Bajtal: Mi smo još samo živi mrtvaci – osuđeni na dugo, tiho umiranje

Esad Bajtal: Griješi svako onaj ko danas šuti i pasivno gleda kako mu dobro uvezane krimi etno-bande kradu djeci budućnost i smisao ljudskog življenja

Za naš Portal govorio je Prof. Dr. sc. Esad Bajtal, njegov intervju prenosimo u cijelosti.

BTP: Da li su najave visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta o izmjeni izbornog zakona realne ili je to još jedno opipavanje pulsa građana BiH?

Realno govoreći, nemamo nikakve službene najave Visokog predstavnika nego samo medijske spekulacije o tome i njima uzburkano javno mnijenje. Svojim izlaskom na proteste tim povodom, građani su poslali poruku da neće prihvatiti nijednu odluku koja bi bila u suprotnosti sa evropskim standardima i normama. Ako je, dakle, bilo ko ispipavao javnost dobio je njen odgovor.

BTP: Kako komentarišete da su na protestima, zbog navodne najave Visokog Predstanika za BiH Christiana Schmidta o izmjeni izbornog zakona, učešće uzele i vladajuće stranke?

Vladajuće stranke koriste svaku priliku da ostave lažni utisak kako čine nešto za građane u krizi koju, isključivošću svojih etno-politika, sistematski proizvode. O licemjerju, nekulturi, drčnosti i autističnosti nekih od tih politika, kojima provode to što provode, da ne govorimo. Dakle, nisu bile tu zbog građana nego zbog sebe i svojih izbornih ciljeva. Još jedan samoreklamerski blef koji govori o nemoralu politike i ništa više.

BTP: Koji je vaš komentar na odluke „Lisabonskog Sporazuma“ i kakve su njegove refleksije na današnje političko stanje u BiH?

Bio je to Sporazum neprihvatljive podjele zemlje po etno-šavovima. Zašto je kao takav potpisan od nekih jasno je, ali zašto od svih, nije mi jasno. Naknadno povlačenje potpisa danas je tobožnji izgovor onima koji su upravo te podjele realizovali neviđenom mržnjom nasiljem i krvlju širom Bosne. Danas su upravo te kutiljerovske podjele, sa nešto drugačijim etno-procentima, žive i stvarne.

I šta imamo? Kako živimo?

Kako se živi pod sanitarno čistom etno vlašću u manjem entitetu.  Kako u etno-većinskim kantonima? Ko je sada kriv za siromaštvo, pljačku, nepotizam,  nezaposlenost, male plaće i još manje penzije? Ko za masovno raseljavanje i bježanje građana po bijelom svijetu?

I konačno, neizbježno logičko pitanje: kako to da se neuporedivo bolje živjelo u etno-šarenoj Jugoslaviji juče, nego pod sanitarno-etnički čistim vlastima u etno-državicama, entitetima i kantonima danas?

BTP: Po vašem mišljenju, da li su građani BiH upoznati šta su trojica etničkih vođa zapravo potpisali u Lisabonu?

To je pitanje za istraživanje javnog mnijenja. Nezahvalno je spekulirati. Ali teško da se nakon sveopšteg besmisla i nepravde koji ovdje vladaju, još puno ljudi sjeća tog davnog dokumenta iz marta 1992.. A onim rijetkim jasno je da ni potpisani Lisabon, čak i da je ostao, ne bi ništa promijenio. Jer, na sceni su još žive velikodržavne strategije i politike. Sve ostalo je samo taktika prikrivanja njihovog postojanja. Uostalom, i za usporedbu: šta je donio potpisani Dejton?

Ko ga se i kako pridržava. Ko se i kako iza njega krije. Kako se praktično rušenje Dejtona odvija njegovom tobožnjom odbranom i pompeznim pozivanjem na njegovo „slovo i duh“? O tome se radi.

BTP: Obzirom da su dva intelektualca, Zlatko Hadžidedić i Suad Kurtćehajić, odlučila da se uključe u političku arenu i svoje znanje stave na raspolaganje građanima BiH, da li je po vašem mišljenju to primjer i poziv i drugim bosanskohercegovačkim intelektualcima da urade isto?

To razumijem kao individualno  i ljudsko pravo na lični izbor. Lično nemam stranačkih afiniteta ni sklonosti ka kolektivističkoj logici ma kojeg tipa. Kao nesposoban da budem podoban, nisam nikada bio član nijedne političke stranke ili partije. Niti se bojim njihovih prijetnji i ucjena. Stid bi me bilo da se bilo koga bojim. A još više bih se stidio da se neko boji mene. Ali sasvim dobro razumijem, i nemam ništa protiv onih koji se opredijele za stranačko djelovanje. Jer, konačno, i nažalost, čini se da u ovakvim društvima ni najbolje ideje nemaju prolaz i ne znače ništa u ideološki obojenom društvu, ukoliko nisu stranački artikulisane i podržane. Na tragu te logike,  razumijem naum i pokušaj njih dvojice.

BTP: 2019. godine proveden je „Pisa“ test u BiH, pretpostavljam da ste upoznati sa rezultatima. U kakvom su stanju naš obrazovni sistem i naše naučne institucije danas?

Nažalost, rezultati „Pisa“ testa pokazali su porazno stanje našeg obrazovnog sistema. Čak 58 posto učenika u matematici, 54 posto u čitanju i 57 posto u prirodnim naukama ne dostiže funkcionalnu pismenost. Od 79 zemalja u kojima je testiranje provedeno BiH je na 69 mjestu. Porazno. Ukratko, naš obrazovni sistem preopterećen je suvišnim, neupotrebljivim znanjem. Pri tome, i još gore, izgubio je svoju vaspitnu, odgojnu dimenziju koju je nekada imao. Bio je to, ne samo nominalno, kako se zvao, nego i praktično – vaspitno-obrazovni sistem. A kadrovi koje je davao, zahvaljujući svom znanju, radili su po svjetski poznatim firmama i institucijama, uključujući čak i NASA-u.

Sapienti sat!

Danas očito nije ni jedno ni drugo. Ni obrazovni, ni vaspitni. Pretvoren je u sistem stranačke etno-ideološke maniplulacije od obdaništa do univerziteta. Etno-podanički, kmetsko-sluganski mentalni sklop, je njegov ključni proizvod.

Zato nam je ovako kako nam je.

BTP: Na neslavnoj smo poziciji kao jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi, ko je po vašem mišljenju najodgovorniji za loše ekonomsko stanje u BiH?

Logički i iskustveno – odgovoran je onaj ko ima moć, onaj ko vlada društvom i državom, entitetima, kantonima i opštinama. Odgovorne su vlasti. Etno-vlasti koje odlučuju apsolutno o svemu i svačemu. Sve je posljedica njihove porazne vladavine. Vladavine dobro uvezanih krimi etno-bandi koje se domaćoj i svjetskoj javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. Krivi su nezanje i nerad „legitimnih“ i „autentičnih“ struktura ubačenih u sve pore društva: od škole do privrede; od ekonomije i kulture do sporta i zdravstva.

BTP: Takođe smo među prve tri države po indeksu korupcije u Evropi, šta intelektualci, a šta građani BiH moraju da urade kako bi se ovo stanje promijenilo?

Ja niti mogu, niti sam pozvan da namećem bilo kome svoje mišljenje ili ideju šta da radi. Svako od nas ima savjest i neka sam odluči šta je najbolje u ovoj situaciji sveopšte bijede i siromaštva; prevare, otimačine i gaženja ljudskog dostojanstva. Logika stanja nalaže kritičko sagledavanje stvari i odgovor u skladu s moralom i dobrim običajima čovjeka kome je stalo do sebe samog.

A, kako to negdje bi rečeno, moral nije: ni – ne treba; ni – mora se; ni – ne smije se. To sve dolazi od straha ili obaveze. A moral je stvar volje, slobode i izbora. Stvar savjesti. Moral je – neću!

Moral je moći a ne htjeti griješiti. A griješi svako onaj ko danas šuti i pasivno gleda kako mu dobro uvezane krimi etno-bande kradu djeci budućnost i smisao ljudskog življenja.

BTP: Da li su političke odluke i aktivnosti zvaničnog Beograda i zvaničnog Zagreba usmerene ka destabilizaciji i na konačnoj disoluciji BiH?

Stvarni su, u svojoj samoočiglednosti, toliko i tako jasne da Vaše pitanje čine retoričkim. Moskva-Beograd-Zagreb ne odustaju od strategije velikodržavnih ideologija i ambicija devedesetih godina na račun Bosne. Sve ostalo (unitarizam, građanski nacionalizm (???), tobožnji fundamentalizam … itd.itd., samo licemjerne verbalne vratolomije, prozirne taktike poricanja te, praktične, ekspanzionistički nastrojene očiglednosti. Sve se, idejno projektovano, odvija po taktu pijačne dreke i halabuke: „Dr’žte lopova!

BTP: Šta je to što bi BiH političari morali da čine kako bi zaštitili teritorijalni integritet i suverenitet BiH?

Moraju maksimalno koordinirati političke i pravne akcije sa evropskim i svjetskim institucijama. Sami, pred združenom presijom komšija, susjeda i unutrašnjih velikodržavnih kolaboracionista, koji otvoreno ili sofisticirano rade u korist idejno izvikanih, i na sve spremnih „matica“, sami ne mogu učiniti ništa. Ništa bitno. I ne samo oni. Civilno društvo mora također raditi na međunarodnom planu jasno, činjenički, pokazujući Svijetu o čemu se ovdje radilo i o čemu se još uvijek radi. Nije dovoljno biti u pravu, ako drugi (međunarodna zajednica), ne shvati da je to tako. Dakle, borba mora biti pravna, politička i ljudski civilizovana i vođena u ime demokratije i životne jednakosti svih ljudi – građana ove zemlje.

BTP: Obzirom da su sve politčke partije, za ovih nešto manje od trideset godina, bile u kolaliciji, mogu slobodno reći „svako sa svakim“, da li po Vašem mišljenju postoji neki politički pokret/partija/stranka kadra da pokrene pozitivne promene u društvu, državi, politici, ekonomiji?

Urgentost porazno loše društvene klime i situacije, traži upravo to. Vrijeme je okrupnjavanja mnoštva malih, još uvijek razjedinjenih snaga, koje nisu podlegle združenoj etno-mitologiji i klero-fašističkoj ideologiji vladajućih struktura, stranaka i pojedinaca.

Ukratko: sve dok razdruženi etno-podanici ne ustanu u odbranu svojih ljudskih prava kao združeni građani, nema nam izlaza iz ove bolesne, namjenski osmišljene pat pozicije koja traje već trideset godina. Ovako, mi smo još samo živi mrtvaci – osuđeni na dugo, tiho umiranje. A osuda na dugo tiho umiranje (glad, bijeda, siromaštvo, strah, tenzije, ucjene …), gora je i teža je od smrtne presude. Ta glagolska nijansa, porađa esencijalnu životnu razliku: umrijeti i umirati nije isto.

BTP: Da li će, ko god da pobedi na izborima, bilo koja politčka opcija htjeti i imati snage da konačno krene u suštinske reforme i da se ozbiljno uhvati u koštac sa nagomilanim problemima u državi i društvu?

Ako ponovo pobijede vladajuće etno-strukture i bande, ništa se promijeniti neće: njima ne pada napamet da bilo šta rješavaju. Pa oni opstaju na dogovorenom ili intuitivno-prećutnom sporazumu o vječitom „nesporazumu“. Njima je sasvim dobro. Spadaju u najplaćenije političare Evrope, dok mi tavorimo kao građani sa najmanjom kupovnom moći u toj istoj Evropi. Oni holivudski raskošno žive, a mi, građani, jedva preživljavamo. Zašto bi mijenjali bilo šta? U tom smislu, ma ko drugi da pobijedi, moraće shvatiti da je pred njim mnoštvo ekonomskih, privrednih, političkih, egzistencijalnih, društvenih i moralnih problema s kojim borba neće biti ni jednostavna, ni kratka, ni laka.

BTP: Šta savjetujete mladima u BiH: da stiču znanja i vještine potrebne za ino tržište rada i/ili da se aktivno uključe u društveno-političke procese i preuzmu odgovornost za državu i društvo u svoje ruke?

Prije svega da uče, stiču znanja. Jer, „znanje mijenja svog nosioca“ (Hegel). A znanjem promijenjeni i osviješćeni bit će mnogo kritičniji prema društvu i sebi samima. Znat će da racionalno procjenjuju situaciju i donose najbolje odluke. Bez znanja nema kritičkog mišljenja ni zdravog društva. Neznanje je podložno političkoj manipulaciji i robovanju ideološkim predrasudama, a porazne posljedice te manipulacije, i tih predrasuda, vidimo i trpimo već tridest godina.

BTP: Kakvu sudbinu BiH prognozirate: podjeljenu na tri etničke teritorije ili jedinstvenu, bez entiteta i kantona: Republiku Bosnu i Hercegovinu?

Mijenjale su se carevine i imperije, od Otomana do Austro-ugara, i kraljevine nakon njih. Dolazile i prolazile, a Bosna ostajala i opstajala. To su povijesne činjenice. To je istina Bosne. Sve je proces. Sve teče. Panta rei. Proteći će i ovo s entitetima i administrativnim granicama. Treba vremena, strpljenja i rada. I jasna svijest o sljedećem: ma šta mi činili, ništa se preko noći promijeniti neće. I obrnuto: ma koliko to b-h-s vlastodršci htjeli – ništa ne može ostati isto. Samo je promjena stalna. Ukratko, spartakovskom nadom i sizifovskom upornoću sve će jednoga dana doći na svoje mjesto. Živjećemo opet kako smo živjeli, kao ljudi s ljudima. Ozdravićemo! Ovo je bolesno vrijeme neljudskih etno-ideologija. I mora proći.

BTP: Da li bi ste željeli još nešto da dodate?

Ima puno toga. Teško  je u jednom razgovoru izreći sve. Možda još samo nešto, principijelne naravi: svako od nas, pojedinačno i skupno, samo svjesno slijedeći ideju  „biti čovjek da bi drugi bili ljudi“, doprinijeće dobitku za sve. Bez toga, bez uzajamne ljudskosti, poštovanja i samopoštovanja, nema smislenog života ni istinske budućnosti. Ni zemlje ni društva kakvi nam kao ljudima trebaju.