrtka iziđe na burzu i rasproda svoje dionice u cijelosti, ona ima izravnu korist od ulaganja. Tu prestaje izravan odnos cijene dionice poduzeća i samog poduzeća, a počinje javna spekulacija temeljena na subjektivnim informacijama.

Na pravim tržištima u stvarnom životu, ekonomska vrijednost dolazi iz tri stvari: rada, kapitalnih resursa i potražnje. Potražnja znači percipiranu korisnost. Kada kupite stolicu, njezina cijena općenito će odražavati radnu energiju uloženu u nju, resurse koji se koriste za njezinu izradu i postojeću potražnju za njom. U slučaju dionica ili vrijednosnica, vrijednost se određuje subjektivnim osjećajima, ali obično na temelju vijesti ili informacija koje se zapravo odnose na tvrtku; uspješnost, poslovna izvješća, profitabilnost i sl.

Međutim, u svijetu kriptovaluta nestaje i ta labava, zadnja preostala osnovna asocijacija na nešto stvarno. Vrijednost postaje univerzalno subjektivna, proizvoljno određena širokim rasponom interpretacija, hirova, osjećaja, društvenih trendova, idealizma i opće uzročno-posljedične dinamike samih kripto sudionika. Drugim riječima, unatoč određenim koristima kripta kao valute, svaka kvantifikacija je potpuno besmislena.

Ideja da vrijednost bitcoina zapravo odražava neku vrstu radikalno važnog društvenog pomaka prema održivijem i humanijem, ekonomskom obrascu, jednostavno, glupa je i licemjerna. Čak i ako postoji istina o potencijalu bitcoina ili bilo koje kriptovalute za postizanje takvih ciljeva, ništa od toga se neće dogoditi jer je temeljni mamac kripto entuzijasta nadogradnja imovine, a ne korištenje valute. U tehničkoj stvarnosti, ironično, jedina stvar koja bitcoinu daje njegovu vrijednost, tj. cijenu, jest fiat (državni) novac koji se upumpa u njega. Da nije bilo kockarskog interesa za uzimanje tuđih para, bitcoin nikada ne bi dobio ovakvu pažnju.

Još jedan zgodan mit današnjice jest ideja da burza ili bilo koji financijski instrument, uključujući kriptovalute, na neki način stvara bogatstvo. Što je to uopće bogatstvo? Neki će reći da je ono sposobnost, a ne rezultat. Međutim, u tradicionalnoj koncepciji, bogatstvo se promatra kao rezultat vlasništva, tj. višak. Netko s vilom od 50 soba ili milijardom dolara u banci je smatran bogatim; što više viška, to više bogatstva. Činjenica je da nijedan financijski instrument, opet, ne stvara ništa, već samo preraspoređuje postojeći novac. Svaki financijski instrument je samo balon koji se napuhuje i ispuhuje ovisno o tome koliko se sredstava, novca stavi u njega.

IGRA NULTE SUME

Propaganda bitcoina kao “virtualnog zlata” u smislu skladištenja vrijednosti, tj. zaštite od inflacije, također je jako upitna. Kada kupujete zlato, ono ne čini ništa čarobno, već tržišni sudionici po inerciji navike guraju novac u njega u kriznim vremenima, nadajući se da će ono biti manje okrznuto inflacijom. Ali inflacija svejedno postoji, novac je još uvijek obezvrijeđen. Sve što radite je da, nakon rasta cijene, u svoju korist izvlačite dodatni novac koji je u istu stvar uložio netko poslije vas. Pa kako se to zapravo odigrava u nekoj višoj koristi? U strogom konceptu ideje vrijednosnica doslovno ne postoji “sigurno utočište za ulaganja”. Nešto ne može biti sigurno utočište ako će jedna strana pobijediti, a druga izgubiti u igri nulte sume.

Također, a s obzirom na to kako današnja ekonomija funkcionira, temeljena na suludosti beskonačnog rasta i okupana valovima neprekidnih cikličkih kriza, možda nije sasvim dobra ideja imati deflatornu valutu – što bitcoin jest (ograničen na 21 milijun “kovanica”). Zamislite da vlada zbog COVID krize nije bila u stanju ubaciti dodatni novac u sustav; to bi bila katastrofa. Ideja valutnog ograničavanja monetarne ekspanzije zapravo je, s obzirom na ekonomsku (tužnu) realnost, još uvijek užasna ideja. Nažalost, jedini alat koji vlada ima da ispravi neizbježne periodične kvarove našeg vrlog financijskog sustava je monetarni stimulans – nužno zlo zbog temeljnog nedostatka integriteta samog kapitalizma. Kripto ne može biti rješenje za inflaciju, već to samo može biti promjena strukture cjelokupnoga gospodarstva kako bi se zaustavila nužda za tim poticajnim potrebama.

Fantazija revolucionarne infrastrukturne promjene pretpostavlja da će bitcoin, ili neka druga kriptovaluta, nekako magično doći u korist državne moći da ga se, kako mnogi idealisti vole govoriti, promovira u novu globalnu rezervnu valutu. Neki ljudi pretpostavljaju da će samo korištenje bitcoina kao zamjene za fiat novac u svakodnevnom životu postati toliko popularno da će svi početi to raditi, što će u potpunosti apsorbirati državne valute. Čak i kada bi bitcoin preuzeo nekih 80 posto svjetskih valuta, to ne mijenja prirodu i poziciju državne moći. Činjenica je da dok kripto ne bude prihvaćen za plaćanje državnih poreza, nikada neće doći do njegova potpunog usvajanja – stoga će okvir institucionalne moći uvijek ostati.

Bez potpune zamjene fiat valute, uvijek će se za državne svrhe kripto morati pretvoriti natrag u novac, tako očuvajući postojeći sustav. A ako državna vlast ipak odluči usvojiti kriptovalute, kao što vidimo s usponom pilot-programa centralnih banaka za digitalne valute diljem svijeta, bit decentralizirane cyber-punk fantazije je izgubljena. Vlade će uvesti varijacije koda koje žele i kripto verzije koje služe državnim komercijalnim interesima.

Značajan dio kripto zajednice zavarava se misleći da je ono što rade revolucionaran, izvansistemski aktivizam. I dok distribuirana knjiga konsenzusa (DLT) i blockchain imaju potencijal da budu dio razvojnih ideja izvan postojećeg sustava, trenutačni sustav ih je lako prilagodio u oblike instrumenta za kockanje. Svi dominantni obrasci ponašanja koji okružuju bitcoin ne dovode u pitanje samu strukturu sustava, što je dokazano činjenicom da je aspekt kockanja kriptovalutama mnogo češće provođen među javnosti nego bilo koji oblik upotrebe valute. Dovoljno je samo baciti pogled na nedavnu NFT (virtualni unikati) maniju, uslijed koje je digitalna slika kamena prodana za 1,3 milijuna dolara, a čitav metaverzum tj. virtualna stvarnost je zamišljen kao kapitalizam na steroidima.

DOPAMINSKI UDAR TREJDERA

Postoji stara izreka: “Nema ništa opasnije od onoga s pravedničkim neznanjem zbog ideje da je moral na njegovoj strani.” U slučaju zagovornika bitcoina, mnogo njih ne samo da vjeruje kako imaju vrlinu kao partnera u kontekstu neke vrste aktivističkog uzbuđenja za promjenu svijeta, nego se ovaj javni spektakl i pompa dodatno pojačava izravnom novčanom nagradom zbog dopaminskog udara koji dobiju dok gledaju kako cijena valute raste te se njihovo bogatstvo povećava.

Ako netko zaradi milijun dolara posjedujući dionice Applea, postoji vrlo dobra šansa da će biti fan te tvrtke samo na toj osnovi, a ista psihološka sila događa se i u kripto zajednici, gdje ljudi patološki lažu sami sebe o svojim stvarnim motivacijama. Što više raste cijena nečijeg portfolija, to je pretpostavka o vrlini imovine sve iracionalnija. Bitcoin entuzijasti zapravo misle da kupnjom ove stvari, povećanjem njezine cijene i utjecajem na druge da kupuju, na neki način doprinose društvenom napretku.

U kripto zajednici postoji retorika da će bitcoin čak nadvladati i kriminal na Wall Streetu. Kako bi to točno bitcoin spriječio krizu iz 2008. nastalu zabavljanjem burzovnih mešetara s trgovanjem hipoteka? Može li riješiti nečuveno uvredljive bonuse i ekstremne prihode menadžera hedge fondova? Hoće li spriječiti zaposlenike centralnih banaka da kupuju vrijednosnice za koje posjeduju povjerljive informacije? Naravno, nikakva promjena u vrsti valute neće imati stvarni učinak na različite stupnjeve kriminalnog ponašanja koje obično vidimo na Wall Streetu ili u bilo kojoj drugoj domeni postojećeg sustava koji potiče sebičnost, pohlepu i agresiju.

Socioekonomski sustav ne mijenja se jednostavnom zamjenom jedne od svojih glavnih poluga. Budući da su, ustvari, sami koncept tržišta i valute općenito temeljni katalizator bolesti moći i nasilja koju gledamo svaki dan, oni su ti koji, na kraju, moraju biti uklonjeni. To je ono što će promjena na razini sustava zahtijevati ako čovječanstvo očekuje da bude održivo u budućnosti i da stvori socijalnu pravdu, a time i društvenu stabilnost.