Nema ni jedne dove, a da nije uslišana i ni jednog dobrog djela, a da nije primljeno
Jedan od najvećih motiva koji nam može pomoći u maksimalnom iskorištavanju blagoslovljenog ramazanskog vremena, jeste osjećaj da je ramazan prilika koja nam se možda više neće vratiti, niti ukazati, kao i razmišljanje o onima koji su napustili dunjaluk, a koji su prošle godine postili i klanjali zajedno sa nama, a sada su pod zemljom. Da je neko od njih znao da će mu to biti zadnji ramazan u životu, bez sumnje bi iskoristio svaku sekundu mubarek ramazana u ibadetu i dobrim djelima.
Ali, mi smo još uvijek na dunjaluku i evo imamo još jednu sjajnu priliku koja se možda sljedeće godine neće ponoviti, zato je nipošto ne propuštajmo.
Kad god se vjernik sjeti bajramskog jutra i trenutka kada imam sa minbera čestita onima koji su proveli ramazan u ibadetu i koji su, ako Bog da, upisani među sretnike koji su oslobođeni i spašeni džehennemske vatre, srce mu zalupa, disanje se ubrza, obuzme ga neka neopisiva sjeta i pođe se prisjećati netom završenog ramazana, govoreći sâm sebi: ”Volio bih da sam manje spavao u toku ramazana, volio bih da sam bolje iskoristio ramazansko mubarek vrijeme, volio bih da sam više hatmi proučio, volio bih da sam više sadake udijelio i više postača nahranio, volio bih da sam više istigfar činio i da ni jedan dan, u vrijeme iftara, u zoru i poslije svakog namaza, nisam propustio proučiti dovu.”
Naši dobri prethodnici (selefus-salih) prakticirali su učiti posebne dove u toku cijelog ramazana na sedždi, poslije namaza, prije iftara, u vrijeme iftara i u zoru.
A opisujući mubarek mjesec ramazan, imam Ibnul-Dževzi, rekao je: ”Nema ni jedne dove, a da nije uslišana, nema ni jednog dobrog djela, a da nije primljeno, nema ni jednog dobra, a da nije sakupljeno i nema ni jedne štete, a da nije otklonjena.”
Mi smo u drugoj trećini ramazana, imamo još vremena, pa ga iskoristimo i ne dozvolimo da nam se i ove godine, na bajramsko jutro, vrati spomenuti osjećaj.
Neka nam je uvijek na umu da svrha posta nije ukrotiti tijelo i naviknuti ga da izdrži žeđ, glad i druge poteškoće, već ukrotiti dušu i naviknuti je da ostavi ono što voli i za čim pohlepno žudi radi zadovoljstva voljenog. Ono što duša voli je jelo, piće i udovoljavanje strastima, a voljeni čije se zadovoljstvo traži je Uzvišeni Allah.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.