U ljudskoj prirodi jeste sklonost ka grijesima. Čak i najbolji čovjek ne može za sebe reći da je bezgriješan
Ali, ono o čemu svaki musliman treba voditi računa jeste je na kakav način predstavlja islam drugima. Kakvo je njegovo ponašanje, koliko je njegovo ponašanje u skladu sa Kur’anom i islamom, i kakvu on poruku šalje drugima kao musliman u svim vrstama međuljudskih odnosa, počevši od porodičnog pa sve do poslovnog odnosa.
Iako je naš grijeh samo naša lična odgovornost a ne manjkavost islama, svojim ponašanjem često doprinesemo da ljudi gledaju na islam kroz nas i naše ponašanja.
U prilog tome, potrebno je da brinemo o svojoj vjeri, da učimo i živimo u skladu sa naučenim, u skladu sa Kur’anom i sunnetom. I da naše riječi prate naša djela, jer Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate! “ (sura es-Saff, 2-3)
Bez obzira koliko mi neozbiljno shvatali naš govor (riječima i djelima) o islamu, i bez obzira koliko se protivili tome da drugi gledaju na islam kroz nas, to se nužno nameće kao ljudska percepcija.
Iako znam da islam nisu ljudska djela, nije me oduševilo kada mi je čovjek od vjere i ugleda nešto obećao, a zatim nije ispunio. I prva pomisao mi je bila upravo: kako nekome takvo nešto kao muslimanu može stati u obraz. Zato, jer Islam treba da se živi a ne samo priča. Nije mala čast da baš mene ili tebe Uzvišeni počasti islamom i da nas učini ambasadorima Svoje vjere. Nije mala odgovornost hoditi zemljom sa takvim plemenitim emanetom.
Zato, potrudi se da živiš islam, u svakom segmentu svoga života. I znaj da:
- Tvoje obećanje je nekome bilo nada. Možda si ga ostavio na cjedilu onda kada si mu najviše trebao. A da li to priliči muslimanu?
- Od tvoje odgovornosti nekom znače bitne životne stvari. Ako ti je povjeren neki emanet, budi ažuran u ispunjenju istog. Odradi ono što je do tebe na vakat, ili, ukoliko si spriječen zbog opravdanog razloga, obavijesti druge o onome što te spriječilo.
- Javni grijesi jesu tvoji grijesi. Ali, ako već griješiš, griješi tajno i trudi se da čim prije ostaviš grijeh. „Musliman/ka, a to i to radi. Fuj.“ Čuvaj islam od svog nefsa, jer zaista je ružno da budeš sebeb ovakvog govora.
- Šta god da radiš radi na najbolji mogući način. Muslimanu ne priliči da obavlja posao samo da mu „ispadne iz ruke“. Islam, uistinu, nije takva vjera. Ako si učenik, trudi se da budeš najbolji. Ako si student, trudi se da budeš najbolji. Ako si radnik, trudi se da budeš najbolji. Neka se tvojim sebebom islam spominje po dobru, jer zaista je od islama samo dobrota.
- Kultura, način ponašanja i govora neka ti budu u skladu sa islamom. Zar da musliman uznemirava komšiju, govori ružne riječi, zagađuje prirodu ili udara životinju? To nikada Poslanik, s.a.v.s., nije radio-pa kako da islam prljaš onim što nije od njega?
- Sve smo više svjedoci da muslimani zanemaruju svoju porodicu, ili da su nasilni prema njoj. Budi uzor drugima: neka te navode za primjer kao uzoritog sina ili uzoritu kćerku, supruga ili suprugu, oca ili majku. Ne dozvoli da zbog toga nefsa ljudi pričaju ružno o islamskom braku i porodici. Islam je, u svaki segment naših života, unio samo svjetlost, plemenitost i dobrotu. Zato, budi i ti svjetiljka islama. Budi ambasador islama. I budi od onih koji će reći na Sudnjem danu svome Gospodaru: „Gospodaru, trudio/la sam se da mojim sebebom ljudi zavole Tvoju vjeru.“ Budi najljepši primjer islama, jer islam je najljepša i najpotpunija vjera.