Taman kada smo pomislili da su se istrošili, i kada se više niko ne seća ni onih 17.000 ljutih lojalista, koji se po kojekakvim crkvama zaklinju krvlju na odanost predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću – neko je uspeo da se seti Vojvodine.
Krenulo je trabunjanje o tome kako se sprema secesija te autonomne pokrajine, kako su ove studentske pobune samo deo jednog velikog mehanizma za odvajanje takozvanog severnog dela Srbije od njene matice, pa smo tako i imali tužne skupove ljudi po Vojvodini, koji u biti i ne razumeju zašto su i zbog čega došli, ali znaju da im je tako naređeno i da će njihov gospodar sa Andrićevog venca biti tu.
Ono što se pak ovih dana dešava u naprednjačkoj laboratoriji je interesantno posmatrati, ukoliko želite da uživate poput pravog cinika i da gledate kako žohari & štakori pokušavaju na sve moguće načine da zaustave cunami. Sve su propagandni alhemičari probali: i otkrivanje ličnih podataka studenata, i povezivanje njih sa tajnim službama (čitaj: hrvatskim), i izvlačenje štrokavog veša (ko ga nema?), i lupetanje o roditeljima, rodbini, prijateljima, i otkrivanje njihovih psihofizičkih sposobnosti, i šta sve nisu uradili kako bi malčice umanjili tu grdosiju omladine, koja snažno drmusa zemljom kako korača ka konačnom cilju – ispunjenu svih zahteva.
Pošto zadiranje u najintimnije delove života nije bilo dovoljno, stručnjaci lešinarsko-agitatorskih centara su paralelno pokušavali da izazovu opštu paniku, pa su u nekoliko navrata izvukli najboljeg džokera iz rukava – Kosovo. Kada ono – cvrc – ne radi ni to posao kao što je nekada činilo. Kada ono, gle čuda, izađoše i na Kosovu ljudi da podrže studentsku pobunu po Srbiji. Ne vrede ni izjave predsednice Skupštine Ane Brnabić da će na Kosovu narod zbog blokada najviše da propati – inače se baš potresla – niti plašenje Aljbinom Kurtijem kako njemu ovo sve odgovara da protera ostatak srpskog stanovništva.
No, odmah da se razumemo, pre nego što krenemo dalje, baljezgarija o otcepljenju Vojvodine će biti uskoro stara vest, kada smo je već spomenuli, te će biti bačena na smetlište zajedno sa ezoteričnim Kosovom, lojalistima i ostalim koještarijama. Ono što je ovde bitno, a to moramo ozbiljno da shvatimo, svedoci smo vapaja olinjalih vukova, koji se sada grčevito bore da zadrže svoju teritoriju pred najezdom novih generacija. Generacija koja na svako njihovo režanje i ujedanje uzvraća uzdržanošću, hrabrošću i, pre svega, solidarnošću. Ne mogu im, aman, ništa!
Uprkos tome što je Srpska napredna stranka zajedno sa svojim koalicionim patuljcima najgnusobnija mutacija svih vlasti do sada, ona, ipak, počinje da gubi bitku sa drugačijim duhom vremena.
Međutim, kako kažu stari mudraci, imperija u usponu je podjednako opasna kao i imperija u padu.
Iako nam je pred očima naizgled jedna izuzetno uplašena družba, ne smemo da se zavaramo, tu su među njima i dalje stari zlikovci koji su devedesetih žarili & palili sve što nije spadalo pod jednonacionalnu liniju nebeske Srbije. To su ljudi koji su odgovorni za najgora moguća krvoprolića, masakre, etnička čišćenja i genocide. NJihov CV krase uništavanje Vukovara, držanje koncetracionih logora za nesrpsko stanovništvo po Srbiji i Bosni i Hercegovini, sistemsko uništenje muslimanskog stanovništva, prevoženje hladnjača sa albanskim leševima i zakopavanje po jamama naše zemlje, ubistvo premijera Zorana Đinđića, političara Ivana Stambolića i novinara Slavka Ćuruvije, i mnoga druga zlodela, koja jednostavno nisu naišla na pravu društvenu i političku osudu.
Druga je stvar što danas ta ispušena muštikla velikosrpskog nacionalizma više nema nikakvu snagu, hvala nebesima, osim da služi kao strašilo i dimna zavesa ovog neokolonijalnog predgrađa Evrope. LJudi koji su tada bili dželati naših sudbina su i danas na pozicijama, te ne prezaju od najbrutalnijih metoda za sprovođenje terora i straha. Drugim rečima, hoće oni od Šešelja, ali neće Šešelj iz njih.
Upravo zbog toga, da bi se sve tako lepo održavalo, njihov je gospodar A. Vučić uz pomoć korumpiranih prvoboraca iz antimiloševićevskih vremena i postpetooktobarskih mufljuza sklopio pakt o nenapadanju sa moćnijim državama – bilo to da su SAD, Kina, Nemačka ili Rusija – te da im bez pardona obavlja sve zadatke zarad ukrupnjavanja njihovog bogatstva, moći i uticaja, a da oni sa druge strane se ne mešaju u njegova unutrašnja pitanja. Kada autor kaže imena ovih zemalja, ne misli na njihove geografske celine, već na njihove kompanije, multikorporacije, asocijacije, svetle i crne investicije, koje su, ruku na srce, došle kao neka vrsta kazne nakon devedesetih.
I to se sada sve vidi po otvorenom lovu na omladinu & građane na blokadama i protestima, rovarenju iznutra, ubacivanju crva sumnje i paranoje među ljude, da niko više nikome ne veruje, te da se jedni protiv drugih okreću, dok se za to vreme neoradikalske falange konsoliduju i regrupišu, te čekaju trenutak da krenu u ofanzivu. Vidi se, zapravo, jedan ogoljeni spoj radikalske metode vladanja i neoliberalnog sistemskog izrabljivanja – skoro pa savršen dejt. Dok taj navodni civilizovani svet – na kojeg se opozicija toliko zdušno poziva – tiho cokće, duboko se zabrinjava i blago osuđuje obe strane.
Anyway, zato više niko ne može u potpunosti da razume šta se u državi Srbiji dešava. Iz dana u dan se menja slika; proživljavamo milijardu osećanja za koje čak ni Frojd i Jung nisu čuli, ali jedno je sigurno – ovaj uragan ne može da se zaustavi. Studenti i studentkinje su svojom pobunom probili sve membrane i kod onih najtvrdkornijih pobornika SNSrbije, stoga više niko ne može da ospori, a kamoli da negira jačinu ove vetruštine, koja preti da sruši sve. Predviđati šta će biti sa ovom zemljom u budućnosti je na ivici proročanstva, budući da je ovde i sutrašnji dan postao daleka budućnost. I to je istovremeno najgori i najbolji osećaj.
Autor je slobodni novinar
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.