KO U NJEGA POGLEDA, VRISNE I DLANOM OČI ZAKLONI !
Kako neću biti do nebesa žalostan kad – kod tolikih desetina hiljada užasnih svjedočanstava i ubistvenih dokaza – gledišta o uzrocima i karakteru ratova na prostoru bivše države, mi, preživjeli na različitim stranama, ni nakon 25 godina ne možemo ni za jedan mikromilimetar približiti ?
A od nas se traži, nama se naređuje – pomirenje, praštanje i pogled u budućnost ! Vriskao bih, vriskao, da mi se vrisak i glas čuju po bezdanima svemira i svim njegovim paralelnim svjetovima i taj ću vrisak odnijeti sa sobom pod zemlju, u nepostojanje.
Abdulah Sidran: MOLIM FB PRIJATELJE DA NE UČE NAROD ZABIJANJU GLAVE U PIJESAK !
Po svijetu mi se rasulo desetine i stotine prijatelja i poznanika, iz Sarajeva i iz cijele bivše domovine, čijim je dušama najlakše prihvatiti teorije o svjetskim urotama, stereotipe o ‘istini’ koja je, je li, ‘uvijek negdje na sredini’ i podvale o podjednakim krivicama ‘triju zaraćenih strana’.
To im pomaže – istina bi odmagala – da teret svoje izbjegličke sudbine prenesu do krajnjeg odredišta. Tamo, u Vječna Lovišta.
Trudim se, koliko god umijem i mogu, da spasim i sačuvam ta prijateljstva i te prijatelje, poznanstva i poznanike. Pišem pisma, otpisujem.
PUT OTPORA Istaknimo na ispravan način zastavu i grb BiH gdje god da živimo!
Da mi je da nikoga ne povrijedim, a da ponekog, ako je ikako moguće, oslobodim njegovog dobrovoljnog sljepila. Istina je preteška. ‘Ko u njeno lice pogleda, vrisne i dlanom oči zakloni !’ Zaobilazim, umekšavam, krojim alegorije.
Teorije o svjetskoj zavjeri kao pokretaču i uzročniku svih naših nesreća ne daju odgovor na pitanje: kako to ‘naš čovjek’ tako radosno uze nož u ruke, da kolje komšiju i prijatelja?
Držati se takvih teorija, znači na naš život i sudbinu gledati sa Mont Everesta: ne vide se odozgor leševi što plutaju Drinom, ni stotine tenkova četiriju korpusa bivše JNA što iz Srbije jurišaju na Višegrad, Goražde, Srebrenicu i Žepu… Zaboravi to, Pero ! Zaboravi to, Kemale ! Zaboravi to, Ivice, Rifate, Anto i Branko…
Nego se sjeti kako je onaj engleski sudac državi Srbiji dodijelio pravo da od Haškoga tribunala skloni, da mu ne ustupi, da mu ne mora ustupiti one dokumente za koje ona smatra da ‘mogu štetiti njenim državnim interesima’ !?
Bio je to i logički i politički i pravni nonsens na koji ‘bosanska strana’ nije ni pokušala reagirati – a morala mu se najenergičnije usprotiviti svim mogućim i nemogućim načinima i osporavati ga ako treba i do Sudnjega dana !
Posljedice ovih dviju činjenica – zločin engleskog sudije prema istini i pravdi i nesposobnost ‘bosanske strane’ da se valjano bori za vlastite interese – biće krvavo oblikovane u ponavljanju istorije, čim se za to ukaže ‘pogodan čas’.
O njemu Bosnu neće pitati, kao što je ni do sada nisu ni za šta pitali.
(5.8.2015)