Bijeljina: Vandali upali u harem Sultan Sulejmanove Atik džamije i polupali stakla na dva prozora

Medžlis Islamske zajednice u Bijeljini jutros je objavio vijest da je oskrnavljena Sultan Sulejmanova Atik džamija. “Nedjelja 11.10.2020., vandali su upali u harem Sultan Sulejmanove Atik džamije i polupali stakla na dva prozora. Očekujemo od policije potpunu istragu. Podsjećamo da je skrnavljenje nacionalnog spomenika BIH krivično djelo”, navode iz Medžlisa IZ Bijeljina.

Sultan Sulejmanova Atik džamija u Bijeljini – najstarija sačuvana građevina u Semberiji i Posavini

Sultan Sulejmanova džamija je ujedno najstarija džamija u Bijeljini i najstarija građevina na području Posavine i Semberije. Izgrađena je u razdoblju između 1521. i 1566. godine. Moguće da je izgrađena odmah po zauzimanju Bijeljine 1521. godine. Budući da je najstarija, u dokumentima, a i među narodom zvana je Atik džamija. Po svom vakifu sultan Sulejmanu Veličanstvenom dobila je ime Sulejmanija.

U narodu je poznata i kao Carska džamija. Od njenog postanka pa do iza II svjetsko rata oko džamije je bilo mezarje u kome su ukopavani bijeljinski uglednici. Mezarja oko džamije danas nema, jer je na njemu komunistička vlast nakon II svjetskog rata sagradila trg sa šetalištem i parkom, asfaltni put, zgradu suda, te nekoliko poslovnih objekata. Samo je preostalo nekoliko kaburova na južnoj strani džamije.
Hazburško-osmanski rat 1716-1718. godine jedan je od najcrnjih razdoblja postojanja Atik džamije.

Naime, nakon herojskog petodnevnog otpora Bijeljina je 1716. godine pala u hazburške ruke, a njeni Bijeljinci, jer su bili muslimani, poubijani ili protjerani. Tom prilikom je džamija teško oštećena. Najvjerovatnije je tada džamija ostala bez svoje kupole. Džamije je odmah pretvorena u katoličku crkvu, te je za vrijeme hazburške okupacije, sve do 1739. godine služila kao katolička crkva. Beogradskim mirom 1739. godine Bijeljina i njena Sultan Sulejmanova Atik džamija ponovo dolaze u ruke Osmanlija. Muslimani se polahko vraćaju u Bijeljini, tako da je džamija 1758/59. godine ponovo vraćena u džamiju.

Džamije je renovirana 1893. godine. Tada je sazidana nova munara od opeke, visine 20 metara, a iznad džamije postavljen je tarih na osmanskom turskom jeziku koji govori o obnovi iz 1893. godine: Ova časna Sultan Sulejmanova džamija obnovljena je 1311. godine. Munara je povišena za desetak metara 1912. godine, kada je dodata druga šerefa, čime je munara dobila sadašnju visinu od 30,5 metara. Zanimljivo je za spomenuti da je Atik džamija od te 1912. godine, pa sve do kraja Drugog svjetsko rata bila jedina džamija sa dva šerefeta u Bosni, i jedna od najviših. Inače, Unutrašnje dimenzije džamije iznose 11,5×21, m sa zidovima debljine 1 metar. Visina džamije do strehe je 7,55 metara.
O Atik džamiji rah. hafiz Abdulah Budimlija, rodom Fočak, a dugogodišnji bijeljinski imam, hatib i glavni imam, u knjizi Moja sjećanja je zapisao:
S obzirom da je Atik džamija bila glavna džamija u gradu Bijeljini, austrougarski car Franjo Josip poklonio je toj džamiji dva ćilima, koja su pokrivala cijelu džamiju, kao što je poklonio i Aladža džamiji u Foči, koji je bio težak oko 300 kg i od jednog komada. U Atik džamiji bilo je još vrijednih ćilima i sedžada. Po pričanju mog predhodnika, imama Atik džamije rahmetli Hajdar ef. Tešnjakovića, da je fabrika ćilima iz Sarajeva nudila da zastre cijelu džamiju u zamjenu za jednu sedžadu, koja je imala veliku vrijednost. U džamiji su bila dva veća sanduka, u jednom su bilo pohranjeni stari kitabi i rukopisi, među kojima je bio jedan rukopis Kur’ana od prije 400 godina, velike vrijednosti. Sve je to bilo pod ključem, a u drugom sanduku su bili pohranjeni kamenčići, koji su se nosili na Drinu prilikom učenja kišnih dova. Bilo je i jedno sanduče, koje je stajalo na mimberu, u kojima su stajali džuzovi Kur’ana iz kojih se učila mukabela, koje je uvakufio rahmetli hadži Alibeg Zulfikarpašić iz Foče, a živio u Istanbulu.

Sultan Sulejmanova Atik džamija barbarski je srušena u razdoblju od 13. do 15. marta 1993. godine po direktivi najviših organa vlasti u Republici Srpskoj. Tačnije, tri jutra Bijeljinom su odjekivale eksplozije detoniranog eksploziva kojim su barbarski rušene i na kraju srušene sve bijeljinske džamije. Sve starine Atik džamije, uključujući i one koje su spomenute u gorecitiranom zapisu hafiza Budimlije, su uništene.
Na kraju rata od prijeratnih 26 000 bijeljinskih Bošnjaka ostalo je njih manje od 2000, većim dijelom starih, iznemoglih i zaboravljenih. U ratu i prvim poslijeratnim godinama imamsku dužnost u Bijeljini obavljao je Hasan ef. Okanović, bijeljinski imam u penziji.
Prvi od bošnjačkih zvaničnika koji je posjetio Bijeljinu bio je Husein ef. Kavazović, tadašnji muftija tuzlanski. Posjeta je pala na 23. februar 1997. godine. Sa muftijom bio je tadašnji njegov saradnik hfz. Abdulah ef. Budimlija i njegov zamjenik Besim ef. Čanić, inače predratni glavni imam MIZ Bijeljina. Prva poslijeratna sjednica Izvršnog odbora MIZ Bijeljina održana je 14. februara 1998. godine i na njoj se govorilo o aktuelnim problemima. Islamska zajednica je time obnovila svoj rad na području Bijeljine. Nizali su se dopisi, zahtjevi i sastanci – desetine sastanka i stotine sati pregovora da se muslimanima vrati ono što im pripada i što je silom oteto, srušeno, opljačkano.
Prvi zajednički bajram namaz i to ramazanski klanjan je 19. januara 1999. u kući porodice Kamarašević. Hutbu je održao i bajram-namaz predvoio gorespomenutiHasan ef. Okanović, a ezan proučio Damir Salkanović, sadašnji sekretar MIZ Bijeljina. Dom za ljudska prava BiH 6. decembra 2000. objavio je odluku kojom se nalaže RS da najkasnije u roku od tri mjeseca izda dozvole za gradnju svih pet džamija u Bijeljini i Sulejmanije džamije u Janji. To, naravno, nije ispoštovano. Dozvole su dodjeljene tek 23. januara 2002. godine.