Ćiro Blažević: Crnogorci su talentovaniji od Hrvata i Srba, vlast je slatka svakoj budali

Sa svojim legendarnim bijelim šalom postao je sportski junak Zagreba, čovjek koji je 1982. Dinamu donio titulu prvaka Jugoslavije poslije 24 godine posta

Nekadašnji skijaš iz Travnika ušao je tada u fudbalsku legendu. Zagreb i SFRJ dobili su kultnu ličnost, jedinstvenog šarmera čiji glas i u 87. godini života zna da odjekne regionom.

Možete da ga volite ili da ne ,,padate“ na njegovu priču, ali na pojavu ,,trenera svih trenera“ – kako je sebe prozvao – niko nije ostao ravnodušan.

Legendarni Miroslav Ćiro Blažević je priču počeo podsjećanjem na duele sa Budućnošću i susrete sa, kako kaže, dragim Crnogorcima.

,,Imam lijepe uspomene na sve njih, oni su jedni od najvećih igrača svih vremena ovog podneblja – Savićević, Mijatović, Petrović… Sve su to igrači koje se ne smiju zaboraviti i neće se zaboraviti, barem dok mi živimo, ova generacija koja se družila sa njima. Ovi mladi brzo sve zaborave, dođu drugi, ali je činjenica da Crna Gora može biti ponosna na svoje planetarne asove koji su došli iz tako male zemlje i osvojili fudbalski svijet. Imam mnogo prijatelja u Crnoj Gori, u mladosti sam se družio sa mojim Crnogorcima – pametnim, mudrim, vjernim, pravim drugarima“.

Mnogi kažu da je bilo teško gostovati u tadašnjem Titogradu?

,,Pa to je bila neosvojiva tvrđava. Morao si biti jako spreman da bi tamo nešto izvukao. Ali to su bila lijepa vremena. Ma koliko god smo mi spremni da se suočimo sa stvarnošću današnjom ne smijemo zanemariti ono što je bilo lijepo kad smo bili mladi. To je naša mladost, ta moja generacija…“, priča Blažević.

Dođe vrijeme da se glupi ispolje…

Kakve su današnje mlade generacije?

,,Svako vrijeme nosi svoj fenomen. Današnja mladost je malo drugačija, ali uvijek joj se treba prilagoditi. Žive u blagostanju, u miru, nema više gluposti kakva je rat i razvijaju se u normalnim uslovima“.

Rade li balkanski političari dovoljno na tome da mladi ne budu zatrovani podjelama koje su uništle onu veliku državu?

,,Ma, neću kritikovati političare, nijesam ja političar, ja živim za sport i od sporta. A političari? *ebi im mater, nije ni njima lako“, u svom stilu odgovara Ćiro.

Blažević kaže da su se nekadašnji jugoslovenski narodi ,,uglavnom pomirili među sobom“ poslije nesrećnih dešavanja 90-ih.

,,Ne volim se toga prisjećat, a kamoli pričati o tome. Svaki čovjek u sebi nosi kvalitet ili glupost, a onda dođe vrijeme da se i glupi ispolje. I ispolje se na najgori način“.

Sport sportistima, politika političarima

Imao je i Ćiro veze s politikom. Zdušno je podržavao jednu partiju na vlasti, a 2005. učestvovao na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj kao nezavisni kandidat.

Osvojio je 17.847 glasova (0,8 odsto) i eliminisan je već u prvom izbornom krugu.

,,Sport sportistima, politika političarima. To je pravilo. Ne možeš se u sve miješati“, tvrdi on.

Ali neki vole da se miješaju…

,,Vlast je slatka svakoj budali“, replicira Blažević.

Pape Sušić i Luka Modrić

Da se vratimo fudbalu. Rekoste da cijenite crnogorske fudbalere, dali ste prije nekoliko godina i izjavu da biste bez razmišljanja prihvatili da budete naš selektor?

,,Crnogorci su, po nekoj tradiciji, čak nadareniji za fudbal i od nas, i od Srba, i ostalih s ovih prostora. Da sam imao priliku da vodim Crnu Goru, sigurno bih se odazvao pozivu“, poručio je Ćiro.

Ko je najbolji fudbaler svih vremena sa ovih prostora?

,,Safet Sušić“ – ni trunku dileme nema Blažević.

A sada?

,,Modrić je neprikosnoven, on je pokazao najveću klasu. Priznao ga je svijet kao najvećeg i dodijelio mu nagradu kao najboljem fudbaleru. U to se ne smije sumnjati“ – dodaje Ćiro.

Blažević prati fudbal u regionu i siguran je da će se na Balkanu uvijek rađati veliki igrači.

,,Oduvijek govorim da ovo podneblje, a tu mislim na cijelu bivšu Jugoslaviju, daje najnadarenije igrače. Ovdje se svako malo rađaju najvrsniji fudbaleri svijeta. Eto, vi ste dali Savićevića i Mijatovića, dvije veličine, igrače koji su bili u najvećim klubovima“.

Nije mali broj onih koji dođu do velikih klubova ili u veću sredinu, pa im se ,,izgubi trag“.

,,Teško je napraviti karijeru, nije dovoljno biti samo talentovan. Moraš imati puno toga – prije svega voljeti to što radiš, posvetiti se i žrtvovati se za to“, poruka je fudbalskog vuka.

Kad Hrvati obuku kockasti dres…

Blažević je od reprezentacija država nastalih iz SFRJ vodio Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

,,Vatreni“ su pod njegovim vođstvom bili bronzani na Mundijalu 1998, a i dalje su sila među balkanskim selekcijama.

,,Hrvati su otišli najdalje, bili su treći na vijetu, aktuelni su vicešampioni svijeta u najpopularnijem sportu. To ni najveći optimista ovih prostora nije mogao očekivati. Napravili su čudo. Hrvati, osim talenta, imaju naglašen patriotizam. Kad obuku kockasti dres motivisani su do fanatizma“, objašnjava Blažević.

Cico je imao šarm i gospoštinu

Miroslav Blažević je trenersku karijeru počeo u Švajcarskoj, gdje je bio i selektor, a 1979. se vratio u domovinu i preuzeo Rijeku, potom Dinamo, prije nego se opet otisnuo u Švajcarsku. Radio je i u Francuskoj, Grčkoj, Iranu…
Živopisna karijera, iz koje bi – da su na njegovom mjestu – vjerovatno svi kao najvrijedniji rezultat izdvojili bronzu na Svjetskom prvenstvu.

Ali…

,,Godina 1982. za mene je povijesna, tad sam bio prvak Jugoslavije sa Dinamom. To je moj najveći uspjeh u trenerskoj karijeri, veći i od trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu“, sumira naš sagovornik.

Dio te šampionske generacije bio je Zlatko Kranjčar, nekadašnji selektor Crne Gore. Cicova nedavna smrt duboko je potresla njegovog učitelja iz zlatnih maksimirskih dana.

,,Veoma teško mi je to palo. Bili smo sentimentalno vezani, a ispostavilo se da je cijeli fudbalski svijet volio Cicu Kranjčara. Imao je šarm, gospoštinu, znao je da se ponaša, a kao fudbaler bio je izuzetno talentovan“, navodi Blažević.

Ćiro – unikat

Šarm je ono što Ćiro posjeduje u neograničenim količinama.
Pomenuli smo bijeli šal na početku teksta. Hroničari tog vremena svjedoče da je makar pola Prištine nosilo bijeli šal kad je ,,trener svih trenera“ došao na čelo istoimenog tima, da su ga navijači nosili od stadiona do hotela jer su pod njegovim vođstvom ostali u tadašnjoj Prvoj ligi Jugoslavije.

Oprobao se kao glumac, poznat je i kao kolekcionar satova, umjetničkih slika, raznih valuta…

Majstorski je igrao igru koja ga je držala u centru zbivanja, a i dan-danas je sposoban da privuče i zabavi javnost, provuče verbalnu fintu koja publiku pomjera s mjesta, koliko god ta finta izgledala kao ,,izlizana“ i predvidljiva.

Jednostavno, Ćiro je – ,,limited edition“.

Ostao je to i kad je grubo pogriješio rekavši da će pojesti diplomu ako Robert Prosinečki postane fudbaler, i kad je u Francuskoj priveden, pa uz kauciju pušten nakon tvrdnji da je umiješan u namještanje utakmice, i kad je možda išao linijom manjeg otpora, i kad je proglašavan hrvatskim nacionalistom, i kad su osvanule umrlice s njegovim likom jer je pred izbore dao podršku predstavnicima Srba…

Da li se čovjek rađa s tim šarmom ili to može da se nauči?

,,E, dijete moje, sve se u životu može naučiti, samo treba htjenje. Treba znati iskristalisati dobro od zla i slijediti ono dobro. Ne ulaziti ni u šta što bi ti moglo zakomplikovati život. Što ti je Bog dao, to moraš znati iskoristiti. I ako ti nije dao, onda se moraš truditi da dođeš na nivo koji će ti osigurati ono najvažnije – egzistenciju“, zaključio je Ćiro Blažević razgovor za Antenu M.

Sine moj, slušaj što ti Ćiro kaže…