“Sve je ovo samo još jedan četnički pir. No ja tom ulicom neću hoditi”. Srbija uveliko korača desno, Vučićev potez da ime ulice Zorana Đinđića promijeni u ime presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića je preteča svih promjena imane beogradskih ulica. Beogradu ne trebaju ulice ratnih heroja iz II svjetskog rata, kao što su Jakub Kuburović i Goce Delčev. Nova vlast u Srbiji ulicama daje nazive po sljedbenicima četničke ideologije, koji su u ime te ideologije klali i ubijali čak nedužne žene i djecu.
Odbornici Skupštine grada Beograda usvojili su odluku da Zagorska ulica u Zemunu promijeni naziv u ulicu Blagoja Jovovića.
Zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić ranije je rekao da je imenovanje ulice po Blagoju Jovoviću koji je ubio ustaškog zločinca Antu Pavelića istorijska i ljudska pravda.
On je na sjednici pročitao pismo porodice Blagoja Jovovića u kojem mu porodica zahvaljuje na inicijativi i pozdravlja to što Srbija i Beograd ne zaboravljaju svoje heroje i omogućavaju da progovori pravda.
Inače, prethodnih dana vodila se rasprava o namjeri Beograda da promijeni imena ulica koje nose nazive po toponimima iz SFRJ.
Historijska Izjava Vesića
Koliko god da je ovo ‘historijska pravda’, u okolnostima kad su prestala ratna djestva i kad su i Jović i Pavelić, već bili izbjegli u Argentinu djeluje u najamnju ruku morbidno i ući će u anale kao problematična izjava: “Zlikovca Ante Pavelića ne da nije necivilizacijski ubiti, nego je to ljudska pravda. A oni koji smatraju da ne treba Beograd da ima ulicu Blagoje Jovovića i koji misle da nije u redu što je on ubio Ante Pavelića, da su oni takođe deo našeg društva… Ja mislim da nije normalno da bilo ko u Srbiji smatra da Pavelić nije trebalo da bude ubijen”, ponovio je Vesić.
Balagoje Jović i Ante Pavelić su bili bjegunci od pravde
Kako prenosi portal “Volim Danilovgrad”, Jovović je 1957. u Argentini izvršio atentat na Anta Pavelića, poglavnika Nezavisne države Hrvatske.
Blagoje Jovović, član bjelopavlićke četničke brigade tokom Drugog svjetskog rata, i čovjek koji je 1957. u Argentini izvršio atentat na Anta Pavelića, poglavnika Nezavisne države Hrvatske, dobio je ulicu u Beogradu.
U mračnoj ulici Sančez u argentinskom gradiću Lomas del Palomar, nadomak Buenos Ajresa 10. aprila 1957. sreli su se Ante Pavelić i Blagoje Jovović. Dva metka završiće u tijelu Pavelića, a od posljedica tog ranjavanja dvije godine kasnije će umrijeti u Frankovoj Španiji.
Otkrio tajnu nakon posjete Ostrogu
O atentatu na Pavelića javnost dugo nije znala gotovo ništa. Misteriju – ko je pucao, razriješio je 1998. sam Jovović. Njegova ćerka Karina ranije je u dokumentarcu emitovanom na RTS-u kazala da se on u decembru 1998, poslije više od pola vijeka, vratio u zemlju, došao na sahranu brata, ali je prije toga otišao u manastir Ostrog.
„Tamo je razgovarao sa mitropolitom Amfilohijem, koji ga je nagovorio da otkrije istinu svima. Te noći moja porodica i prijatelji su saznali za njegovu priču”, kazala je tada Jovovićeva ćerka, prenosi Volim Danilovgrad.
Reakcije građana Beograda na društvenim mrežama
“Koliko god da se slažem sa argumentom Dubravke Stojanović o tome da je tiranoubistvo velika tema i da joj mi kao društvo nismo dorasli, kao i da se ne sme slaviti uzimanje pravde u svoje ruke, toliko se ne slažem s nečim drugim. Blagoje Jovović nije tiranoubica. Tiranoubica je onaj koji ubije tiranina dok je ovaj još na vlasti. Blagoje Jovović je običan kvisling i obična četnička protuva koja je, baš kao i Pavelić, imala sreće da pobegne od ruke pravde i proživi ostatak života u Argentini. Tamo je, po sopstvenom svedočenju (i ničijem više), izvršio atentat na Pavelića i preporučio se Srbima kao heroj. Samo je zaboravio da nam kaže da je učestvovao u streljanju 52 SKOJ-evca na Lazinama kod Danilovgrada, među kojima je bilo i 17 žena. Streljanje je organizovao njegov rođak Jakov Jovović, takođe kvisling i begunac od pravde koji je navodno imao udela i u narečenom atentatu. Kakve su strahote po Bjelopavlićima počinili četnici Baja Stanišića i Jakova Jovovića neka vam pričaju Crnogorci. Priču o atentatu Blagoje Jovović je ispričao Amfilohiju Radoviću (a što me to ne čudi?) koji ga je podstrekao da o tome piše. Elem, kako god okrenete ovu priču (bilo da joj verujete ili ne), radi se o zločincu koji je pokušao da se iskupi onako kako jedino ume, a to je zločinom. Sve je ovo samo još jedan četnički pir. No ja tom ulicom neću hoditi”.
Komentar na post Vladimir Jeremic: “Četnički profašistički dužnosnici, na čelu sa Jakovom N. Jovovićem donijeli su »odluku« o sudbini Crne Gore, odnosno njenom imperativnom prisajedinjenju Nedićevoj Srbiji, pod blagoslovom dr Volmara, šefa njemačke obavještajne službe! Današnji sljedbenici takve politike u Crnoj Gori su stranačke vođe prosrpske nacional-šovinističke provenijencije. Četničko-okupatorski teror u Danilovgradskom srezu bio je strahovit. Stotine nevinih ljudi je strijeljano, zatvoreno u tamnice tzv. nacionalnih odbora i predato okupatorima da ih interniraju. U četničke zatvore zatvarane su čitave porodice sa sitnom djecom. “
Uz komentar priložen link:
Petar Vujosevic: “Na Lazinama je prvo mucena pa streljana moja tetka Marija Senka Vujosevic, zajedno sa 52 mladih antifasista i pripadnika SKOJ-a jula 1944. Sudjenju i streljanju je komandovao tada marinski kapetan Jakov Jovovic. Koliko je danilovgradskih porodica zavio u crno moze se lako izracunati, ako se broj stanovnika Danilovgrada podeli sa brojem streljanih u to vreme”.
Srbija uveliko korača desno, Vučićev potez da ime ulice Zorana Đinđića promijeni u ime presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića je preteča svih promjena imane beogradskih ulica. Beogradu ne trebaju ulice ratnih heroja iz II svjetskog rata, kao što su Jakub Kuburović i Goce Delčev. Nova vlast u Srbiji ulicama daje nazive po sljedbenicima četničke ideologije, koji su u ime te ideologije klali i ubijali čak nedužne žene i djecu.
Beograđanima ne ostaje ništa drugo osim da hodaju po ulicama, koje nose imena poznatih koljača i ubica. Jedino ‘olakšanje ‘ je to da ih je ‘osveštao’ ljubitelj i zaštitnik ratnih zločinaca i baštinik četničke ideologije Amiflohije Radović.
Pripremila: A.M.
Balkantimes.press
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.